Janica Kostelić bez zadrške progovorila o karijeri i pritisku: "Najvažnije je da sam znaš koliko vrijediš"
Janica Kostelić gostovala je na jednoj konferenciji gdje je progovorila o skijaškoj karijeri, odnosu s bratom i razmišljanja o životu nakon sporta.
Jedna od najvećih sportašica svih vremena, Janica Kostelić, gostovala je na Balance Conference 2026 u Sarajevu, gdje je podijelila niz osobnih i profesionalnih iskustava iz svoje bogate karijere – od prvih skijaških koraka do razmišljanja o životu nakon sporta.
Prisjetivši se svog djetinjstva, Janica je otkrila kako je u profesionalni sport ušla vrlo rano, sa samo 16 godina, naglašavajući da su prvi koraci bili obilježeni učenjem i prilagodbom. Posebno mjesto u njezinim sjećanjima zauzimaju njezine prve Olimpijske igre u Naganu 1998., gdje su joj susreti s vrhunskim sportašima pomogli postaviti vlastite ciljeve.
Galerija
"Moj cilj je bio osvojiti olimpijsku medalju i nakon toga napustiti skijanje na vrhuncu", izjavila je, ističući kako vjeruje da je najljepše otići dok si na vrhu.
Zanimljivo, priznala je da kao djevojčica nije voljela ni zimu ni tešku skijašku opremu, no s vremenom se sve promijenilo i skijanje je postalo njezina najveća strast. Okupljenima je objasnila i razliku između treninga i natjecanja, naglašavajući da se ista vožnja nikada ne može ponoviti, te da utrke zahtijevaju znatno više energije jer predstavljaju krajnji cilj.
Govoreći o bratu Ivici, otkrila je zanimljive razlike u pristupu sportu. Dok je ona trening doživljavala kao pripremu, Ivica je, kaže, i tada težio pobjedi.
"I na treningu je imao pristup kao da mora pobijediti", prisjetila se kroz osmijeh.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka iz karijere bio je kada je utrku završila bez rukavice i štapa, a ipak osvojila treće mjesto.
"Tada sam sebi rekla - glupačo jedna. Pa to je kao da sad hodaš ulicom i ispadnu tenisice. To je bila čista šlampavost. Volim da mi je komotno, da me ništa ne pritišće, i tako je došlo do toga da mi rukavica spadne. Bila sam ljuta na sebe što sam dopustila da mi se to dogodi", priznala je, objašnjavajući da je riječ bila o čistoj šlampavosti, jer voli da joj je oprema udobna i da je ništa ne sputava.
Istaknula je kako joj je konstruktivna kritika uvijek bila poticaj za napredak i pomicanje granica, otkrivši i svoj neobičan način motivacije – primjerice, ako bi dobila startni broj pet, zadala bi si cilj da nikako ne završi šesta.
Kada danas, 20 godina od umirovljenja, gleda na svoju karijeru, priznaje da bi ponovno odabrala isti put – ali bez dijela koji uključuje veliku medijsku pažnju.
Smatra da bi reflektori trebali biti usmjereni na ljude koji mijenjaju svijet, dok sport vidi kao zahtjevnu, ali ipak zabavnu aktivnost.
"Poznati bi trebali biti ljudi koji doprinose čovječanstvu. Bitniji su oni koji su rijetko ili skoro nikad u fokusu poput liječnika i znanstvenika. Sport je zabava", poručila je Janica, dodavši kako izbjegava društvene mreže jer smatra da mnogi na njima traže potvrdu vlastite vrijednosti.
"Najvažnije je da sam znaš koliko vrijediš", zaključila je, naglašavajući važnost unutarnjeg mira i samopouzdanja.
Iako je odavno završila profesionalnu karijeru, Janica Kostelić i dalje ostaje inspiracija mnogima – ne samo zbog sportskih uspjeha, već i zbog iskrenosti i životnih stavova koje dijeli.
Kako izgleda Janičina i Ivičina majka, pogledajte OVDJE.
Kako izgleda njezin tajnoviti partner kojeg uglavnom skriva od javnosti, pogledajte OVDJE.
1/8 >>
Pogledaj i ovo
1/14 >>
Pogledaj i ovo