Publika ju je upoznala kao ambicioznu 18-godišnjakinju u MasterChefu, a Gaia Zec danas je daleko od djevojke koja je tek pokušavala pronaći svoje mjesto u profesionalnoj kuhinji.
U MasterChef je ušla sa samo 18 godina, puna ambicija i bez straha je govorila da želi pobjedu. Danas, nekoliko godina kasnije, Gaia Zec iza sebe ima televizijsko iskustvo, završen studij, vodi kuhinju obiteljskog restorana i paralelno gradi karijeru privatne chefice.
Za Showbuzz.hr osvrnula se na svoje MasterChef dane, otkrila kako je izboriti se za autoritet kao vrlo mlada žena u profesionalnoj kuhinji, ali i ponešto o životu kada skine pregaču.
Kada danas gleda 18-godišnju sebe u MasterChefu, kaže da sezonu u kojoj je sudjelovala ne bi mijenjala ni za što. Iako danas iza sebe ima neusporedivo više iskustva, na tadašnju Gaiu gleda s ponosom.
''Kao prvo, nikad ne bih mijenjala godinu ni sezonu u kojoj sam bila. Bila sam jako mlada i možda previše neiskusna, ali danas sam zapravo jako ponosna na tu djevojku i na sve što je napravila sa samo 18 godina. Danas imam puno više znanja i iskustva, ali mislim da je baš to vrijeme bilo moje vrijeme. Što se tiče kuhanja i cijelog plasmana, ne bih ništa mijenjala jer je to bilo upravo onoliko koliko sam ja tada znala i mogla. Jedino što bih možda promijenila jest to da bih neke stvari više zadržala za sebe. Uvijek sam glasno govorila da želim taj pehar i da želim osvojiti MasterChef, i to je zaista bila istina. Možda bih danas samo malo manje puta i malo tiše to ponavljala. Mnogi su gledatelji to pogrešno shvatili, a ja sam samo htjela iskreno izraziti svoje želje i ambicije.''
Upravo joj je MasterChef, priznaje, dao vidljivost koju bi bez televizijskog iskustva teško tako brzo stekla. No nakon izlaska iz showa trebalo je dokazati da iza poznatog lica postoji i ozbiljna želja za gastronomskom karijerom.
''MasterChef mi je otvorio jedna ogromna vrata. Da nije bilo MasterChefa i cijele te medijske priče, vjerojatno bih danas bila jedna obična kuharica u Istri i to bi bilo to. Ali mislim da sam i tada, a pogotovo danas, imala puno više ambicija od toga. MasterChef mi je dao priliku da me ljudi upoznaju, ali sve nakon toga ipak je bilo na meni. Nisam htjela ostati samo televizijsko lice. Htjela sam pokazati da iza svega toga stoji jedna mlada cura koja stvarno voli kuhati, želi učiti i želi od toga napraviti ozbiljnu karijeru.''
Show joj je, osim iskustva i prepoznatljivosti, donio i neka prijateljstva. Iako su nakon završetka snimanja kandidati krenuli različitim putevima, s nekima je ostala posebno povezana.
''Nakon showa bila sam stalno s kandidatima iz svoje sezone, ali nakon nekog vremena svatko je krenuo svojim putem i prirodno je da na kraju ostaneš blizak s nekolicinom ljudi koji su ti posebno prirasli srcu. I dalje pratim sve, što tko radi i gdje je, i iskreno mi je drago vidjeti koliko je svatko od nas pronašao svoj put. Jako sam dobra ostala s Ivanom Soldo. S njom se čujem na tjednoj bazi i jako sam ponosna na nju i na njezin rad. Ne viđamo se često jer smo daleko, ali čim imamo priliku, iskoristimo je. Neke ljude jednostavno ne moraš viđati svaki dan da bi znao da su ti bliski.''
Gaia je nakon MasterChefa ostala vjerna onome zbog čega ju je publika i upoznala – kuhanju. Ipak, njezin današnji život nije sasvim onakav kakvim ga je zamišljala kao 18-godišnjakinja.
''Kuhanje je i dalje moj izbor i ostala sam u tom poslu. Želim rasti kao chef, ali i kao osoba, svakim danom. Nije uvijek lako i posao je jako zahtjevan, ali kada nešto radiš s ljubavlju, sve nekako dobije drugačiji smisao. Možda život nakon MasterChefa nije baš onakav kakvim sam ga zamišljala s 18 godina, ali danas mi je puno draži ovakav kakav jest. Gradim ga korak po korak i mislim da je upravo u tome njegova ljepota.''
