Zaslužni su za hitove uz koje su stasali naraštaji, zadužili su glazbenu scenu svojom pozitivnom energijom i nastupima za pamćenje. No nakon impresivnih 55 godina s punim pravom odlaze na odmor. Prije toga Sanja, Zec i Marinko u Areni su održali svoj oproštajni koncert. Našoj ekipi otkrili su jesu li se ikada osjećali kao istinske zvijezde te u kakve su se nezgodne situacije uvalili upravo zbog svojeg zvjezdanog statusa.
Galerija
Dok se punila Arena Zagreb, Sanja, Marinko i Zec jedva su susprezali emocije koje su se nakupljale punih 55 godina karijere, čija je kruna upravo jedan pravi glazbeni purgerski spektakl.
''Sad je jedna mala koncentracija jer ne znam koji je to koncert iza nas, tako da smo tu jednu tehniku svladavanja treme već usavršili'', kaže Vladimir Kočiš Zec.
''Sad sam ugledala dobru, dobru staru prijateljicu i rekla je da su svi jako uzbuđeni, a ja sam joj rekla samo se pomoli da preživimo. Jako je puno emocija još od jučerašnje probe, jutrošnje probe, prisjećanja na sve te godine, baš je uzbudljivo'', kaže Sanja Doležal.
''Od prvog dana garderobu dijelimo Marinko i ja, od neke '76. godine'', rekao je Zec.
Je li Marinko dobar cimer?
''Je, pazite, od tada dijelimo zlo i dobro. Sve znamo jedno o drugome, možda čak i previše.''
Upravo je Marinko jednom zgodom za prvi ozbiljan korak prema slavi sada legendarnog benda zasluge pripisao Sanjinu ocu.
''Da, tata je napisao tekst za 'Kad naš brod plovi' i tata je zapravo zaslužan za stare Fosile, a onda tek kad su došli u bend Đurđica, Rajko i Zec počeo je uzlet.''
''Uvijek, uvijek su roditelji više u strahu i koliko god oni meni već danima govore - nemoj se živcirati, sve će biti u redu, bit će dobro - mislim da njima treperi barem isto kao meni.''
Jer kad je za mikrofonom zamijenila danas neprežaljenu Đurđicu Barlović, Sanja nije ni slutila da će na tom mjestu dočekati mirovinu.
''Upisala sam sociologiju i mislila da će mi biti super sa strane da zaradim nešto, putujem. Ali čovjek snuje, a Bog odlučuje, niti sam završila sociologiju, a s bendom sam do penzije.''
Do danas se nisu mnogo promijenili, osim pokoje mudrosti pokupljene putem.
''Rekla bih - ne slušaj druge i više vjeruj sebi'', savjetuje Sanja.
''Mogu reći da je taj isti ludi mladi Vladimir do danas ostao u ovom prekrasnom tijelu kao što vidite.''
Arena ispunjena generacijama od 7 do 77 možda se s njima ne bi složila, ali Sanja i Zec odgovorno tvrde da se nikad nisu osjećali kao zvijezde.
''Mi jesmo osjećali tu jednu popularnost i lakoću življenja popularnosti, s tim se treba znati nositi, i nismo se nikad zanosili nekim idejama da ja sad moram na placu tražiti da dobijem zabadave papriku ili glumiti neku veličinu.''
Dapače, status zvijezde katkad vas uvali u neke nezgodne situacije.
''Obično petkom idem na plac na Kvaternikov trg i meni supruga da popis i, naravno, kumice me prepoznaju i onda mi pjevaju 'kako je dobro vidjeti te opet…' i ubacuju, a ja dođem doma i žena veli - uvalili su ti sve trulu robu, to može u smeće.''
''Počevši od toga s kim sam sve bila, pa do toga unazad nekoliko godina što sam sve operirala, bilo je i tih komentara, ali zahvaljujući kvalitetnim push-up grudnjacima nije bilo potrebe.''
Kako im rado tepaju - bend ljubavi i sreće, nakon ovog oproštajnog koncerta zasluženo će uživati u mirovini.
''Sad ćemo se prvo dobro odmoriti, a onda će svatko od nas razmisliti što dalje. Imamo već dogovorene neke tulume, veselim se tome.''
A publici ostaju one najslađe uspomene.
''Nostalgija, djetinjstvo i Novi fosili upravo sa Sanjom su moje djetinjstvo. To je stvarno zlatno doba popa, pravog popa u punom smislu te riječi. Mislim da me to formiralo, ja sam pravi poper ostao. Ne bih ovo propustio ni za što na svijetu, baš mi je čast što sam večeras ovdje i ja im čestitam i ovim putem zahvaljujem'', kaže Jacques Houdek.
Jer odgovor na njihovo glazbeno pitanje jest - da, voljeli bismo ih beskrajno i sa 63.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/33 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
