''Ima li nade za nas'' Dražen Zečić i Anđela otpjevali su sad već davne 1998. Iako je Zeko napisao tu pjesmu, nije je mislio i otpjevati, no tada tinejdžerica Anđela imala je drugačiji plan. Zečiću su se napokon slegli i dojmovi nakon koncerta u prepunoj Areni, a podijelio ih je s našim Davorom Garićem za In magazin.
''Prodali smo nešto...nismo mi prodali ništa! Publika kupi i uzme! Ona čini pjevača! Mi samo pišemo, a oni prihvate ili ne prihvate! Oni su ustvari zaslužni! Naše je onda samo da odradimo, to je najljepše i najlakše!'', govori Dražen Zečić.
I nakon 35 godina karijere Zečić čvrsto drži titulu jednog od najpristupačnijih domaćih glazbenika. Kod njega nema izigravanja statusa nedostižne zvijezde, a emocije su mu glavni pokretač. I privatno i na pozornici.
''Pa dobro, ja uvijek imam emociju, ne biste vjerovali, ali čak sam se kontrolirao da ne budem preemotivan!'', priča.
Mnogi muškarci s brdovitog Balkana osjećaje drže u sebi, no Zečić ih sve izbaci kroz pjesmu.
''Ako vas nešto frustrira trenutno onda vi kroz pjesmu to izbacite. Na taj način tu nekakvu negativnu energiju pretvorite u pozitivnu i kad završite pjesmu osjećate se jako lijepo. Onda kad se i drugi ljudi u tome prepoznaju, kad imaju nekakvu sličnu emociju, kad imaju nekakvu radnju životnu koja im se dogodila i da se poistovijete s tim, to je predivno, najljepši osjećaj koji možete imati u životu kao umjetnik'', priča.
Ovaj megahit iz '98. vole različite generacije. Anđelu je upoznao na jednoj svadbi i odmah joj ponudio napisati pjesmu.
''I ona je pjevala, mislim da je tada imala 15, 16 godina, ne znam, bilo je nešto... Mariah Carey il ne znam što je bilo, pjevala je neku pjesmu i ja govorim ''Predivno žena pjeva, stvarno ima anđeoski glas!'' Nekad ljudi tehnički dobro pjevaju, ali možda nema emocije'', kaže.
''Ima li nade za nas'' trebala je otpjevati samo Anđela, no upravo je ona Zeki predložila da to bude duet.
''Malo gitara, ona je bila uz klavir, i u pola pjesme ona kaže ''A da mi idemo u duet?'' ja govorim ''Ma što ću sad duet!'' ...ja si mislim...nisam baš...Nismo se nadali, to je ono najljepše! Nikad ne možete znati što će se dogoditi s pjesmom dok je pišete. Kad netko kaže '' ovo ti je sigurno hit'', ma ja nemam pojma. Ja nikad ne znam zašto ljudi neku pjesmu prepoznaju. Ja uvijek imam osjećaj da bi trebalo ovu drugu, a oni uvijek izaberu onu...Nemam pojma!'', kaže.
Uz obitelj i poslovne obveze ne preostaje mnogo slobodnog vremena. Nije teško pogoditi što radi jedan umjetnik kad nađe malo vremena samo za sebe.
''Trudim se zaspat, to me najviše veseli! Gledam koliko je sati...spavao sam 5 sati, super, dan će bit odličan! To me najviše veseli kad sam sam sa sobom. Al dobro, uvijek je prvo druženje s obitelji i prijateljima'', dodaje.
Kraj godine i za njega je pun koncerata.
''Kao i svaki 12. mjesec, bit će jako naporno. Samo daj Bože zdravlja i da ne iznevjerim ljude, to je ono što mi je jedino bitno'', kaže.
01. siječnja odlazi na godišnji odmor, ali i tad će raditi na novim pjesmama.
''Kad nemam pritisak ni od koga, popiješ čašu vina, i ako je koliba i pada snijeg vanka, i popiješ treću čašu vina, onda ti dođe svirat jer to radiš iz gušta, a onda nastaju pjesme. ne mogu ja sad sjest i ''moram napravit pjesmu'', ne mogu je napravit sigurno'', priznaje.
2024. pamtit će po punoj Areni i publici koja je s njim pjevala od prve do zadnje pjesme.
''To je moj posao, u tome uživam, a nisam ni trebao pjevat kad je publika sve pjevala, ali onda moram koji put uvalit i sebe malo da ne bi slučajno netko tražio poslije ''Mi smo pjevali, plati nama!'' Nemojte ljudi, molim vas, malo ću i ja pjevat!'', našalio se.