Jedan od najvećih izazova s kojima se susreće jest voditi profesionalnu kuhinju kao vrlo mlada žena. Gaia ne skriva da joj pozicija sama po sebi nije automatski donijela autoritet.
Pogledaji ovo
''Iskreno, jako je teško. Biti mlada žena, gotovo najmlađa u svom timu, a istovremeno biti na najvišoj poziciji u kuhinji, nosi sa sobom veliku odgovornost. Imam kolege koji me cijene i poštuju, ali svjesna sam da mi treba još jako puno godina iskustva kako bih stekla onaj pravi, čvrsti autoritet. Mislim da se autoritet ne dobije samo pozicijom, nego se gradi svakim danom, kroz rad, odluke i odnos prema ljudima. Kako vrijeme prolazi, sve više vidim koliko jačam kroz godine. Ponosna sam što sam uspjela podignuti ovu kuhinju i napraviti nešto svoje, ali isto tako znam da me čeka još puno učenja i iskustva. I baš tome se veselim.''
Michelinova zvjezdica ondje joj trenutačno nije cilj. Mnogo joj više znači vidjeti koliko je obiteljski posao napredovao tijekom godina. Ipak, otkrila nam je da u glavi već postoji još jedan projekt – detalje zasad ne želi otkriti.
''Vlastiti restoran već imam, ali u tom mjestu ne ganjam Michelinovu zvjezdicu. Mislim da mi u ovom objektu nije potrebna, odnosno možda se jednostavno ne uklapa u ono što ovaj restoran jest, s obzirom na to da je riječ o dosta velikom objektu. Rastemo kao restoran svake godine i kada se danas vratim u 2019. godinu i pogledam što smo sve ovdje napravili, na kojem smo sada levelu i kakav smo dobar glas izgradili, stvarno sam jako ponosna na cijeli tim. A posebno sam ponosna na svoju mamu i cijelu obitelj, jer su za ovo mjesto dali i dušu i tijelo. Ovo nije samo posao, ovo je dio našeg života i zato mi sve što smo zajedno napravili ima još veću vrijednost. Imam i jedan mali, ali zapravo veliki projekt u glavi. Za sada ću ga ipak zadržati za sebe, ali nadam se da će jednog dana doći vrijeme da ga pokažem.''
Uz svakodnevni posao u restoranu pronašla je još jedan gastronomski izazov. Radi i kao privatni chef, što joj, kaže, omogućuje potpuno drugačiji pristup kuhanju.
''Privatni chef je moj mali 'get away' posao, način da se maknem iz svoje svakodnevne rutine velike kuhinje, puno ljudi i puno gostiju. U privatnom kuhanju mogu se potpuno posvetiti jednoj osobi ili grupi ljudi, upoznati njihove želje i osmisliti nešto baš za njih. To mi je jako lijepo jer svaki put mogu biti kreativna na neki drugi način. Uglavnom, jako volim raditi kao privatni chef. Do sada još nisam kuhala poznatim osobama, ali nadam se da će se jednog dana i takva prilika pojaviti.''
U međuvremenu nije zanemarila ni obrazovanje. Završila je preddiplomski studij poslovnog upravljanja u gastronomiji, a potom nastavila obrazovanje na diplomskom studiju menadžmenta. Znanje stečeno na fakultetu danas izravno primjenjuje u poslu.
''Završila sam poslovno upravljanje u gastronomiji kao preddiplomski studij, a nakon toga sam upisala i diplomski studij, smjer menadžment. Mislim da mi to danas jako koristi u vođenju vlastitog poslovanja. Jer dobar chef nije samo osoba koja zna dobro kuhati. Mora znati organizirati ljude, pratiti troškove i prihode, razumjeti poslovanje i znati voditi cijeli tim. Kuhanje je srce svega, ali iza dobrog restorana stoji puno više od onoga što gost vidi na tanjuru.''
A nakon cijelog dana provedenog u profesionalnoj kuhinji? Kod kuće nema kompliciranih gastronomskih kreacija. Dapače, Gaia priznaje da joj je najmrže kuhati upravo za samu sebe.
''Kod kuće jako rijetko kuham. Iskreno, najmrže mi je kuhati za samu sebe. Na slobodan dan najradije jedem u restoranu ili uzmem hranu iz restorana za kući. Tako ne moram ništa kuhati, a pogotovo ne moram pospremati za sobom. A ako baš moram nešto napraviti, napravim tost. Ipak, još mi je draže uzeti komad kruha s ribljom paštetom i biti sretna'', smije se.
Zahtjevna karijera znači i manje vremena za društveni život, ali Gaia kaže da joj velik broj ljudi oko sebe nikada nije bio prioritet.
