Kultna Crvena jabuka početkom iduće godine kreće na europsku turneju. Prva postaja bit će Sarajevo, koje ima posebno mjesto u srcu njegovih članova, dok će u Zagreb stići krajem iduće godine. Za odabranu publiku ovaj bend je održao mali koncert. Našoj Dijani Kardum frontmen Žera tom je prilikom otkrio jesu li ikad svirali pred nekoliko ljudi, ali i tajnu svoje frizure.
Na svoje glazbeno putovanje krenuli su sa samo 20 godina i tada im je jedini cilj bio izbaciti prvu ploču, no legendarna Crvena jabuka četiri desetljeća kasnije i dalje oduševljava slušatelje diljem regije. Iduću godinu obilježit će turneja, a Zagreb je na redu 22. studenog.
''Simbolika 40 godina pa 40 gradova, ali bit će gradova normalno iduće godine. Na kraju idu sve europske prijestolnice plus od Alpa pa dolje sve veći gradovi, od Ljubljane, Zagreba, Osijeka'', govori Žera.
Prvi koncert održat će, naravno, tamo odakle je sve krenulo - u Sarajevu, koji ima posebno mjesto u srcu članova.
''Imat će dok sam ja živ. Pa Sarajevo ti je duša od grada. Meni je žao što ljudi nisu imali prilike prije rata dolazit u Sarajevo kad je bilo u punom sjaju, ali taj duh Sarajeva se živi. Dok postoje ovi duhovi Sarajeva koji hodaju i pjevaju po Balkanu, to je taj duh Sarajeva, to je dobro.''
Bend je obilježila nesreća kada su im poginula dva člana. No mnogo se stihova, kaže, uspomena ispisalo u ta četiri desetljeća.
''Pamtim ono kako brzo prolete sve ove godine, kako si stariji sve ti godine brže idu, tako kažu nekako. Imam osjećaj da pričam s ljudima koji su moje generacije - prvo ti idu polako dok si tinejdžer, a kad ubrza ovo poslije 35-e to je brzi vlak onda, to je opasno.''
''To k'o svakom u životu. Imaš lijepe i tužne. Uvijek čovjek pokušava pobjeć od tih tužnih ali u čudna vremena, siva živimo, tako da nekad meni paše neka tužna pjesma, a pašu mi i ove vesele isto.''
Zagrebački koncert najavili su pred odabranom publikom jednog domaćeg radija.
''To su oni drukčiji koncerti koji imaju svoju čar, oko 50 - 100 ljudi. K'o da u dnevnoj sobi sviraš. Mislim da je njima dobro jer smo mi blizu njih. Nema onih mistika bine, nema neke mistike, imaš ravjetu, pojačala, gitare i to je to. Dok danas vidimo svašta od lavova na bini, sajli, tigrova. Mi znamo samo sviranjem i emocijom.''
Iako su svi počeci teški, pa su tako neke domaće zvijezde pjevale i pred tek nekoliko ljudi. Crvenoj jabuci to se nije dogodilo.
''Nije se nama nikad desilo zato što u bivšoj državi je bilo jako rigorozno. Tko će izdat ploče i tko će, dakle kad izdaš ploču mora se prodat. Ako se nije prodala onaj tko je izdao dobije otkaz. Tako da je bilo normalno ako si prodao ploču da bude publike. Samo kod nas imaš da je netko prvi na top listi, a dođe na koncert ima dva čovjeka. To samo u Hrvatskoj ima nigdje više.''
Njihov sjaj kod publike ne jenjava. A uvijek se nađe i neki znak pažnje od vjernih pratitelja.
''Prije smo dobivali medvjediće, pa onda valjda ne priliči godinama više, dobijemo te igračkice, dobijemo i sad. Ali sad postao sam prijatelj svim tim ljudima, poznajemo se jako dugo. Sad recimo dobivamo ako smo u Slavoniji dobijemo delicije, kobasice, kulene, na moru dobru ribu.''
Zaštitni znak Crvene jabuke, je i Žerina frizura koja je nastala sasvim slučajno.
''Imam srećom gene, tako da imam kosu, a i da nemam mislim da ne bi nosio kape na glavi nego bih se ošišao na ćelavo. Kad je Đorđe Novković se ošišao reče - pa što sam se ja mučio s tako rijetkom kosom. Nema to veze. Čovjek zrači dušom, aurom. A imaš kose nemaš to ti Bog odluči.''
Dok publika uživa u njihovim pjesmama, oni će ih spremno izvoditi - svakog puta, upravo onako kako samo oni to znaju.