Iako kaže da je o sebi najviše naučila u zatvoru, gdje je nastupila prošle godine u Americi, većina javnosti i dalje je pamti kao vrckavu, nasmijanu djevojku u legendarnoj narančastoj haljinici. Slave se zasitila već kao 19-godišnjakinja, te se otisnula u nepoznato gdje je, uz glazbu, pronašla još jedan poziv. Zašto se zbog toga šali da je ženska verzija Johnnyja Casha i kakve su šanse da se vrati u Hrvatsku, Tajči je otkrila Sanji Jurković za In magazin.
Na vrhuncu karijere Tajči je spakirala kofere i otišla preko bare. U Americi se udala, osnovala obitelj i posvetila duhovnoj glazbi. A onda su se, pri posjetu domovini, spontano počeli nizati i nastupi.
''Ja gledam na život kao put. Ne možemo se vratiti, mislim možemo se vratiti nekim putem, ali uglavnom taj put slijedimo, pa ako on dođe opet na isto mjesto – super. Ja nekako tako slijedim svoj put i drago mi je da sam sad ovdje u ovom trenutku, a onda idemo dalje koračati zajedno, pa ćemo vidjeti gdje ćemo biti'', govori.
Ako je taj put ponovno dovede do Zagreba, tako je, kaže, očito moralo biti. Baš kao i prije 3 desetljeća, otkad živi svoj američki san.
''Ja stalno živim u ljubavi, prvo prema mojim sinovima, prema životu, a sad na ovom dijelu mog puta, lijepo je imati ljude s kojima dijelimo tu ljubav prema životu i koračamo zajedno i eto, mislim, lijepo je'', govori.
Danas taj put dijeli s partnerom Davidom Langleyjem, nakon smrti supruga Matthewa, s kojim ima trojicu sinova, na koje je iznimno ponosna.
''Imaju puno empatije i brinu se za druge, znaš, kad jedan dobije posao, onda odmah traži kako da i prijatelju nađe posao. Najmlađi, recimo, radi, tj. studira film, i puno ga angažiraju da radi na tim setovima i svaki put nagovori producenta da još angažira 3, 4 njegova prijatelja'', priča Tajči.
U početku joj je, šali se, trebalo dosta vremena da se nauči biti majka čak trojice sinova.
''Ja sam baš iz ženske obitelji, imam sestru i kad sam rodila prvog sina, rekla sam mama daj mi pomogni, ma nemoj mene pitati, haha, ja ne znam, nemam s dečkićima iskustva. Gle, ja sam se samo probala maknuti, biti im podrška, voljeti ih, jednostavno dati im ljubav u kojoj će rasti i dala im da se razvijaju u onog muškarca kakvi oni jesu. Je, istina da mi je bilo na nogometnom igralištu dok su igrali ono…, ali opet velim, samo mi je bilo važno da ne unosim svoje - joj, daj, ovo ti je bezveze, i šta ja znam'', priznaje.
Iako je u Ameriku pobjegla da pronađe sebe i svoju svrhu, to joj je pošlo za rukom onda kad je zapjevala – u zatvoru.
''Strašno me promijenilo i oblikovalo i kad sam krenula u zatvor, prvi put kad sam išla po bedž, da mogu uopće ući u zatvor, mislila sam si šta ja tu radim, kako ja sebi umišljam da ja mogu nekome pomoći, tko ima užasno tešku životnu priču. Jer ja sam prije i pjevala u zatvoru, kao Johnny Cash, haha, i ti čuješ te priče, i kroz to sam shvatila i upoznala te ljude koji mi kažu: gle, ja kad sam bio mali dečko ili mala curica, pa nisam ja razmišljao da ću biti kriminalac, nego su mi uvijek govorili nedostatak ljubavi, traume iz djetinjstva su me dovele do toga da nisam imao drugo nego posegnuti za drogom ili ne znam čime'', priča.
Zbog njezina nježnog i ženstvenog izgleda, ljudi o njoj često na prvu, kaže, steknu krivi dojam.
''I nježna i krhka ima snagu. Nježnost ne mora značiti da nije jaka, ona je samo nježna i jaka. Ja sam napisala jednu knjigu koja se zove Neslomljena jer ne može nas nitko slomiti, jedino se slomimo samo kad se sami predamo. Ja sam dugo mislila, bila sam uvjerenja da sam sad bar malo jača, da sam bar malo glasnija, ali onda sam baš u tom zatvoru shvatila da možeš biti i jak i nježan'', zaključila je.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
na instagramu
