Frontmen Plavog orkestra o 80-ima, novim generacijama i ljubavi: ''Ostat ću romantik taman sve postalo cool''
Naša ekipa prošlog vikenda posjetila je Samoborski fašnik, gdje ih je na pozornici dočekao Plavi Orkestar. Saša Lošić Loša za IN magazin razgovarao je s Dorinom Duplančić o čemu drugome nego o - fašniku i nadolazećem Valentinovu. Doznajte zašto za sebe kaže da je sve samo ne cool tip.
Proslavu 200. Samoborskog fašnika uljepšao je i koncert Plavog orkestra.
''Kad sam dolazio u Samobor sjetio sam se da sam sa svojim roditeljima, nekada davno, krajem 70-ih došao kao sedmogodišnji dječak ovde. Sjećam se ovog trga, sjećam se kao nekada atmosfere prekrasnog fašnika u Samoboru. Pa nisam nikad stavljao maske, ovaj, zato jer je i moja pojava kao maska s ovom kapom i šalom'', izjavio je Saša Lošić Loša.
Kapa, šal i Plavi orkestar žive kroz različite generacije i izmjene s kojima se susrela glazba. Od ploča do streaming platformi. Pa je bilo prirodno pitati što Plavi orkestar donosi svakom vremenu?
''To je jako lijepo pitanje. Mislim da je ta neka vrsta istine…Težak je put iskrenih ljudi. Ta neka vrsta istine ma kakva ona bila da je ona neka vodilja Plavog Orkestra kroz vrijeme. Postoje bendovi koji će ostati u enciklopedijama, a mislim da ćemo mi ostati u srcu, da tako, možda patetično malo zvuči, al' mi je najveća nagrada da smo ostali u srcu naroda, eto'', kaže Saša.
Saša za sebe kaže da je informatički frik, stoga nas ne čudi to što se poigrao umjetnom inteligencijom.
''Pa recimo za koncert u Splitu. Dao sam prompt harmonije i želio sam da to djeluje kao neki mjuzikl iz 50-ih Hrvatskog Narodnog Kazališta u Splitu i AI mi je izbacio fascinantan rezultat koji je kao da je napravljen 51. tako dalje, s opernim pjevačima i tako dalje. Tako da mislim da je ovo zapravo kraj skladanja. Muzika više nikad neće biti ista. Znači autorstvo u smislu da sam ja jedini koji je to izmislio to više neće postojati po mom mišljenju. Bit će samo namjera, kontekst, nemir koji je izbacio autor. Tako da mislim da glazba u budućnosti će bit potpuno, potpuno drugačija'', smatra.
No čini mu se da live koncerti diljem svijeta nikad nisu bili posjećeniji.
''Veliko je čudo što mlada publika dolazi većinom na te koncerte. Mi nikad nismo imali veću posjetu, recimo, što je veoma čudno zato jer… Čini mi se da mladi ljudi, nove generacije idu mimo algoritama. Jedna nova generacija želi organski nešto povezano sa životom. Oni, oni kad dolaze na naše koncerte, pretpostavljam, ili bendova iz 80-ih, oni hoće dan iz života 80-ih. Autentično, organski jer generično, mislim, mogu dobiti sve''.
Pa zavirimo onda zajedno u to vrijeme.
''Niko ne može da vjeruje da smo mi tako bezbrižno živjeli u 80-im. I to osjetite u muzici, u glazbi zapravo, ovaj, osjetite tu bezbrižnost, taj feeling good, kroz svih pjesama iz 80-ih zato su one još uvijek aktualne''.
Simboli tog vremena bila su i pisma.
''Ja sam prestao otvarati pisma, kad mi je neko poslao 400, ovaj, Deutsche maraka za autogram il' neke zlatne lančiće. Ja više nisam smio otvarat ta pisma. Uredno sam to vratio normalno, al tko zna šta se sve tu moglo nać mislim, kakvih izjava, pisama…'', prisjeća se.
Nekad su pisma stizala i za Valentinovo, a Loša je otkrio je li romantik.
''Pa jesam, kako nisam ja romatik.. Pa ja ću ostat romantik taman sve postalo cool. Ja sam tipičan primjer uncool osobe. Tako da nije mi žao zbog toga što nisam cool. Ja sam smotan, ja, vidite da ne znam pokrete na bini praviti. Svi imaju bolje pokrete od mene na bini. Nekad mi se čini da su svi bolje prošli od mene. Nekako u nekom životnom smislu, ali eto, tako je. Pa makar bio posljednji na svijetu, borit ću se nekako da, da bude stvar iskrena''.
Upravo slušamo taktove, jedne od Loši omiljenih pjesama Plavog orkestra Ljubav nije laka stvar, kako on gleda na ljubav?
''Ako je prava ljubav, ona ne smije biti strateška, po mojoj mišljenju. Sad ne bih želio da držim predavanja, ispričavam se. Ali mislim da čim kreneš u neku vezu strateški, da si vrlo šarmantan, pametan itd. Nekad moraš slabost pokazati. Iako u toj slabosti ti neko pruži rame, mislim da su to pravi odnos. Biti stalno dotjeran, a da ti smeta da ti, ne podnosiš miris paprikaša, da se suši veš jer je to nedostojanstveno. Znaš, onda je sve onako napirlitano. Možda će se svi naljutiti na mene, čak i to cvijeće koje se donosi na neke godišnjice, to mi tako artificial djeluje, ne znam. Cvijeće se, ako već moraš cvijeće doneseš van osmog marta ili Valentinova'', njegovo je mišljenje.
U pjesmi se spominje i Hvar, kamo se Saša jednog dana želi preseliti.
''Pa to je ono što, što bi ja najviše želio u životu da moja zvijezda što brže potamni, da odem u fade out. Ne govorim zvijezda, ne mislim da sam ja zvijezda, nego da taj fokus javnosti što brže potamni. Jer nekako, kako bi reko i javnost i svi nekako žele da ne prestane to s Plavim Orkestrom, a ja nažalost bi želio da odem u fade out i da živim mirne dane jer mir nema cijene. Dane provodim sa svojim prijateljima na Hvaru, mirno, po kominima, po nekim divnim kavicama kad sunce zasija pa skinemo se čak i u kratke rukave zimi. Jedan nepretenciozni, normalni život, bez, sa normalnim razgovorima, bez velikih projekata i u budućnosti i tako dalje. Eto to bih volio da ostvarim ako se može'', ispričao nam je.
This browser does not support the video element.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/14 >>
Pogledaj i ovo
1/31 >>
Pogledaj i ovo