Zbog njega su kroz prozor letjeli televizori. A nazivaju ga najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Pogađate, riječ je o nogometu. Uoči sutrašnjeg okršaja na travnjaku Hrvatske i Latvije, Sanja Jurković je za IN Magazin istražila zašto smo toliko ludi za ovim sportom.
Od davne 1930. godine, kad se prvo Svjetsko nogometno prvenstvo održalo u Urugvaju, popularnost ovog sporta eksponencijalno je rasla.
"Ta prva prvenstva su mi najzanimljivija jer se i najmanje zna o njima i puno zanimljivih podataka ima. Tada je, recimo, kralj Rumunjske, kralj Karlo, bio, što je danas nezamislivo, zamjenik glavnog trenera rumunjske nogometne reprezentacije. Ili ste imali najboljeg nogometaša Urugvaja Andradea koji je bio slijep na jedno oko", ispričao je novinar i autor knjige ''Nogomet: povijest svjetskih nogometnih prvenstava'' Ivica Buljan.
Očaravajuća moć nogometa oduvijek je bila zanimljiva i političarima koji su preko leđa ovog sporta itekako krojili politička zbivanja i okolnosti, pa tako imamo i tzv. Nogometni rat.
"Između dvije srednjoameričke zemlje, čiji je poticaj zapravo bila kvalifikacijska utakmica između Salvadora i Hondurasa. Konačno, već drugo svjetsko prvenstvo koje je bilo u Italiji, kad je na vlasti bio Musolini, pokazuje da je ta propagandna mašinerija jednog totalitarnog režima zapravo shvatila važnost nogometa.
Konačno, nećemo ići daleko, Hrvatska se zapravo nakon raspada Jugoslavije upravo kroz nogometa etablirala u svijetu", zaključio je novinar i autor knjige ˝Nogomet: povijest svjetskih nogometnih prvenstava˝ Vlado Vurušić.
U ovom se sportu srce uistinu ostavlja na terenu, kako u nogometnom smislu.
"Nogomet je zato poseban i dobar jer u svakoj utakmici moraš dati svoj maksimum i tek onda kvaliteta može isplivati na vidjelo", izjavio je Bruno Petković.
Tako i u onom navijačkom, pa je tako zbog nogometa kroz prozor znao izletjeti pokoji televizor, a jednom prilikom i žena.
"Sjećamo se meksičkog navijača koji je od 74' pa nadalje pratio svoju reprezentaciju", prisjetio se Buljan.
"Jedan je Meksikanac biciklom došao od Meksika do Argentine, do Buenos Airesa, da bi došao na utakmicu Svjetskog prvenstva", nadovezao se Vurušić.
Ljubav je ovo koja se prenosi s koljena na koljeno, pa je tako Livakovića nogometnom groznicom zarazio njegov djed.
"Pa da, on je dosta bio uz mene i vodio me, poslije treninga i za vrijeme treninga mi sendviče donosio i tako, haha, i stvarno sam dosta vezan uz njega. Trenirao sam košarku jedno dvije, tri godine i onda sam sa sedam godina, uvijek ostajao poslije košarke gledati dečke kako su igrali nogomet i tako je sve počelo", otkrio je nogometaš Dominik Livaković.
Ova najvažnija sporedna stvar na svijetu ima oko tri i pol milijarde štovatelja.
"Nogomet je, na neki način, nažalost i sve druge sportove stavio u drugi plan, ali to je tako i na takvoj jednoj najvećoj pozornici mi egzistiramo, mi funkcioniramo i neviđena reklama za Hrvatsku", izjavio je nogometni trener Branko Ivanković.
"Uvijek je veliki san igrati za svoju domovinu, pogotovo na SP-u iako nisam možda ni svjestan koliko je to veliko prvenstvo. I kakvi nas sve igrači i države okružuju na samom prvenstvu. Imao sam priliku da ga završim s broncom i kao igrač utakmice", izjavio je Joško Gvardiol.
Naše prepoznatljive kockice također se ističu u moru raznobojnih dresova, pa su i one zasigurno velikim dijelom zaslužne za prepoznatljivost Hrvatske nogometne reprezentacije. Čak je šest žena puna tri dana šivalo najveću navijačku zastavu na svijetu.
"Navijači Hrvatske reprezentacije iz Crikvenice napravili su tu najveću navijačku zastavu na svijetu, 210 metara, koju su nosili u Katar na zadnje svjetsko prvenstvo. Nisu je mogli unijeti na stadion, ali su je razvili na ulicama", otkrio je Vurušić.
I upravo je sve ovo razlog zbog kojeg će u bilo kojem kraju svijeta, kad kažete da dolazite iz Hrvatske, prva asocijacija biti Modrić, Šuker, Boban, Gvardiol, a vi slobodno nastavite niz.