Ako ste se ikad pitali tko je otpjevao uvodnu špicu serije Lud, zbunjen, normalan: ''Nitko nije ni slutio kakav će uspjeh serija napraviti!''
Almir Kurt jedan je od članova žirija koji je sudjelovao u polufinalnom ocjenjivanju kategoriji Najbolji glumac za 52. Međunarodnu nagradu Emmy®.
Almir Kurt proslavljeni je bosanski glumac, između ostalih, poznat po ulogama u filmovima ''Ničija zemlja'' i ''Gori vatra'', a ove godine pripala mu je čast biti jednim od članova žirija koji su sudjelovali u polufinalnom procesu nominiranih za ''52. Međunarodnu nagradu Emmy®. Ocjene su se davale u kategoriji Najbolji glumac.
S njim smo porazgovarali o ovoj važnoj temi, ali o njegovoj karijeri te budućim planovima.
Što za njega znači biti član žirija na polufinalnom ocjenjivanju kategorije ''Best performance by an actor'' prestižne Međunarodne nagrade Emmy?
''Veoma sam počašćen i zaista mi imponira biti dijelom ove značajne manifestacije. Nije Emmy bezveze!''
Što ga motivira da sudjelujete u procesu žiriranja? Kako njegova strast prema televiziji i medijskoj industriji utječe na odluke u žiriranju?
''I prije ovog poziva, tvrdio sam da naša regija ima preozbiljne glumice i glumce, i znam da svi govore da nagrade nisu važne, ali sam siguran da ćemo nekoga izuzetno obradovati'', kaže.
Kako gleda na odgovornost kao člana žirija u promicanju izvrsnosti i kvalitete u TV produkciji?
''Veoma me veseli velika ekspanzija u filmskoj i TV proizvodnji, i teorijom velikih brojeva sigurno ćemo doći do izvrsnosti tj. velikih ostvarenja. Izuzetno je važno da glumice i glumci dobiju šansu i izvan matičnih teatara, važno je da ih ljudi prepoznaju, da se predstave ne samo publici, nego i kolegama izvan svojih država, da ih primjete svi filmski radnici u regiji i šire'', kaže.
Koje su ključne vrijednosti koje želite da njegova odluka kao člana žirija odražava u ovom procesu?
''Želim podržati talentirane, vrijedne i ozbiljne radnike. To se na ekranu i platnu itekako vidi'', kaže.
Koje su ključne odlike koje smatra da definiraju izuzetnog glumca, i kako te odlike utječu na procjenu njihovih izvedbi u kategoriji ''Best performance by an actor'' za Međunarodnu nagradu Emmy?
''Navijam za prirodnost, uvjerljivost, snažan karakter, i naravno, publika uvijek traži i „ono nešto“...'', zaključio je.
Koliko njemu osobno znače takve nagrade i priznanja i jesu li mu važnija priznanja struke ili publike?
''Svi kažu da nagrade nisu važne, a jako vole kada ih prepoznaju na ulici, pohvale ono što rade. A kada dođe pohvala od kolega iz branše, to je posebno. Ipak, dobar prijem kod publike je malo značajniji, jer u konačnici, kompletna industrija treba postojati zbog onih koji nas gledaju'', smatra.
Glumio je u brojnim uspješnim filmskim i televizijskim ostvarenjima, na što je posebno ponosan?
''Ponosan sam što sam, iako sam grafički dizajner po zvanju i profesiji, uopće dio ove predivne djelatnosti. Imao sam sreću da prvi film u kojem sam imao manju ulogu dobije Oscara, ostalo je nekako došlo samo po sebi'', kaže.
Gledatelji ga pamte i iz kultne serije "Lud, zbunjen, normalan", no mnogi ne znaju i da je upravo on otpjevao legendarnu uvodnu špicu. Može li nam reći nešto više o tome kako je došlo do toga?
''To je bilo na inicijativu Dine Šarana (Letu štuke) koji je i autor muzike za LZN. Naravno, tada nitko nije ni slutio kakav će uspjeh serija napraviti, i da će ringtone na telefonima često biti - Treba li ti deda, oraha i meda...' Nakon toga sam snimio i songove za špicu serije ''Konak kod Hilmije'' imam još 4-5 brojeva snimljenih za razne filmove tako da mogu komotno izbaciti album Soundtrack by Kugla'', ispričao je.
U kakvom mu je sjećanju ekipa i snimanje serije ''Lud, zbunjen, normalan''. Može li izdvojiti neke anegdote?
''Kad kažete ''ekipa'' serije onda pomislimo na preko 50% glumaca iz regije. Zaista je kroz taj projekt prošla sama krema glumišta i baš bi bilo nezahvalno ikoga posebno izdvajati izuzev presjajnog, predragog, predivnog Mustafe Nadarevića. Imao sam sreću igrati u preko 30 epizoda i svaki dolazak na set je bio posebna priča, svaki sat anegdota za sebe...'', kaže.
Njegov otac Sabahudin Kurt je bio doajen sarajevske glazbene scene i prvi bosanski pjevač koji je predstavljao Jugoslaviju na Eurosongu. Koliki je on imao utjecaj na njega i je li se zbog njega počeo baviti glazbom? A kako su se rodile ambicije i ljubav prema glumi, politici, aktivizmu…?
''Hvala vam na ovom pitanju. Jako sam ponosan i sretan što sam odrastao uz njega i imao privilegiju da se još kao dječak nalazim u društvu poznatih glazbenika, pjevača, kompozitora, glumaca, režisera... Kad rastete u takvoj atmosferi nemate strah od javnog nastupa, nemate nelagodu od susreta sa idolima, iz svega na kraju izvučete ono najbolje. I moram ponoviti, Bahina pobjeda na tadašnjem natjecanju za YU predstavnika na Euroviziji, bila je prva pobjeda sarajevske popularne kulture nad tada dominantnim Zagrebom, Beogradom, Ljubljanom. Sve ostalo je došlo poslije te 1964. Ponos do neba...'', kaže.
Almir je jako svestran te je uz to i uspješan u svemu čega se primi. Koja je njegova tajna i misija te ima li možda i neke neostvarene ciljeve?
''Skoro 30 godina radim kao kreativni direktor u marketinškim agencijama, nekako mislim da za takvu poziciju moraš osim bazičnih znanja, poznavati i muziku, i likovnu umjetnost, i film, i kazalište, i opću kulturu, i političku situaciju, i aktivizam. Neostvarenih ciljeva i snove nemam, osim da moja obitelj i svi ljudi koje znam budu sretni. Ako imam priliku da svojim djelovanjem mogu usrećiti bilo koga, onda su svi moji snovi ostvareni'', kaže.
Bi li za kraj sami volio nešto dodati ili poručiti našim čitateljima?
''Gledajte filmove, serije, idite u kazalište, idite na koncerte, idite na izložbe, čitajte knjige, jer netko je sve to napravio da biste vi bili sretniji. Sreća ne znači ništa ako se ne dijeli...'', zaključio je.