Ana Zibar, poznatija kao Ženski Svijet, za Showbuzz je otvoreno progovorila o životu iza društvenih mreža, obitelji i majčinstvu, ali i o bolnoj priči o udomljenom psu Pixyju zbog koje njezina obitelj već devet mjeseci prolazi kroz teško razdoblje.
Ana Zibar već je godinama jedno od prepoznatljivijih imena domaće influencerske scene, a publika je najbolje poznaje kao Anu koja stoji iza ''Ženskog Svijeta''.
Svoju je priču počela graditi još 2014. godine, u vrijeme kada pojam influencera praktički nije ni postojao, a ono što je krenulo kao mjesto za iskreno dijeljenje svakodnevice s drugim ženama s vremenom je preraslo u posao, veliku zajednicu i važan dio njezina života. U intervjuu za Showbuzz Ana se prisjetila svojih početaka, otkrila kako danas gleda na privatnost, obitelj i odrastanje djece uz društvene mreže, ali i progovorila o priči koja njezinu obitelj posljednjih devet mjeseci posebno pogađa – njihovu udomljenom psu Pixyju.
Kada se vrati na početke ''Ženskog Svijeta'', Ana priznaje da je tada bila potpuno drugačija osoba od žene koju publika poznaje danas. Bila je mlada mama s idejom i vizijom, iako nije mogla znati kamo će je taj put odvesti.
''Ana Zibar 2014. godine bila je jedna potpuno drugačija Ana od ove koju danas ljudi poznaju. Bila sam mlada mama koja je započela raditi nešto što tada nitko nije poznavao, pa ni ja sama, ali sam si rekla: 'Imam viziju i nemam što izgubiti.' Nisam tada razmišljala o tome da gradim karijeru influencera – zapravo, taj naziv kao takav tada nije niti postojao – ali sam znala da će 'Ženski Svijet' jednog dana postati moj posao i dio mog života. Ideja je nastala vrlo spontano, iz potrebe da sa ženama dijelim ono što sam tada prolazila i možda nekoj na taj način olakšam. Željela sam stvoriti mjesto na kojem ćemo razgovarati otvoreno, bez pretvaranja da nam je svaki dan idealan. I mislim da je upravo ta iskrenost bila ono što je ljude privuklo.''
Više od desetljeća kasnije iskrenost je ostala važan dio njezina odnosa s publikom, no promijenilo se ono što je spremna pustiti u javnost. Iako pratitelji ponekad mogu imati osjećaj da znaju gotovo sve o njezinu životu, Ana kaže da ipak postoji dio koji je uspjela sačuvati samo za sebe.
''Mislim da je to s godinama postalo još važnije. Kada sam počinjala, granice između privatnog i javnog života bile su puno manje jasne. Danas jako dobro znam što želim dijeliti, a što ostaje samo moje. Publika zna možda 30 posto mog života, ali ne zna baš svaki detalj mog života, kao što mnogi misle. Postoje odnosi, obiteljski trenuci, emocije i situacije koje su jednostavno previše vrijedne da bi bile sadržaj. Mislim da privatnost nije suprotnost iskrenosti. Možeš biti potpuno svoj, a istovremeno imati svoje granice.''
Zanimljiva priča krije se i iza samog imena ''Ženski Svijet''. Ana ga, naime, nije sama osmislila. Ideja je stigla od njezina tadašnjeg šefa, dok je pisala za brojne ženske portale.
''To ime dao je moj bivši šef, za kojeg sam tada radila i kojem sam svakodnevno pisala za njegovih deset ženskih portala. On me pogurao da paralelno počnem raditi i nešto svoje te predložio da se moj blog zove 'Ženski Svijet'. S vremenom se rodio i YouTube kanal u koji se prirodno uključio i ostatak obitelji. I tada to ime više nije toliko odgovaralo, s obzirom na to da su uz mene bila tri muška člana obitelji, ali bilo je prekasno za mijenjanje jer sam već bila poznata upravo pod tim imenom.''
Na samim počecima nije bilo jedne određene teme kojoj se posvetila. Upravo suprotno, isprobavala je gotovo sve, od prirodne kozmetike i ''do it yourself''' projekata do vježbanja, majčinstva i životinja.
"Pisala sam o svemu… O prirodnoj kozmetici, 'do it yourself' projektima, vježbanju, kako skinuti kile, savjetima o majčinstvu, životinjskom kutku i još puno toga. Svaki je dan na blogu izlazio jedan članak i jedan video koji ga je pratio. Danas mi je gotovo nevjerojatno kada se sjetim koliko se sadržaja tada stvaralo, jer sam uz rad za samu sebe radila i za druge portale, nekoliko godina zaredom za čak više od 20 njih, ali upravo sam kroz to isprobavanje svega pomalo pronašla svoj stil i ono što želim raditi.''
Takav tempo, koji traje već 12 godina, sa sobom je donio i trenutke zasićenja. Iako nikada nije ozbiljno razmišljala o gašenju ''Ženskog Svijeta'', priznaje da ponekad poželi jednostavno maknuti mobitel i nakratko ponovno biti samo Ana.
