Zločesti dečko među instrumentalistima Stjepan Huser dignuo je na noge sinoć zagrebačku publiku i odveo ih na pravo glazbeno putovanje. Neumorni Hauser večer prije svirao je i u beogradskoj Areni, gdje mu se na saksofonu pridružio i Novak Đoković. Kako je do toga došlo, kako vraća kilograme izgubljene nakon koncerta, ali i što kaže njegov brat Miron, u prilogu In magazina donosi Dijana Kardum.
Galerija
I tako je od prve do posljednje note Stjepan Hauser proveo publiku kroz cijeli spektar emocija.
''Doma je doma, to je uvijek, vidim puno ovih prijatelja, obiteljii vega drugog i jedn poseban ugođaj, kad vidiš sve te poznanike iz djetninjstva'', kaže.
Zagreb je samo jedna postaja u sklopu njegove svjetske turneje. Večer prije nastupio je i u beogradskoj areni, gdje mu se na pozornici pridružio čak i proslavljeni tenisač Novak Đoković, koji je zasvirao i saksofon.
''
Mi smo se još davno dopisivali nešto, zezali, nikako da se nađemo, nikako da se upoznamo. Ja stalno negdje on stalno negdje, ali znam da je nešto kemijao s tim saksofonom. Ja sam to imao negdje u malom mozgu. Sjedio je u prvom redu cijeli koncert, saksofonist je imao solo, ja sam to rekao - ma idemo. Ne znanima me. Moram ja čuti kako on svira, taj saksofon. Izvukao sam ga pred cijelom Arenom i eto nastao je haos'', priča Hauser.
Da je bilo obrnuto i da je Đoković njega izveo na teren, ne bi se, kaže, baš dobro snašao.
''Ja bih se vjerojatno osramotio. Puno više ja sa reketom nego on sa saksofonom'', kaže.
Posebnih rituala prije nastupa nema. Smatra kako što se više pripremaš, bude gore. No nakon koncerta je i nekoliko kilograma lakši.
''Puno se izgubi, na ovom showu večeras još više, kad sam ja bio umoran, Luka je svirao, ja sam njega puštao, ajde sad ti - gudi, ja sam se odmarao. A sad nema tko da gudi umjesto mene. Sad izgubim ne znam koliko kila ali problem je što ih nadoknadim, nakon koncerta odmah ja. Navalim na sve što se nađe'', kaže.
''Prvo moram popiti šampanjac, bez toga ne mogu. To je prvo nakon stagea, a samo to su kalorije. I onda vidiš slatko ovo - ono jedno vuče drugo. Džaba što ja izgubim sve te kile'', kaže.
U prepunu Arenu, Stjepana su došli slušati prijatelji, ali i obitelj, među kojima i brat Miron - također vrhunski glazbenik.
Miron je dirigent jazz orkestra, u čijim redovima Stjepana ipak ne vidi.
''Pa ja mislim da on jako dobro zna, kako se ne bi snašao, zato i radi to što radi. Znači on je jako svjestan što je njegov forte i radi to. To je najbirnija stvar u životu'',komentirao je Miron svog brata.
Rasprodani koncerti diljem svijeta i hvalospjevi na račun talenta, njegova su svakodnevica. No ovog violončelista prati glas i zločestog dečka među instrumentalistima, i to ne bez razloga.
''Jer sam uvijek imao taj neki bunt u sebi jer sam bio u tom svijetu klasike, gdje su bili ti neki uštogljeni pogledi na sve, uskogrudno. Profesori su mi uvijek rezali krila, nisu mi dali da se izražavam kako sam ja htio. A ja sam uvijek zamišljao čelo kao nešto s čim možeš napravit spektakl, možeš napunit Arenu'', kaže.
To sada i ostvaruje. A čini se kako ovaj buntovnik s violončelom ne misli tako skoro usporiti svoj tempo.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
