Mnoštvo dresova Dražena Petrovića sinoć je preplavilo zagrebačke kinodvorane. Nakon svjetske premijere u Šibeniku, film "Dražen" sinoć je doživio i zagrebačku. Od uzvanika smo doznali neke detalje iz privatnog života košarkaškog Mozarta, poput onog da je volio spačke i plavuše. Više zanimljivosti donosi Saša Knežić za In magazin.
S Milom Kekinom, koji igra Mirka Novosela, smo razgovarali dok je film još bio u montaži. Nakon svjetske premijere, održane prošlog tjedna u Šibeniku, zadovoljan je viđenim. Najbolji kompliment koji može dati jest da film nije predug.
''Da, apsolutno, ne znam što se dogodilo kad sam ja krenuo gledati filmove sa svojih 16, 17, filmovi su postali sve duži, po 2, 3 sata. Mislim da je ovo taman, prava mjera, lijepo ispričano, naravno da se Sad se nije moglo sve utrpati u filmi jer film obuhvaća cijeli Draženov život, od prvih koraka pod košem do tragedije, tako da mislim da je napravljen odličan posao'', govori Mile Kekin.
No s njim se publika u Draženovu rodnom gradu slaže samo djelomično. U filmu im je, naime, premalo Šibenke.
''Oni bi htjeli Dražena samo da je njihov, ja se ne opterećujem s tim. Kad je napravljen spomenik malo, rekli su da je trebalo veći, a ja sam rekla nije on Grgur Ninski, on je kao dijete otišao iz svog grada u svijet i takav će biti. Jer to je za generacije koje dolaze, za djecu'', kaže Biserka Petrović.
I ovaj je film, kaže Biserka, poruka djeci da ako prate svoje snove, mogu na kraj svijeta. Draženov kraj tog putovanja 7. lipnja 1993. godine na Dnevniku nam je obznanio legendarni komentator Slavko Cvitković, a danas nam je otkrio kako je Dražen u privatnom životu malo bio i fakin.
''Ne malo. I ne vrijedi to samo za njega. Moralo se taj stres negdje izbaciti, u Saloonu, ili negdje drugo, svaki sportaš to ima jer nemoguće je izdržati te silne pritiske, pogotovo kad se još morala igrati i Euroliga i reprezentacija...'', prisjetio se Slavko Cvitković.
Na tom ga je putu djelomično pratio još jedan sjajan šuter onog doba Danko Cvjetičanin, koji dijeli Slavkovo mišljenje.
''Znali su svašta, Stojko i on, znali smo, na aerodromu da se upali onaj alarm i tako dalje, nije to bilo ništa strašno na nivou jednom normalnom'', govori Danko Cvjetičanin.
Savjet da budu opušteni dok glume jer što god da naprave, nikad neće moći snimiti osobu poput Dražena, glumcima je dao Franjo Arapović.
''U jednom momentu kad su me pitali sam im rekao, ne daj Bože da ja snimam flm o Draženu. Zašto? Ja bi imao malo više privatnosti o tom filmu i neke stvari koje ja čuvam za sebe, za jedan moj, ne knjigu, nego u sebi, njegov sam život, njegova vožnja autom, rentacar, u prvoj, u rikverc, nikad u drugoj, pa naš život u Kavkazu, Saloonu, u SB, u Franch kissu, jedan mali kafić na Ksaveru, mi smo tamo živjeli navečer... ne do kasno, nikada da se mora u 12 sati ugasiti muzika, da se radio Zagreb pusta Lijepa Naša, tako smo mi živjeli u ono vrijeme, ja bi takav film snimio, oni su snimili jedan ljubavni film, aj da i to vidim. Kakve je žene volio? Plave! Voli plavo, pa makar i ofarbano'', zaključio je Franjo Arapović.