Veliki intervju s Anom Gruicom Uglešić: ''Sve što me boljelo pretvorila sam u pobjedu''
Iza osmijeha, uspješne karijere i javnog života Ane Gruice Uglešić krije se priča o djevojčici koja je odrasla u skromnim uvjetima, ali nikada nije prestala vjerovati u svoje snove. U nastavku pogledajte što nam je naša glumica sve otkrila u iskrenom razgovoru za naš portal.
Iza uspješne glumice, poduzetnice i majke krije se žena čiji su život obilježili veliki snovi, brojni izazovi i vrijednosti od kojih nikada nije odustala. U velikom intervjuu Ana Gruica Uglešić osvrnula se na odrastanje, ljubav, brak, majčinstvo, starenje i životne lekcije koje su je oblikovale, prisjećajući se i djevojčice koja je, unatoč skromnim uvjetima, oduvijek vjerovala da može ostvariti sve što zamisli.
Galerija
Prisjećajući se djetinjstva, Ana kaže kako su upravo izazovi s kojima je odrastala izgradili njezin karakter i naučili je vjerovati u vlastite snove.
"Nas tri sestre odrasle smo u obitelji koja nije imala puno. Ne bih svojim izjavama željela povrijediti svoje roditelje. Živjeli smo kao podstanari sa čovjekom o kojem smo se brinuli i nismo imali za nikakve luksuze. Do rata smo živjeli skromno. Potom su mi oba roditelja izgubila posao. Onda smo počeli živjeti još skromnije. Nakon toga nismo imali izbora nego preuzeti planinarski dom na Mosoru, što nije bio nimalo glamurozan posao. Zapravo, tada ga nitko nije htio.
U svemu tome mala Ana je sanjarila. Već sa pet godina, na vlastito inzistiranje, krenula sam na satove baleta. Potpuno sama, s drugog kraja grada vozila sam se autobusom i tako sam završila, uz običnu školu, i osnovnu baletnu školu. Sada znam da sam kao dijete već duboko manifestirala život, a da toga nisam bila ni svjesna. Uvijek sam voljela intenzivno maštati. Ali osim točnih vizija gdje se vidim u budućnosti, imam urođenu upornost i vojničku obiteljsku disciplinu.
Poruka koju bih poslala maloj Ani je zapravo divljenje prema djetetu koje je duboko u sebi znalo koliko vrijedi, i kad svi okolni faktori nisu ukazivali na to. Ta mala Ana vodila se poštenjem, dobrotom, plemenitošću, empatijom, pravdom i bila je neustrašiva. Često se tukla za druge kad bi je zaboljela nepravda prema slabijem. Volim kod nje što se nije dala otrovati ljubomorom ni zavesti sjajem. Volim kod nje što se nije dala fascinirati. Hvala maloj Ani koja je odlučila sanjati velike snove, čistim i hrabrim srcem."
S godinama su se, priznaje, mijenjali i njezini pogledi na život, odnose i ljubav. Danas smatra da čovjek raste upravo onda kada je spreman preispitati vlastita uvjerenja.
"Odlično pitanje. Znate tko ne mijenja mišljenja? Ljudi koji se ne bave osobnim rastom. Jao si ga osobi koja misli da su njezini stavovi 'sveto pismo'. Poznajem tu priču.
Znate, ranije sam bila dosta kruta, rigidna i principijelna, samo zato jer mi je takav način razmišljanja 'držao glavu iznad vode' u mladenačkim danima. Kasnije, kada se oblikuješ kao čovjek, svatko tko duboko promišlja, sluša druge ljude, uči od boljih, zna oprostiti i pametno se kreće kroz život, trebao bi moći lako promijeniti mišljenje.
Toliko se obitelji, brakova i prijateljstava razorilo jer se netko slijepo držao nekih svojih uvjerenja, što je u konačnici smiješno, jer je život uistinu prekratak i samo nezrelost može biti toliko rigidno isključiva.
Posljednji put kad sam promijenila bitno mišljenje bilo je mišljenje o ljubavi. Godinama sam se držala uvjerenja da je ljubav neka razmjena dobara. S godinama sam shvatila da esencija ljubavi ima sto oblika. Prema djetetu, prema partneru, prema prijatelju, prema ljudima, prema svijetu, prema nečijoj duši, pa čak i prema neprijatelju.
Najvažniji koncept ljubavi nije ropstvo, nego, dapače, sloboda. Nekad ljudi trebaju znati i pustiti. Voljeti se jednako iskreno može i izbliza i izdaleka", priznala nam je iskreno.
O prošlosti govori bez gorčine. Sve što joj se dogodilo, kaže, danas promatra kao vrijednu životnu lekciju.
"Otkad sam dijete osjećam čudnu nezainteresiranost za prošlost, potpuno svjesna da se na prošlost ne može utjecati. Ali može na ono što nam ta prošlost znači danas ili sutra.
Moje glavno pitanje iz svih događaja uvijek je: 'Što sam naučila iz ovoga?' I vjerujte mi da sam iz apsolutno svega izvukla pouku i da me svaki događaj učinio mudrijom i kompletnijom osobom.
