Sandra Bagarić slavi 30 godina karijere i okreće novu stranicu. Kako je kazališna primadona zaradila nadimak "drumski sopran", koja joj je najveća životna trauma, a što neostvarena želja? Naša operna diva Anji Beneti otkrila je i zanimljive talente izvan kazališnih dasaka. Ne propustite!
Sa samo šest godina znala je da će biti pjevačica, a izrasla je u opernu divu koja i u pedesetima osvaja svojim besprijekornim glasom, ali i stasom. Sandra Bagarić ove godine slavi 30 godina karijere i okreće novu stranicu.
"16.12. radim koncert u kazalištu Komedija u kojem ću napraviti mali presjek kroz operete, a u stvari ću se predstaviti ja u jednom novom licu što radim vec neko vrijeme sa svojim suprugom i smjer u kojem bih ja dalje htjela kanalizirati svoju karijeru. Otkrila sam taj jedan šansonijersku ladicu u kojoj bi ja dalje voljela nastaviti svoju karijeru."
Jedna je od rijetkih koja se može pohvaliti da cijeli život igra glavne uloge. Glavna je bila čak i ona prva, u operi Madame Troubadur.
''Ta uloga, ja bi je sad trebala pjevati u 50-im. To je jedna gospođa koja ima ljubavnika, a ja sam to igrala sa nepunih 20 godina. Znam da su mi morali crtati sijede, sad ne moraju, sad moram pokrivati sijede. Imala sam sreću da sam u životu dobila odmah primadonski fah. Moja najdraža titula je upravo titula primadona, pa onda primadoma, pa onda najveća titula majke koju imam."
Zbog svoje sposobnosti da talente pokaže i izvan kazališta, dobila je još jednu titulu ili, bolje reći, nadimak. Nadjenuo joj ga je otac hrvatskog mjuzikla Vlado Štefančić.
"U Mariboru sam radila jendu predstavu. Bila tri mjeseca sama. Kraljevi ulice su došli ujutro i mi pjevamo na Mariborskom trgu, bacaju ljudi tolare, tad su bili tolari i Vlado ide na probu i ne može vjerovati da njegova primadona koja za 10 dana radi veliku premijeru nasred Mariborskog trga pjeva s Kraljevima ulice. I onda kako sam ja dramski sopran, onda je on meni rekao maco, nisi ti dramski sopran, ti si drumski sopran.''
Tremu prije nastupa nikad nije imala, no zato je na jednom zagrebačkom zaradila traumu za cijeli život.
''Na Bundeku, imala sam belcante Martina Tomčić i ja, 10 tisuća ljudi, televizija prenosi, ja sam progutala da li letećeg mrava, ne znam što, to je ležalo tu i mlatilo krilima, ja nisam imala vode, ja sa morala pjevati. ja sam Martini davala znakove da ona preuzme melodiju, ali ona je mislila da se ja zezeam jer se ja volim na sceni zezati, improvizirati i to mi je bila najveća trauma, kad pjevam na otvorenom, kad su reflektori da ne progutam nekog kukca, nekog insekta kojeg ne mogu progutati, a on tu lamače krilima, to je strašno."
Nekoć joj se smiješila i politička karijera, no odlučno je rekla ne.
"U životu koliko sam znala iskoristiti priliku, nisam karijerista, ali da sam na na neki način sam najponosnija na stvari koje sam znala odbiti, koje sam znala reći sikter. Neću. Možda su bile divne, možda sam mogla biti sada velika političarka. Ne, neću!"
Sandra ima samo jednu neostvarenu želju.
"Stvarno jedva cekam da postanem baka. Voljela bih jednu curicu, to mi je neostvarena želja jer ima sve muške oko sebe, i pas mi je muški, i ribice, mačke, hrčkovi, sve što sam imala, mušku energiju privlačim, a valjda ću dobiti na kraju unučicu."
A kad smo već kod muške energije, za kraj nam priznaje da u slobodno vrijeme u ruke najradije uzima sve moguće vrste alata.
''Vijkove, šarafcigere, šmirgl papir. Doma me spuca iz čista mira da bi obojala neki zid, premještanje namještaja, popravljanje utičnica, dosta toga znam i to me veseli, na moru sam radila kamene fuge, pločice... Da, bila bi i dobar bauštelac, Filipinci čuvajte se, dolazim ja!'' našalila se za kraj.