''Imam jako mali krug prijatelja oko sebe, ali oni su uvijek tu za mene. Mislim da je puno važnije imati nekoliko dobrih i kvalitetnih ljudi nego ih imati sto. Nikada mi to nije bio veliki problem jer jednostavno znam tko me podržava, cijeni i voli. Takve ljude čuvam i ostajem uz njih, bez obzira na to koliko sam zauzeta i koliko vremena prođe između naših druženja.''
A kada je riječ o ljubavi, tu je ipak bila nešto tajanstvenija. Na pitanje je li trenutačno zaljubljena odgovorila je kratko, ali dovoljno jasno.
Pogledaji ovo
''Zaljubljena jesam, ali neka to ostane moja mala stvar. Neke stvari ipak volim čuvati samo za sebe.''
Ljeto joj, očekivano, prolazi radno. Ipak, ove je godine pronašla formulu koja joj omogućuje da između restorana i privatnih angažmana pronađe i vrijeme za sebe.
''Ljeto je radno, ali uspjela sam napokon lijepo uskladiti smjene tako da mogu raditi u restoranu, raditi kao privatni chef, ali i imati malo vremena samo za sebe. Mislim da je upravo to danas najveći luksuz – pronaći malo vremena u kojem ne moraš ništa, nego samo biti svoj.''
A za bijeg od ubrzanog ritma ne trebaju joj egzotične destinacije. Ponekad su dovoljni more i kava, prijatelji ili kauč, film i sladoled.
''Ovisno o danu, ali imam više načina na koje se odmaram kada ne radim. Volim sjesti kraj mora i samo uživati u pogledu, sama sa sobom. Volim popiti koktel ili kavicu u svom najdražem kafiću kraj mora. Druženje s prijateljima me jako smiruje i uljepša mi dan. A ponekad mi je najdraže jednostavno biti kod kuće, na kauču, s banjicom sladoleda i gledati film. Mislim da čovjek ponekad baš treba takve male, jednostavne trenutke.''
I dok joj je karijera važna, Gaia budućnost ne zamišlja isključivo kroz posao. Za deset godina želi imati još više vlastitih projekata i razvijati privatno kuhanje, ali jednako jasno govori i o želji za obitelji.
''Jao, za desetak godina voljela bih imati nešto svoje i možda se još više pokušati posvetiti privatnom kuhanju, ali i svom malom projektu za koji se nadam da će se jednog dana ostvariti. Voljela bih se ostvariti i kao majka i žena. Važno mi je imati neki balans između poslovnog i privatnog života. Nije uvijek moguće, pogotovo u ovom poslu, ali ne želim se jednog dana probuditi i shvatiti da sam se toliko zakopala u posao da sam zaboravila živjeti i sve ono što život čini lijepim.''
Iako profesionalno kuša i jede sve, čak i chefovi imaju namirnicu koju bi najradije ostavili po strani. Kod Gaije tu nema puno dvojbe.
''Kao chef probam i jedem sve, ali privatno postoji jedna namirnica koju osobno nikako ne podnosim – kiseli krastavci. Njih izbjegavam koliko god mogu.''
Galerija
Za kraj smo se dotaknuli hrane koja, prema njezinu mišljenju, ne dobiva dovoljno priznanja. Na vrhu njezina popisa našla se naizgled jednostavna pašta, ali i jedno tradicionalno istarsko jelo.
''Podcijenjenih jela ima dosta. Tu su, naravno, i jela koja su pomalo zaboravljena, jela koja su podcijenjena zbog cijene ili zato što se jednostavno ne rade toliko često koliko bi mogla. Postoje i ona jela za koja ljudi misle da su jako jednostavna, a zapravo za dobru izvedbu ipak treba dosta prakse i tehnike. Ja bih tu izdvojila paštu. Ljudi često misle: skuhaš pastu, pomiješaš je s umakom i to je to. A ja jako mrzim jesti lošu pastu, valjda baš zato što je toliko obožavam. Ne volim kada je prekuhana ili kada se umak lijepo ne 'zalijepi' za pastu. Treba napraviti dobru, kremastu pastu i treba znati kako je napraviti. A onda bih možda izdvojila i istarsku maneštru s bobicama. To je ono naše, seljačko jelo, jako jeftino i jednostavno, ali možda nismo ni svjesni koliko je zapravo zdravo. Sve te grahorice i povrće, sve ono što je nekada bilo sasvim obično i svakodnevno, danas bismo trebali puno više cijeniti. Zapravo, bilo koje dobro varivo zaslužuje puno više pažnje nego što mu danas dajemo'', zaključuje Gaia.
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
