Sjećate se Debele Barbara kada je pjevala s Jolom u autu? Sada nam donosi sve avanture s nenadmašnim dečkima iz 2Cellos.
Prije 5 godina dogodila se ljubav kad mi je starija sestra Jelena preko YouTubea pustila video dvojice čudaka koji pilaju čelo i vrte glavama u tonu poznatog "Smooth Criminala“. Isti sam dan preuzela sve njihove obrade poznatih klasika na mobitel i stavila ih na repeat. U ljeto 2013, samo godinu dana nakon fatalnog zaljubljivanja, ukazala mi se prilika da, tad već svjetski poznate 2Cellose, odem uživo slušati na zadarskom Forumu.
Pogledaj i ovo
Kako sam tad već 5 ljeta sezonski konobarila bez večeri odmora, nisam se začudila kad mi se šef nasmijao u lice nakon upita mogu li odraditi cijeli dan i dobiti slobodnu večer kako bih otišla na koncert. Logično, dala sam otkaz i otišla na koncert jer neke su stvari bitnije od novca (taj isti šef me nakon 5 dana molio da se vratim i nudio mi povišicu). Stjepana, Luku i Dušana nakon koncerta sam osobno upoznala na "meet and greetu" i nakon toga stvari su se digle na višu razinu.
Priključila sam se tek stvorenoj Facebook grupi "Cellogirls (2CELLOS rock)“ i postala dio brzorastuće familije. Mislim da se nitko od nas nije mogao ni nadati da će ikad steći toliko dobrih prijatelja širom svijeta, a kamoli tako brzo. Nakon naše prve grupe otvorilo se još dosta podružnica za svaku državu (Italija, Brazil, Japan…), ali smo međusobno umreženi. Trenutno imamo oko 1700 članova, od čega ih je 50-ak svakodnevno aktivno. Neopisiv je osjećaj znati da skoro bilo gdje na svijetu kamo odem, imam prijatelje koji mi mogu ponuditi izvanredno društvo i smještaj. Na Splitskom festivalu 2014. nastupao je genijalni dvojac koji su činili Oliver i Stjepan, ali imala sam osjećaj da će se u tu priču umiješati i Luka, s obzirom na to da ih sve pratimo na društvenim mrežama. Tako je i bilo, Luka se pridružio s nekoliko pjesama, što je stvarno bila višnja povrh šlaga. Za tu smo priliku 2Cellosima poklonili veliki uokvireni hamer s našim slikama i porukama iz cijelog svijeta. Tijekom tih koncerata imala sam priliku i čast upoznati njihova genijalnog menadžera Miru Vidovića, kako ga mi zovemo "Miro the Hero“, bez kojeg 2Cellosi ne bi bili ovo što jesu danas.
2015. godina bila je poprilično magična za 2Cellose, a također i za Cellogirls. U siječnju 2015. objavili smo knjigu koja je dostupna na Amazonu pod nazivom "CELLOGIRLS: Identity and Transformation in 2Cellos Fan Culture". U njoj je sudjelovalo više od 20 najvećih "cellogirlsa", među kojima ponosno stoji i moja malenkost. Također, tog je mjeseca, 20. siječnja, proglašen Dan 2Cellosa u Japanu (da, toliko su štovani izvan Hrvatske i apsolutno to zaslužuju).
Tog ljeta uslijedio je drugi koncert na zadarskom Forumu gdje me Luka prepoznao i veselo pozvao „O, pa to je Debela Barbara“. To su mali trenuci prepoznavanja koji svakoj "cellogirl" obilježe cijeli tjedan, ako ne i mjesec. Isto ljeto posjetile su me drage Cellogirls – Mary iz Arizone i Petra iz Slovenije. Iako smo se 2 godine samo dopisivale, kad su došle k meni, imala sam osjećaj kao da smo oduvijek prijateljice. U ljeto 2016. posjetila me draga prijateljica Shoko iz Japana, također vatrena Cellogirl. Samo radi našeg susreta odslušala sam 10 sati japanskog i naučila osnove, s obzirom na to da je njezin engleski malo slabiji. Svi ti trenuci dovode nas do posljednjeg koncerta 2Cellosa u Pulskoj areni.
