Slave 40 godina karijere, no to je tek početak: ''Gle Jaggera, ima osam banki i još skače okolo, skupe doktore taj ima!''

Kad su se prvi put okupili u garažama nedaleko od mjesta gdje će 40 godina kasnije održati veliki slavljenički koncert, Gobac i ekipa nisu mogli ni sanjati da će iza sebe imati ovakvu karijeru.

''Mi smo već par godina pričali kako bi trebalo u Parku mladenaca, u parku između Trnskog i Sigeta napraviti nekaj jer smo tamo počeli u onim garažama. Ja sam u Trnsko išao u školu i moj prvi bend Klinska Pomora, kad sam bio panker i kad sam bio klinac, su isto iz Trnskog, iz Kajzerice. I htjeli smo 40 godina napraviti u parku i čak smo 2, 3 godine gledali di bi se tamo mogla metnuti bina i tako. Bilo je odlično, došla je gomila ljudi, ja ne znam, moglo je biti i do 10 tisuća ljudi, zbilja ne znam kaj bi rekao, nije se kraj ljudima vidio. I hvala publici koja je došla, baš nam je to puno značilo'', govori Davor Gobac. 

Neće oni još dugo, možda još kojih 40, 50 godina, šali se Gobac, koji ističe kako žali za samo jednom stvari u životu.

''Žalim kaj se nismo probili na američko tržište i zaradili svaki po 50 milijuna dolara. I to ne radi love, samo radi tog osjećaja. Mi pičimo dalje, dokle ide, ide, čuj. A ide dok imaš nekog zdravlja, možeš ti skakati, pogle Jaggera, ima osam banki i još skače okolo, skupe doktore taj ima, haha'', šali se Gobac. 

Ovom nas je prilikom ugostio u svojem ateljeu, gdje, osim glazbe, nastaju i brojne umjetnine.

''Ja sam kao klinac počeo već crtati, imao sam neke blokiće, pa sam skupljao te svoje crteže i tak. I onda sam negdje u teenagerskom nekom dobu napravio prvo platno, pa mi se to svidjelo i onda sam počeo raditi slike'', otkrio je. 

I dok je '98-e Hrvatska gorjela u navijačkom zanosu, Gobac je pripremao svoju prvu izložbu u Klovićevim dvorima. Danas ih broji 50-ak, iako za slikanje, kaže, nalazi sve manje vremena.

''Nemam vremena, ja slikam samo kad mi dođe. Lockdown mi je, recimo, dao baš lijepu inspiraciju. Kad sam vidio da bumo tri mjeseca sjedili doma i buljili u televizor, počeo sam crtati. Nama je propalo jedno 70 koncerata 2020., ali ja se uopće nisam uzrujao, čak mi je prva dva mjeseca bilo super da nigdje ne moram ići. Onda mi je postalo zbilja ekstremno dosadno i onda sam počeo slikati, pa sam napravio jedno 17, 18 slika, onda sam sredio cijelu terasu, pa sam počeo kositi, pa sam pola Zaprešića pokosio'', ispričao je Gobac. 

Lockdown je za njega bio itekako produktivan jer je upravo tada, da si skrati vrijeme, sa sinom osnovao bend.

''Ja sam imao nekakve pjesmice koje nisam čak bio ziher je l' mi to za bend ili nije, htio sam da to bude malo žešće bude i onda smo napravili Vili i debili. Vili je odličan bubnjar, s tim da on svira i bas gitaru. To je tako prirodno curilo. To je bilo sve bez nekog vježbanja, to bi malo prošli, složili stvari i odsvirali'', priča Gobac. 

Zbog čega je najponosniji na svog sina?

''Zbog svega, kaj je svoj i kaj sam fura svoj film, to mi je jako drago. Još se zeza na ovu foru, mama care daj pare, to mi je super. Svatko se bavi svojim, naš porodični zanat je rokenrol, stara zanatska kuća rokenrola, haha. Meni je rokenrol zbilja nekaj kaj mi je spasilo život, pa kaj bi ja ovakav radio u životu? Morao bi crtati dane i noći. Poludio bi'', zaključio je Gobac. 

Rokenrol, baš kao i punk, odlučan je Gobac, nije mrtav, iako im je trenutačni glazbeni ukus publike možda i najmanje naklonjen. No, sudeći prema njihovoj dugogodišnjoj karijeri, čini se kako je Psihomodo pop, unatoč tomu, pronašao recept za uspjeh.

''Moram reći da ni na svijetu nije preveć bendova doguralo da imaju tako dugu karijeru. Kako je Johnny Ramone, ovaj gitarist iz Ramonesa rekao, uspješan rokenrol bend ima uspješan imidž i puno refrena'', zaključio je Gobac. 

I za kraj, ima li kakvih neostvarenih želja?

''Imam. Onih 50 milijuna dolara s početka razgovora'',našalio se.

 IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.