U vremenu kad je vršnjačkog nasilja sve više, Stjepan Božić sina je odlučio graditi kroz sport. Iako jedan drugome, kako kažu, nalikuju više fizički nego karakterno, 16-gogodišnji Dominik s ocem je zajednički jezik pronašao u ringu. Na treningu ih je posjetila naša Sanja Jurković za In magazin.
Za njega je najbolji osjećaj na svijetu – biti u formi.
''Sve možeš, ništa ti nije teško, zadovoljniji si sa sobom, puno bolje funkcioniraš, i to drugi ljudi osjete u međusobnom kontaktu, jednostavno zračiš tako prema van'', priča Stjepan Božić.
Stoga ne čudi kako je ovu životnu filozofiju prenio na svoju djecu, a 16-godišnji Dominik pridružio mu se i u dvorani.
''Meni je odlično, valjda je i tati odlično, šta ja znam, haha…'', govori Dominik.
Što tata kaže?
''Meni je drago da je tu u dvorani, što korisno troši vrijeme, što ne baulja po cesti s kojekakvom ekipom, to su sad te godine, ne. Drago mi je da smo se povezali, lijepo je, evo tu kod nas isto na klubu u treningu isto znaju doći klinci sa svojim tatama i zajedno raditi trening, ipak je to naša muška stvar, mi to kužimo, mame to ne kuže, i izgrađuje se jedan dublji i bolji odnos'', priča Stjepan.
Iako se od Dominikove majke rastao prije više od deset godina, danas imaju korektan odnos pun poštovanja.
''Znate, dvoje ljudi kad se rastane, ne rastanu se zato što se vole, rastanu se zato što su neki problemi. Oni će to puno bolje razumjeti i skužiti kad oni budu odrasli i kad oni budu u nekim vezama i odnosima, ali naravno, jako je važno da su odrasli ljudi odrasli, zreli i da razgovaraju, komuniciraju, imaju dobar odnos radi njih, na kraju krajeva i oni to osjete. Bez obzira na bilo što se desilo između nas, zbog njih naš odnos mora biti dobar'', govori Stjepan.
Pa iako se voli dobro oznojiti u dvorani s tatom, čini se kako ni jedan ni drugi ne bi bili pretjerano oduševljeni da krene njegovim stopama.
''Nisam još razmišljao o tome, ali… Mislim da ipak ne jer za to treba puno odricanja i ne može to bilo tko. Ne bi volio da krene mojim stopama. Sport je postao veliki biznis, gladijatorstvo, i svi grizu, svi treniraju, jako treniraju i velika je konkurencija, uspjeti u sportu je jako teško. Dobar je dečko i bio bi najsretniji, ne mora završiti nikakve fakultete, univerzitete, škole, biti neki svjetski prvak, najbitnije mi je da bude dobar čovjek'', govori Stjepan.
Iako je primarno trenirao atletiku, Stjepan se jednog dana, kako kaže, našao na krivom mjestu u krivo vrijeme i to ga je motiviralo da prvi put navuče boksačke rukavice.
''Zamislite koliko tu izbacite negativne energije udaranjem u vreću ili fokusere, jako puno, sve što se nakuplja tijekom mjeseca, tjedna, dana, godine'', govori Stjepan.
Ipak, nasilje, kaže, nikad nije rješenje, no i za njega, kaže, ima lijek.
''Ja bi čak možda rekao da ima više fizičkog nego psihičkog i mentalnog nasilja među djecom, sramoćenja preko društvenih mreža i tako to, snimanja, omalovažavanja, naravno, ima i grubosti i tuča, bilo je i biti će. Tu u dvorani su mi očevi znali dovoditi djecu koja su maltretirana u školi, nakon par treninga boksa, oni su postali puno sigurniji, stabilniji, ne agresivniji, nisu se počeli tući, ali su stali i rekli su ''hej, dosta'', govori Stjepan.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
na instagramu