Sirota studentica, nisam si mogla priuštiti putovanje do Pule i kartu, stoga sam prekrižila taj koncert i nadala se nekom čudu. Hvala dragom Bogu, to sam čudo bila ja samoj sebi, samo što je to primijetila starija sestra Jelena. Napokon se isplatilo 1380 sati uspavljivanja, 589 sati mijenjanja pelena i 74 sata trčanja za biciklom moje mile nećakinje Lene. Jelena mi je odlučila zahvaliti u obliku karte za koncert u Puli, pa sam mogla izdvojiti novac za niskobudžetni let Split – Pula. Uz to sam opet morala zahvaljivati dragom Bogu na najstarijoj sestri (ne po krvi) Maris i njezinu mužu Darku kod kojih smo imali besplatni smještaj (i puno više) u Puli.
Jelena je svoje karte kupila na vrijeme pa je imala poprilično savršenu poziciju, dok sam ja kao vuk samotnjak dobila neku sa strane (i dalje poprilično dobru, ali Cellogirls imaju više standarde). Moram priznati da je moja aktivnost u grupi "Cellogirls" popustila u zadnjih godinu dana, tako da sam se iznimno veselila što ću vidjeti stare prijatelje na koncertu. Ako na čiji dolazak sigurno mogu računati, to je naša Kate. Svaki pčelinjak ima svoju maticu, a naša je Katerina Levine iz Alabame, kraljica svih grupija sa 175 koncerata 2Cellosa iza sebe drži titulu nenadmašive Cellogirl.
Javila sam joj se nekoliko dana prije koncerta i, kamoli sreće, ona je već bila u Puli, taman je došla s njihova koncerta u Padovi. Ona je stvarno posebna priča. Sve u svemu, kad smo se našle ispred pozornice prije koncerta, tužno mi je objasnila kako njezina prijateljica iz Australije nije mogla doći na koncert zbog posla pa, ako želim, mogu uzeti njezino mjesto (drugi red, sredina, ispred Stjepana). Naravno da je to pobijedilo Jeleninu kasno kupljenu „sredina-lijevo-8. red“ kartu, tako da je moje 2043-sata-uloženo-u-Lenu-nećakinju-sjedalo ostalo zjapiti prazno. Do mene su sjedile dvije talijanske dame iz Pise koje poznajem samo iz grupe 2Cellos Italia, ali dotad se nismo osobno upoznale.
To je bio ekstra bonus, na kraju smo se dogovorile da dođu k meni na kraju ljeta. Koncert je bio vrlo dobar, otkrila sam da su mi puno draži manji, intimniji koncerti, jedini je nedostatak bila publika. Na kraju koncerta nije bilo nikakvog službenog "meet and greet"a, ali već izvježbane Cellogirls znaju da se obično ostaje sat vremena nakon koncerta (u međuvremenu se obvezno posavjetujemo s Mirom the Hero-om što nam je raditi), i dočeka se Stjepana, Luku i Dušana na izlazu pa svi zajedno imamo kratko ali slatko druženje. Tijekom druženja nakon tog koncerta saznala sam da Stjepan gleda moje videe na YouTubeu. Rekao je: "Nisam znao da si tako smiješna. Super su ti oni videi na YouTubeu." Da, opet se dogodio jedan od onih trenutaka koji ti uljepša cijeli tjedan.
Tužna je činjenica da su 2Cellosi podcijenjeni u Hrvatskoj i ovdje nikad neće dobiti zaslužene pohvale i priznanja za sve što su samo dosad postigli, a koliko ih tek toga još čeka. Kao da oni traže ili im za to trebaju ikakva priznanja. Imaju samo ostatak svijeta koji je apsolutno lud za njima. Sve u svemu, to je u super vrlo kratkim crtama priča o mom putovanju s 2Cellosima koje će, nadam se, još dugo duuugo trajati.
Jeste li pogledali karaoke Debele Barbare i popularnog Jole? Pogledajte OVDJE.
na instagramu
