Uz prepoznatljiv i moćan vokal, Vinko Ćemeraš je pjesmama dodao i autorsku notu. U razgovoru s Jelenom Prpoš otkrio je o čemu piše, tko ga najviše podržava, ali i kako gleda na životni put svojih roditelja koji su otišli u svijet trbuhom za kruhom. Prisjetio se i svojih početaka kada je nastupao tek pred dvoje ljudi.
Iako možda nije najjači na riječima i onda kada treba izraziti emociju, no zato Vinko Ćemeraš sve što osjeća lako može uklopiti u pjesmu i otpjevati. Svojevrstan je to i privilegij, a tako je nastala i njegova najnovija pjesma. Vrijeme.
''Pjesma je o tome da kad dugo držimo neke stvari u sebi koje nas tište pa kad se otvorimo nekoj bliskoj osobi i onda postanemo slobodni. Ja sam doživio takav trenutak. Bio sam ta bliska osoba'', priča Vinko.
''Trenutno pišem ono što sam proživio. Mislim da je to jako dobro jer ne znam slagat emociju'', dodao je.
Svojevrstan je ona i uvod u novi album, a glazbu i tekst za nju napisao je baš Vinko. Iako mu je nekad bilo lakše stvarati na engleskom, sada prednost daje materinskom jeziku. Katkad rječnik širi čitajući kriminalističe romane, a od Damira Urbana dobio je još jedan savjet.
''U zadnje vrijeme sam počeo istraživati i neke pjesme. Sada sam na Vladimiru Nazoru'', kaže.
Njegov bivši mentor Davor Gobac, pak, uvijek mu govori kako mora ostati smiren na pozornici. Na njoj se sve ugodnije osjeća. A rado se prisjeća i nekih od svojih prvih izlazaka na nju.
''Bilo je dvoje ljudi. Jel to besramno malo? Nadam se da to nije bilo zbog moje kvalitete tada nego se tako potrefilo. To su bili stranci i morao sam jako dobro pjevati da ne odu'', kaže.
No zadovoljan je svojim glazbenim putem. Prve probe imao je još kao dječak u svojem dnevnom boravku s bratovom gitarom.
''Sad je druga gitara tu, napredovao sam'', rekao je.
Danas brata rado posjećuje u Irskoj, a roditelje u Njemačkoj. Onamo ih je naprosto odveo život.
''Velika žrtva, ali ne gledam samo na svoje roditelje nego na bilo koga tko bi poslije 45. išao u drugu državu da bi se zaradilo za živjeti samo, tužno, ali sasvim normlano je postalo'', priča.
I on je kratko razmišljao o odlasku, ali ne vidi se izvan granica ovih prostora. Ovdje ga uz glazbu, drži i djevojka koja studira u Zagrebu i velika mu je potpora.
''U svim ovim stvarima gdje meni fali samopouzdanja, u svojim pjesmama gdje tek krećem tu mi je velika pomoć'', otkrio je.
A da nije glazbenik, bio bi...
''Agronom možda. Volim poljoprivredu. Nogometaš možda, ali nemam noge za to. Ni za plesat na bini'', rekao je.
Zato je za videospot za ''Vrijeme'' angažirao vrsne plesače i glumce, kako bi stvorili pomalo filmsku priču. Onu dostojnu jakog autorskog teksta, čiju će live premijeru Vinko i njegov bend Talvi Tuli imati ovog petka na zagrebačkom koncertu.