Zbog Božića i njegove posebne atmosfere, mnogi za prosinac kažu da je mjesec nade. A upravo je to ono što Zaklada Ana Rukavina pruža svojim korisnicima. Iako Zaklada marljivo radi cijele godine, vrhunac doživljava humanitarnim koncertom Želim život, koji je ove godine na rasporedu 27. prosinca na glavnom zagrebačkom Trgu. Priča Saše Knežića.
Takozvani nulti koncert Želim život Ana Rukavina isplanirala je iz svoje bolesničke sobe. Nije ga dočekala, otišla je nepunih mjesec dana ranije. 18 godina kasnije, zaklada s njezinim imenom postala je jedna od najvećih dobrotvornih organizacija u zemlji.
''Nismo imali ideju uopće bar ja nisam imala ideju ja nisam svojoj sestri ni vjerovala da će ona ići sa tim pismom polučiti to mi je baš danas teško mi ovaj zbog toga nismo vjerovali i ovaj koncert nam je uvijek nam je posebno emotivan'', kaže njena sestra Gordana Leto.
Frajle su posljednji put nastupale prije 9 godina, kada ih se posebno dojmio susret s Aninom obitelji.
''Za tako kratkog života je ta djevojka nas sve naučila i zadužila što znači ne misliti samo o sebi nego i o drugima, što znači biti zdrav i što znači kad si bolestan toliko i unaprijed i nakon života u principu raditi dobra djela za druge ljude.''
A ima li boljeg djela nego nekom omogućiti novi rođendan, darovati mu nadu za drugu priliku. Iz prve ruke to zna frontmen Baruna, Danijel Banić, koji je prije 5 godina preživio operaciju srčanih premosnica. Danas se smatra novim čovjekom koji ponovno jaše punom snagom.
''I te kako te promijeni, da i te kako jer ovaj mnoge stvari oko kojih se čovjek nekad nervira više se ne nervira.''
Sličnu priču s Danijelom dijeli i Miroslav Škoro, koji je također operirao srce. No, za razliku od kolege, kaže, nije se nimalo opametio.
''Ma vraga mislim, čak dapače ja mislim da sam ubacio sad imam osjećaj kao ''Aha vidi što se i meni može dogoditi''. Sad moram stvarno još brže, tako da ovaj nisam se opametio ne.''
Jedan od načina kako ipak pazi na svoje srce jesu nastupi na humanitarnim koncertima poput ovog.
''Dobio srce veliko po kuća, naime često sam ja nastupao upravo na ovoj manifestaciji, susret sa Aninom majkom je za mene uvijek jedan emotivan trenutak u koji mu vidiš tu ženu koja je izgubila u stvari toliko da se većina nas teško oporavlja ali ona je smogla snage ići dalje i uspomenu na svoju kćer čini jednom plemenito veliku stvar i neka joj bog da zdravlja samo neka nastavi.''
Nema sumnje da hoće jer svake godine čast da nastupaju na koncertu Želim život dobivaju i neki novi klinci. Jedan od njih je Tomislav Marić, poznatiji kao Toma.
''Ova priča koja se već godinama zapravo nekako kroz hrvatsku javnost provlači mislim da je jako osobna, nastala je po liku i djelu stvarne osobe nije, kako bih rekao, nije nastala iz želje da se generalno nešto napravi nego je ima ime i prezime i mislim da to ime i prezime jako ljudima rezonira i da iz tog razloga možda ponajviše dolazi to do ljudi i traje.''
S obzirom na to da bolest ne bira ni mjesto ni vrijeme, nema sumnje da će Anina priča trajati generacijama.