''Nisam nikada ozbiljno razmišljala o tome da ugasim 'Ženski Svijet', ali bude trenutaka kada mi svega bude dosta i kada bih najradije nestala na neko vrijeme i uopće ne uzela mobitel u ruke. Nažalost, u ovom je poslu takvo nešto gotovo nemoguće. Društvene mreže ne čekaju i uvijek postoji nešto što treba odgovoriti, snimiti, objaviti, dogovoriti ili isplanirati. Zato mi ponekad više treba odmak od svega nego stvarni odlazak. Da na neko vrijeme budem samo Ana, bez mobitela i bez obveze da sve mora biti sadržaj.''
S druge strane, postoje i trenuci koji je podsjete koliko je ljudi uz nju već godinama. Susreti s pratiteljima koji o njoj znaju mnogo, dok ih ona prvi put vidi, odavno joj više nisu neobični.
''Meni to uopće nije neobično. Živim tako već 12 godina i potpuno mi je normalno. Više su oni u šoku nego ja. Ja se uglavnom nasmijem i kažem: 'Da, da, to sam ja. Jedna obična osoba, ništa posebno.' Mislim da je meni to postalo normalan dio života. Ljudi koji me prate godinama zapravo su odrastali zajedno sa mnom i gledali različite faze mog života. Meni je lijepo kada shvatim koliko je ljudi toliko dugo uz mene jer to znači da sam očito sve te godine uspjela ostati dovoljno stvarna i svoja.''
U tim različitim fazama mijenjala se i sama Ana. Ono što joj je s 20 godina bilo iznimno važno danas više nema istu težinu. S godinama je, kaže, prestala dopuštati da tuđa mišljenja određuju njezine odluke.
''Mislim da sam se kao mlađa puno više bojala tuđeg mišljenja. Jesam li dovoljno dobra, što će netko reći, hoće li me netko prihvatiti, hoću li pogriješiti i kako će to izgledati drugima? Danas puno više vjerujem sebi. Naravno da mi je i dalje stalo do ljudi i do toga kako nešto radim, ali više ne dopuštam da me tuđe mišljenje vodi kroz život. S 20 godina misliš da je svaka pogreška katastrofa. S 40 shvatiš da je većina stvari zbog kojih si nekada izgubio san zapravo potpuno nevažna. Najveći luksuz koji sam dobila s godinama jest – mir u vlastitoj glavi.''
Osim stvaranja sadržaja, okušala se i u poduzetničkim vodama te pokrenula vlastitu kolekciju odjeće ''Ženski Svijet''. Bio je to, kaže, sasvim drugačiji izazov jer se iza gotovog proizvoda krije mnogo više od onoga što kupac na kraju vidi.
''Bio je izazovan na potpuno drugačiji način. Kod sadržaja u velikoj mjeri odgovaram za sebe – ja sam ideja, sadržaj, lice i izvedba. Kada pokreneš proizvod, moraš razmišljati o puno više stvari: kvaliteti, proizvodnji, logistici, troškovima, rokovima, korisnicima i tome hoće li ono što si zamislio u glavi u stvarnosti izgledati onako kako želiš. Bila sam jako zadovoljna cijelim projektom i rezultatima, ali zapravo je to bio još jedan posao za sebe, a uz posao koji već imam, to mi je jednostavno bilo previše. No i to je dio poduzetništva, ne moraš svaku dobru ideju nužno nastaviti zauvijek. Nekad je dovoljno napraviti nešto lijepo, uspješno i onda prepoznati trenutak kada je vrijeme za neki drugi smjer.''
Straha od reakcije publike pritom nije imala. Upravo su je pratitelji godinama poticali na takav korak, a prvu ozbiljnu liniju odlučila je lansirati u jednom od najneizvjesnijih razdoblja – tijekom pandemije.
''Nisam uopće, jer je moja publika godinama tražila upravo takvo nešto. Čak sam dosta hrabro izbacila prvu ozbiljnu liniju za koju sam odvojila najviše novca, rada i truda – i to baš u koroni, kada se sve zatvaralo i kada je bilo jako neizvjesno što će se događati. Ali sve je uspjelo savršeno i svi proizvodi ubrzo su nestali s polica. Imam najdivniju publiku na svijetu i to je za mene najveći blagoslov. Lako je biti uspješan uz takve ljude. Kada godinama gradiš odnos s publikom na povjerenju i iskrenosti, onda u nekom trenutku možeš ponuditi i nešto svoje, a ljudi to prepoznaju.''
Velik dio njezina života koji je publika tijekom godina mogla vidjeti vezan je za obitelj. No kada su u pitanju djeca, Ana danas ima vrlo jasna pravila. Oni sami odlučuju žele li da se nešto što ih se tiče objavi, a njihov odgovor uvijek se poštuje.
