Iza našeg glumca je više od pola stoljeća karijere, ali od glume ne odustaje: ''Najbolja stvar je osjećati se korisno''
Gledali ste ga na kazališnoj pozornici i na velikim ekranimam, njegov glas čuli ste u nekim od najljepših animiranih filmova svih vremena. Iako se nakon 55 godina oprostio od kazališne pozornice, Pero Juričić od glume ne odustaje. Što danas kaže o karijeri, obitelji, unucima i zašto ga još uvijek čeka košnja trave na gruntu, pogledajte u prilogu naše Dijane Kardum.
Kad čujete njegov glas, vjerojatno ćete se sjetiti mudrog Rafikija iz Kralja lavova, simpatičnog starca Karla iz animiranog filma Nebesa ili nekog drugog lika, uz koji su odrasle generacije gledatelja. Iako je iza njega više od pola stoljeća kazališne, filmske i sinkronizacijske karijere, Pero Juričić ni danas ne miruje. Ovih je dana na Pulskom filmskom festivalu predstavio novu ulogu u animiranom filmu Kristalni planet, potvrdivši da njegov prepoznatljiv glas i dalje pronalazi put do publike.
''Ja vam uvijek igram te neke zmajeve, neke zvjeri zločeste, majmune, recimo u Kralju lavova majmuna ali ovdje sam isto neka životinja ali ovaj put sam dobra, jadna životinja koja je ugrožena u podzemlju i sad ju spašavaju'', priča nam Pero Juričić.
Publika ga najčešće pamti upravo po karakterističnim glasovima neobičnih junaka. No među brojnim sinkronizacijama jednu ulogu posebno izdvaja.
''Ima filmova gdje sam kralja igrao pozitivnog, Nebesa recimo to je jedna uloga koju čak ja priznam samom sebi isto jedna ovako pozitivna ocjena - starac kojem je sve prošlo i sada, da ne pričam o tom filmu'', kaže nam.
Glumački put započeo je gotovo slučajno. Jedna dječja uloga bila je dovoljna da shvati čime se želi baviti cijeli život.
''Neku epizodu, ne znam uopće što je taj bio ali sam samo vidio da svi govore kako je onaj mali dobar, kako je onaj mali dobar i onda sam ja počeo vjerovati da sam dobar i tako sam ja onda krenuo i kako ja nisam bio ni za jednu drugu školu kao ni moj sin - ja sam rekao da ti nisi upisao glumu, ne znam što bi radio, vjerojatno kamenje. I onda sam ja u tome vidio priliku da preživim kroz te škole jer mama me uvalila u tehničku školu to nije bilo za mene, ja sam čak ponavljao, možete mislit koje sam ja imao znanje i onda sam ja mami rekao - diplomu ti dajem, a sad idem po svom'', priča nam.
Od tada su uslijedile stotine kazališnih predstava, filmskih i televizijskih uloga te sinkronizacija. U travnju se nakon 55 godina iznimne kazališne karijere oprostio od 'dasaka koje život znače', predstavom 'Po istinitom događaju'.
''Ja sam napravio tu predstavu, to je kao inventura glumačkog puta, od detalja otkad sam počeo lovit leptire po selu pa škola, akademija pa glumački život pa do mirovine i radio sam da to ne bude l'art pur l'art, da ne bude priča zbog priče, nego sam ja tome dao jednu ljudsku priču, na kraju sve istina po istinitom događaju i sada kako je Brod moj grad, imao sam tu predstavu i u Lisinskom gdje sam okupio svoju publiku, tih 50 godina i isto je prošlo, malo su oni vaši navijači, a malo izgleda i da je predstava ostavila dobar dojam'', govori nam te dodaje.
''I onda sam ja u Brodu htio napraviti tako jedan lagani oproštaj, ali to ne znači da ja neću tamo igrati i tako dalje, ali onda neću obavještavati ovaj svijet da je to zadnja predstava''.
Na mirovinu ipak ne pomišlja. A slobodno vrijeme možda iskoristi...
''Mislim da bi mogao biti dobar stolar, recimo ja volim radit i svi glumci vole stolariju, barem ovi dobri glumci - dobar sam stolar i sad uz to kad sam otišao u mirovinu ja i dalje radim svoj posao i predstave i sinkronizacije i snimanja i imam grunt što mi je jedan od najboljih stvari u životu onda se osjećate korisno'', kaže nam.
A na gruntu uvijek ima posla.
''Ima trave kao u priči, evo u 50 godina Filip je dvaput pokosio i to kad sam već napravio skandal. A unuci kažem nema šanse, ne mogu, nemam vremena i tako da uglavnom evo, ta trava, ali znate uvijek nađete neku drugu mogućnost, pogled, mi dođemo gore na grunt i onda samo gledaš, a da ne govorim da ja sad djecu i unuke moram pitat jel sobodno za vikend jer uglavnom se oni uvale'', govori nam.
Gluma je postala i obiteljski poziv. Sin Filip danas je jedno od najpoznatijih glumačkih imena u Hrvatskoj, ali očev savjet i dalje rado posluša.
''Ja ga uvijek kritiziram jer ga svi hvale, sad više ne, sad je on mene preskočio, sad ja moram šutiti jer više njemu ne treba ali i dalje on voli recimo kad ima premijeru to je možda tajna, on voli da ja dođem na jednu od generalki i onda ja njemu dam neke primjedbe, onda on to isproba, tako da uvažava još uvijek moje mišljenje, a on meni ne može pomoć, samo financijski ali nije baš brz na tome'', govori Pero u svom stilu.
I premda nikada nije volio biti u prvom planu izvan pozornice, njegov glas već desetljećima zauzima posebno mjesto u domovima gledatelja. A s novim animiranim filmom i novim likovima koje oživljava, čini se da priča Pere Juričića još nije ni blizu posljednjeg čina.
This browser does not support the video element.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte na novaplus.hr.
1/24 >>
Pogledaj i ovo
1/26 >>
Pogledaj i ovo