Larisa Lipovac Navojec otkrila je što je zaslužno za njenu fantastičnu figuru, a otkrila je i kako je za vrijeme života u Americi skupila i koju kilu viška.
Galerija
Larisa Lipovac Navojec 22. je siječnja proslavila rođendan, a svoje godine ne skriva.
''Ma ne nije me sram! 46. Mislim okej sam, neka kaže ekipa koja me gleda kak sam!''
Za svojih 46 godina, Larisa ima sjajnu figuru.
''Investira se, vježba se, radi se na tome'', kaže.
Osim što sjajno pleše, otkrila je i što još čini kako bi održala fantastičnu figuru.
''Ma i puno i ništa. Nešto je genetika, i moram to pripisati evo mami. Ona je 49. godište i stvarno izgleda top. I nona mi je super izgledala, tako da što se toga tiče imam taj neki genetski kod, ali vježbam svaki dan. To mi je dio života. Ne doživljavam to kao da nešto radim na sebi, jer sam praktički svaki dan u dvorani, ali to me drži. Drže me ta djeca, mladi s kojima radim, ti projekti, to kazalište, pa i ples. Ples je stvarno divna praksa tjelesna'', rekla je.
A kad je hrana u pitanju, Larisu smo načuli da kaže: ''Čuj ja ti ništa ne pazim. Ja ti jedem sve i svašta.''
''Pa da! Kaj moram sad to reći! Ok. Jedem sve, ništa ne pazim. Nisam nikad niti pazila u životu. Bila sam u jednom trenutku, kada sam živjela u New Yorku, malo više sam imala kilograma što je normalno za Ameriku. Tu sam se dovela u dubiozu jer su se spominjale neke dijete da bih trebala, ali ništa ja to ne volim. Volim jako puno jesti, volim svašta jesti i volim raznoliko jesti. Mislim da nema hrane osim tripica fileka i hladetine, to ne, ali sve ostalo da, i to u velikim količinama.''
Kad je hrana u pitanju, Larisa ne bira, Uživa u svemu, od masnoga do slatkoga, a zdravlje?
''Zdravlje me drži. Čak i kad gledam neku svoju profesionalnu karijeru nisam imala nikakve veće povrede, lomove nikakve vrste. Ovo sve ostalo nemam neke zdravstvene probleme, osim nekoliko alergija, ali to kontroliram uz lijekove. Recimo ne smijem jesti bademe, imam alergiju na dlake od mačke, vjerojatno na slinu, i ovo na peludi, trava. Kad nešto zaboli odmah to pregledavam. Nije baš da puštam da nekako prođe vrijeme. Ne bojim se doktora.''
Ipak, priznaje da joj kod stomatologa baš i nije ugodno.
''Kod stomatologa idem redovito, ali znaš kaj. Nije mi ugodno na tom stolcu, ali nekako rekla sam si, to je higijena, to mora biti. Čim sjednem odmah kažem: Dajte mi anesteziju.''
Obzirom na puno obaveza i projekata koje ima, evo kako je Larisa zadovoljna svojim mentalnim zdravljem.
''Joj, znaš šta! Nekad sam u velikom stresu, jer treba ispostaviti jako puno stvari. I mislim da imam tu žensku tipičnu narav, da moramo biti na svim poljima jednako realizirane. Ono znači - dobra majka, dobra žena, dobra ljubavnica, realizirana u poslu, tako da tu sam često, kad smo kod duševnog mira, mislim da bih trebala malo više udahnuti, izdahnuti, možda nekad stati i uzeti, sebično, vrijeme za sebe!''
Larisa je jedno vrijeme živjela u Americi gdje je normalno da ljudi idu kod psihologa, psihijatra.
''Pa ja idem cijeli život!'' dodaje odmah Larisa.
Kada netko u Hrvatskoj ode kod psihijatra, za njega odmah govore da je lud.
''Ja to ne mogu reći. Ja volim s nekim popričati'', priznaje.
A je li sretna?
''Ma jesam. Od kad imam Grgura, od kad sam rodila svog sina, presretna sam! On me uveseljava. Ali trenutno sam isto jako zadovoljna, i sa životom, i s ovim prostorom, i sa svim, s poslom, s obitelji'', kaže.
Za kraj je poručila: ''Želim ljudima samo da plešu. Neka se obvezno što prije uključe u neku plesnu aktivnost. Ples je prostor gdje će se prvo sudariti sami sa sobom, naći svoj identitet, bit će sretni, opušteni. Puni hormona sreće. Stvarno to ispušta to! I druga stvar koju će naučiti, gledat će druge ljude u dvorani, podržavati ih, dodirivat ih, znojiti se zajedno, i mislim da je ta suradnja i ljepota plesa nešto što te oplemeni za cijeli život.''
1/4 >>
Pogledaji ovu galeriju