''Kritičari ne. U njihovim sam očima još uvijek savršenstvo, što me i dalje iznenađuje jer sam ja strahovito samokritična. Ali vrlo jasno i glasno kažu ako se nešto tiče njih – žele li ili ne žele da se nešto prikaže. I to se poštuje. Meni je to odlično i zahvalna sam što imamo takav odnos. Želim da znaju da imaju pravo reći ne i da će se njihov ‘ne’ poštovati. Najvažnije mi je da su svi zadovoljni i da nikada nemaju osjećaj da je njihov život, samo zato što je njihova mama javna osoba, automatski postao javna stvar jer ono što ljudi vide o njima daleko je od čiste realnosti. Oni su najviše zaštićeni.''
Upravo je privatnost jedna od stvari o kojima danas razmišlja potpuno drugačije nego na početku karijere. Procjenjuje da sada objavljuje čak 80 posto manje njihove privatnosti nego prije.
''Mislim da se moje shvaćanje privatnosti jako promijenilo s godinama. Kada sam bila mlađa, ako mi je nešto bilo u redu, jednostavno bih to objavila. Danas je ipak drugačije. Puno više pazim na svaki detalj i rekla bih da danas objavljujem barem 80 posto manje naše privatnosti nego prije. S godinama sam shvatila da nešto ne mora biti skriveno zato što je loše ili neugodno. Ponekad je jednostavno vrjednije zato što ostaje samo naše.''
Kada se kamere ugase i društvene mreže ostanu po strani, sebe kao majku opisuje u dvije riječi.
''Stroga i pravedna. Dam im sve, ispunjavam im sve želje ovog svijeta, ali postoje jasno određene granice. Ali ono što im najviše pokušavam dati jest osjećaj da uvijek imaju kome doći. Želim da znaju da smiju pogriješiti, da mogu razgovarati sa mnom i da ne moraju biti savršeni. Ne želim odgojiti djecu koja će se bojati mene. Želim odgojiti ljude koji će znati razlikovati dobro od lošeg i koji će, kada im život postane težak, znati da imaju sigurnu luku u koju se mogu vratiti.''
Možda je jedan od najvećih izazova činjenica da njezina djeca odrastaju upravo u svijetu društvenih mreža, dok je njihovoj mami internet već godinama posao. Ana ne želi da se tog svijeta boje, nego da ga nauče razumjeti.
''S jedne strane, ja živim od interneta. Internet je moj posao, omogućio mi je nevjerojatne stvari i otvorio mi vrata koja možda nikada ne bih otvorila na neki drugi način. A s druge strane, znam koliko taj isti prostor može biti brutalan. Zato ih ne želim odgajati tako da se interneta boje, nego da ga razumiju. Da znaju da broj lajkova nije mjera njihove vrijednosti, da tuđe savršene fotografije nisu stvarni život i da ne moraju dobiti potvrdu nepoznatih ljudi da bi znali koliko vrijede. I možda je moja najveća odgovornost upravo u tome da im vlastitim primjerom pokažem da se može živjeti od društvenih mreža, a da društvene mreže ne moraju živjeti tvoj život. I ono najvažnije – da se stvarni život događa iza društvenih mreža, onda kada ugasimo uređaj jer najljepše se stvari događaju upravo oko nas, a ne na ekranu. Želim da moja djeca to primijete i da nikada ne zaborave biti prisutna u vlastitom životu. Jer možeš imati najljepšu fotografiju, najviše lajkova i najbolji sadržaj, ali ako nisi primijetio trenutak koji se upravo događa ispred tebe, zapravo si propustio ono najvažnije.''
Galerija
No naš razgovor s Anom nije završio pričom o poslu i društvenim mrežama. Posebno je željela progovoriti o temi koja njezinu obitelj posljednjih devet mjeseci, kako kaže, drži u agoniji. Riječ je o njihovu udomljenom psu Pixyju, za kojeg Ana tvrdi da joj je protuzakonito oduzet prije devet mjeseci te da institucije još uvijek nisu reagirale.
Priča o Pixyju već je privukla pozornost javnosti. Ana nam je navela kako su je neki mediji već prenijeli, a podršku su joj pružile i brojne javne osobe i influenceri. Ipak, kaže, konkretan pomak koji bi njihovoj obitelji vratio Pixyja još uvijek se nije dogodio.
Upravo zato želi nastaviti govoriti o njemu. Kako nam je poručila, ne žele da Pixy bude zaboravljen, a cijelu situaciju već mjesecima zajedno s obitelji prati i njihova zajednica na društvenim mrežama. Više detalja o slučaju Ana je podijelila u istaknutim videozapisima na svom profilu na Instagramu ''Ženski Svijet''.
I možda se upravo u toj priči najbolje vidi ono o čemu je Ana govorila tijekom cijelog razgovora – iza profila, sadržaja, lajkova i poslovnih projekata postoji stvarni život koji se ne može svesti na objavu. ''Ženski Svijet'' počeo je prije 12 godina kao mjesto na kojem je jedna mlada mama željela iskreno govoriti o onome što prolazi, a Ana tu istu potrebu danas ima i kada govori o Pixyju – jer, kako kaže, njezina obitelj ne želi da njihova priča padne u zaborav.
1/20 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/33 >>
Pogledaji ovu galeriju
