Iako smo znali da se posljednjih godinu dana borio s teškom bolešću, svi smo se ipak nadali da će Oliver Dragojević izboriti životnu bitku. Nažalost, nije uspio. Vijest o njegovu odlasku još uvijek se čini nestvarnom.
Oliver Dragojević legenda je postao još za života.
Pogledaj i ovo ne skriva suze Enis s tugom u glasu: ''Nije to samo žal za Oliverom, to je žal i za vremenima koja odoše i neće se više nikad vratiti''Uz njegov glas odrastali su, zaljubljivali se, slavili, ali i tugovali mnogi naraštaji. ''Galeb'', ''Skalinada'', ''Vjeruj u ljubav'', ''Trag u beskraju'', ''Cesarica'' i stotine drugih pjesama odavno su postali evergreeni i kao takvi zapisani su u antologiju hrvatske glazbe. Tekstove koje su potpisivali razni renomirani autori izvodio je kao da su proizašli iz njegova pera; dirljivo, autentično i šarmantno kako je samo on to znao.
Upravo je ''Galeb'' najviše obilježio njegovu bogatu karijeru. U njoj su desetljećima, iako vjerojatno ne razumjevajući stihove uživali i stranci jer je Oliver svojim glasom zarazno prenosio emociju. A to je očito znao prepoznati i legendarni skladatelj, prerano preminuli Zdenko Runjić, jer je unatoč tome što mu je slavni američki kantautor Neil Diamond za "Galeba" nudio milijunske iznose za izvođača odabrao Olivera. Najpoznatiji Velolučanin Galeba je smatrao najsretnijim trenutkom svoje karijere:
''To je prvi put da sam odlučio nešto, ustvari sam upoznao sebe ti momenat jer sam znao da je to to što ja želim, ali nisam to pronašao do tada. Pisma je i priznata i postala je kultna. To bi mogao nazvati jedan lipi moment'', rekao nam je Oliver jednom prilikom.
Nakon Galeba nizale su se i ostale uspješnice koje su ušle u povijest. Olivera svi redom opisuju kao čovjeka kojeg se moralo voljeti. Jednostavan, srdačan, pristupačan i čovjek od riječi. Iako ga je život smjestio pod svjetla pozornice i donio mu nevjerojatnu popularnost ostao je prizemljen i skroman:
Ali samo rijetki za sobom imaju koncerte u londonskom Royall Albert Hallu, pariškoj Olimpiji, slavnom Opera Houseu u Sidneyu i newyorškom Carnegie Hallu.
No do monumentalnih pozornica put je bio dug. Nerijetko se prisjećao početaka i koncerata pred samo petero gledatelja.
"Kemal Monteno i ja u Mariboru i 5 ljudi sjedi u prvom redu, ja sam bio pred pjevač, rekao sam: Slušaj Kemo, ima pet ljudi. Uzeli smo gitaru i sjeli pored njih i otpjevali im pjesme i vratili novac i svi zadovoljni...'', prisjetio se jednom prilikom svojih početaka.
Uvijek dobro raspoložen i spreman na šalu, Oliver je bio dobri duh svakog društva:
''Kad su me najavili u nekom restoranu ''Evo ušao je Duško Lokin!'' a ovi govori ''Ma nije to Duško Lokin, to je Oliver Dragojević''. Ili na cesti ''Uuuu, kako ste ružni!'' a ja govorim ''I šta ćemo sad?'' Pa jel može potpis? Ja rekoh ''Ne može, kad sam ružan!'', pričao je.
Anegdote i šale vadio je kao iz rukava. Često smo se s njim smijali na intervjuima. Povjerio nam je i kako je njegov otac doživio evergreen ''Oprosti mi pape'':
"Ja sam snimija pjesmu i došao mi je pokojni otac i govori mi: "Ti dobro znaš da ja nisam nikad igra karte za pare. A ja njemu govorim: To nije pisano za tebe, to je Zdenko pisao svim očevima...On je to shvatio osobno tako da sam ga morao razuvjeriti. Jedanput mi je rekao bio je dosta star u to vrijeme: Najbolja ti je ona: Labud i ja."'', prisjećao se.
U karijeri dugoj više od pola stoljeća mnoge je stihove otpjevao ženama kojima se divio na poseban način:
''Radi žena su nastali i ratovi. Radi žena su se rodile najveće ljubavi. Žene su majke, žene su dobri prijatelji, sposobne, one rade pet stvari u isto vrime što muškarci ne mogu'', govorio je.
A takva je i Oliverova supruga Vesna s kojom se daleke 1974. zavjetovao na vječnu ljubav. I koja mu je podarila trojicu sinova. Oliver je uvijek isticao da je supruga bila stup njihove obitelji:
''Kako sam putovao puno, ona je odgajala dicu, stajala je doma i čekala, to je jedna vrsta žrtve, to nije baš ni dobro ni poželjno da netko bude jedan ''čekač''. Ona je to sve uspjela'', riječi su kojima je hvalio svoju suprugu.
Posljednjih godina najviše je uživao u društvu svojih unuka, u ulozi dida:
"Petvorim se u dite, pa njima to bude drago, smiju se. Mislim, radim sve šta triba zabavit dicu.", iskreno je govorio.
A i sam je u duši volio biti dijete, otkrili smo to kad nam je uoči svog posljednjeg velikog nastupa, onog u zagrebačkoj Areni, povjerio stihove koji ga najbolje opisuju:
"Uvik kad sam s tobom, ja sam ka i dite, zaboravim odmah svoje kose side. I godine ove, ča bi bile teže, da me lipa mladost , uz tebe ne veže...", riječi su pjesme ''Romanca''.
Nažalost, ubrzo nakon veličanstvenog koncerta u Zagrebu, Oliveru je dijagnosticirana teška bolest. Iako već oslabljen od liječenja, smogao je snage nastupiti na humanitarnom koncertu "Vjeruj u ljubav" u splitskom HNK:
"Svi, baš su ono skočili svi, a meni treba samo mir. Treba biti jak u psihi a, ja sam tu emotivno slab.", priznao je tada.
Unatoč velikoj želj,i nije mu se ostvario san da u svojem Splitu održi toliko željeni koncert. A dvije Spaladium Arene unaprijed su bile rasprodane. Ulaznice su nestale u samo nekoliko sati. Da mu je ponovo loše, javnost nije znala. Oliver je zaklopio oči u nedjelju, u 5 sati ujutro u Splitu okružen najmilijima. Obitelj kaže da je samo zaspao.
''Znam da je jedan čovjek reka: Kad ja umrem, bit će to najveći gubitak za mene jer to je za mene strašno puno godina, i strahovito je brzo prošlo!", izjavio je u jednom od intrevjua za IN magazin.
I zaista, u trenu je prošlo tih 50 godina zajedno! Adio Olivere, za sobom si ostavio neizbrisiv trag u beskraju....
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV. Propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.