Nikome ništa ne zamjeram kroz život i to je možda moj najveći blagoslov. Bilo je tu osoba, prijatelja i simpatija koje se nisu ponijele lijepo prema meni, ali nikome ne uzimam ništa za zlo i da im sutra treba pomoć, ja bih bila prva na raspolaganju.
Nemam osvetnički duh, oslobođena sam gorčine prošlosti i zahvalna na svemu naučenom, stoga apsolutno ništa ne bih mijenjala. Zapravo obožavam svoj život koji sam sama izrežirala kao dobru mješavinu drame, horora, trilera, tragedije i komedije."
Veliku ulogu u njezinu životu ima i suprug Boran Uglešić, s kojim je, kako kaže, izgradila kvalitetan odnos temeljen na partnerstvu, a ne na iluziji savršenstva.
"Apsolutno sve što sam mislila o ljubavi s 25 godina ne mislim sada. Naš brak nije idealan, jer idealan brak ne postoji, ali je zapravo kvalitetan zato što smo vrhunski partneri u svemu.
I mislim da je to jedan od dva ključa dobrog braka nakon što prođu početni leptirići. Brak je otvoreno i transparentno partnerstvo sa zajedničkim interesima u gotovo svim sferama života.
Drugi ključ je oprost. Nas dvoje brzo opraštamo jedno drugome - neslaganja, rasprave, drugačija mišljenja i lako idemo dalje. Kad se ljudi zaključaju u gorčinu, to nije ljubav. To se zove sebičnost", rekla nam je Ana.
Na pitanje koja je najveća zabluda o sretnim brakovima, odgovara kratko, ali vrlo jasno.
"Da su sretni oni koji izgledaju sretno."
Dio životnih pobjeda i poraza ipak je odlučila zadržati samo za sebe.
"Bilo je puno pobjeda, ali i poraza koje javnost nije vidjela. I neka tako i ostane."
Dok je odgovarala na pitanja za intervju, u priču se spontano uključio i njezin suprug, koji je u nekoliko riječi opisao ženu s kojom dijeli život.
"Evo, kao iz topa, dok pišem ovaj intervju, on govori: energija, emocija i ispravnost."
Ana Gruica Uglešić majka je sina Marata, kojeg je dobila u vezi s piscem Hrvojem Šalkovićem, dok njezin suprug Boran iz prijašnje veze također ima dijete pa danas zajedno čine skladnu spojenu obitelj, a majčinstvo ju je, kaže, promijenilo u potpunosti.
"Potpuno i radikalno. Iz korijena. I kao ženu i kao čovjeka."
Iza njezine prepoznatljive energije stoji, kaže, svakodnevni rad na sebi.
"Sama sam sebi najveća motivacija. Moj jedini cilj i zadatak je biti bolja verzija sebe nego jučer ili, recimo, prošle godine. Tražim bolju verziju sebe duhovno, fizički, emotivno, intelektualno... Zato vježbam, čitam knjige, vjerujem u cjeloživotno učenje, meditiram, molim... I tako svaki dan. Napredak se ostvaruje tako da se radi na sebi, a ne dok se bavimo drugima. Jedino se bavim drugima dok učim od njih ono u čemu su bolji od mene."
Posebno snažnu poruku poslala je govoreći o starenju i društvenim predrasudama s kojima se žene često susreću.
"Ne bojim se starenja. Bojim se primitivnog načina razmišljanja okoline o tome što je starenje. Često se ponižavajuće priča o starosti, pogotovo kod žena. Ističe se fizički izgled i omalovažava se ljudski rod kad više nije u naponu snage.
Prvo, smatram da svatko ima pravo starjeti na način na koji želi. A drugo, da je naša ljudska dužnost slaviti svaku starost i prije svega je poštovati. Posebno sam osjetljiva na ljude u starosti. Zato i smatram da smo i suprug i ja odličan spoj za naš poslovni projekt koji se pretvorio i u naš životni projekt.
Prvi zdravstveno-socijalni centar u jugoistočnom dijelu Europe, Uglešić Health & Care centar u Dugopolju, koji osim mentalnog zdravlja u fokus stavlja osobe treće životne dobi i kvalitetu njihovih života."
Na kraju razgovora otkrila je po čemu bi najviše voljela da je ljudi pamte.
"Zapravo, jedino što bih voljela da se o meni pamti jest da sam bila dobar i pošten čovjek."
Iako je javnost godinama upoznaje kroz brojne uloge i projekte, kaže kako njezinu najnježniju stranu poznaju samo oni najbliži.
"Koliko znam biti požrtvovna, romantična i iskrena. To lice su vidjeli samo oni koje sam svjesno odabrala da ga vide. Samo oni znaju koliko imam empatije i koliko me duboko ispunjava humanitarni rad u našoj udruzi HU GrU. I svi oni znaju koliko se, samo za odabrane, znam zezat, najviše na svoj račun."
Na pitanje postoji li još neka velika neostvarena želja, odgovorila je u svom prepoznatljivom stilu.
"Sve neostvarene želje pretvorila sam u svoje najveće potencijale. Sve što me boljelo pretvorila sam u pobjedu. Nemam neostvarenih želja", zaključila je Ana Gruica Uglešić.
1/30 >>
Pogledaj i ovo
1/16 >>
Pogledaj i ovo