Skladateljica i pijanistica Nina Ferić nedavno je objavila svoju priču, album pod nazivom „People, Places, Moments“, koji donosi 14 klavirskih minijatura od kojih svaka nosi drugačiju emociju, svjetlije i tamnije životne trenutke, duboko proživljene osobne priče.
Galerija
Nina Ferić se nakon dugog niza godina u Italiji odlučila vratiti u Hrvatsku te će 21. prosinca u Zagrebu predstaviti svoj album pred domaćom publikom. Uoči koncerta popričali smo s njom te nam je otkrila pozadinu svoje karijere, ali i planove za budućnost.
Ispričala je kako je krenuo njezin glazbeni put te kako to da se odlučila upravo za klavir.
"Odrasla sam u obitelji u kojoj se uvijek puno pjevalo i sviralo. Zapravo, roditelji su nas odmalena okružili umjetnošću, glazbom, književnošću… i to je postao dio moje svakodnevice. S četiri godine sam krenula na klasični balet kod legendarne Silvije Hercigonje, a nakon toga sam upisala i osnovnu glazbenu školu. Imam dvije starije sestre i obje su u to vrijeme već svirale, jedna klavir, a druga gitaru, a i moja mama je završila glazbenu školu i svirala klavir, pa mi je prenijela veliku ljubav prema tom instrumentu. Ona mi je zapravo uvijek bila velika podrška na tom putu, čak i kada sam htjela odustati (a i toga je bilo). Tijekom školovanja, pohađala sam i plesni, a kasnije i dramski studio ZKM-a. Nakon završene srednje glazbene škole i, paralelno, VII. gimnazije, željela sam puno toga studirati i učiti. Uvijek sam bila jako radoznala i željna znanja, željna učiti nove stvari, proširiti svoje horizonte. Glazba je svakako uvijek bila tu, ali paralelno s Muzičkom Akademijom upisala sam i povijest umjetnosti i ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu, a kasnije i dodatni studij luzitanistike, odnosno portugalskog jezika i književnosti, a nakon završene Akademije čak i poslijediplomski studij komparativne književnosti. Dakle, svega je tu bilo, ali glazba i klavir uvijek su prevladali sve ostale interese. Klavir je instrument koji neizmjerno volim, koji razumijem i imam osjećaj da i on mene razumije i dozvoljava mi da kroz njega izrazim sve svoje emocije. Nije uvijek sve išlo glatko, ali mislim da mi su mi upravo te „poteškoće“ omogućile da bolje razumijem samu sebe i budem sigurna u svoj izbor. A mislim da je to bio obostrani izbor, klavir je izabrao mene i ja njega", kaže Nina.
Osvrnula se i na svoj život u Italiji0
."Da, živjela sam gotovo 15 godina u Italiji, blizu Ancone, u regije Marche, i upravo se ove godine definitivno vraćam u Hrvatsku. Zapravo sam otišla na poslijediplomski studij u Italiju, ali ne odmah nakon diplome. Nekoliko sam godina radila u glazbenoj školi, prvo u Križevcima, a zatim u svojoj matičnoj Glazbenoj školi Blagoja Berse. Ali, kao što sam već rekla, bila sam jako željna nastaviti učiti, putovati i upoznati neke nove zemlje, nove ljude, nova okruženja. Odlučila sam se za takozvani DAMS (Discipline delle arti, della musica e dello spettacolo) odjel na Sveučilištu u Bologni koji je nudio izvanredan program. Namjeravala sam ostati u Italiji 3-4 godine i zatim se vratiti kući, ali moj se boravak malo produžio. Ubrzo sam dobila posao u Glazbenoj školi „A. Toscanini“ u Civitanovi u regiji Marche, pa sam se tamo i preselila. Italija je jako puno utjecala na moj život i na moju karijeru - naučila sam jako puno, upoznala predivne ljude i surađivala sam s puno izvrsnih glazbenika, a okušala sam se i u jako puno glazbenih žanrova, od klasične glazbe, naravno, preko filmske glazbe, pa do piano bara. Moram reći da u Italiji strancima nije lako, njihov mentalitet nije jako otvoren za „doseljenike“ i u početku mi je bilo jako teško naći svoje mjesto pod suncem, ali upornošću, radom, a i srećom, uspjela sam postići sve što sam željela i što sam si nekako zacrtala kao svoj put. Nakon nekoliko godina u Italiji dobila sam službeni status „međunarodno priznatog umjetnika s najvišim stručnim kvalifikacijama“ i to mi je svakako otvorilo mnoga vrata i uvelike olakšalo papirologiju, koja je u Italiji nevjerojatno komplicirana i potrebna za bilo kakav rad i djelovanje. U svakom slučaju, sretna sam što je Italija bila dio mog puta i zahvalna sam joj za sve što mi je pružila", istaknula je pijanistica.
Nina Ferić dobila je mnoga priznanja za svoj rad te je nastupala na europskim festivalima. Otkrila nam je koji od njih joj je najviše ostao u sjećanju.
"Puno je toga bilo. Svakako bih izdvojila Festival nacija u Rimu 2010. godine, gdje sam održala solistički koncert u povijesnom Teatro di Marcello, kao jedina predstavnica Hrvatske. Moj koncert na Festivalu održan je pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Rima. Tamo sam izvodila vlastite klavirske aranžmane filmske glazbe velikog Ennia Morriconea. Taj sam program zapravo vrlo često svirala, uz druge skladbe autora filmske glazbe (Piovani, Rota, Mancini, Tiersen, Zimmer, itd.), nekoliko puta i u Hrvatskoj, i moram reći da mi je jako prirastao srcu. Na poziv talijanskog Ministarstva kulture održala sam i solistički koncert na službenoj proslavi 150. obljetnice ujedinjenja Italije u Frosononeu, što je, vjerujem, bio presedan, budući da ja nisam talijanski državljanin, a sama ta obljetnica zapravo bi to podrazumijevala. Svakako bih spomenula i prvi festival u čast Vladimira Horowitza u Aveiru u Portugalu. A bilo mi je jako lijepo i na Madeiri 2017. godine, gdje sam svirala na poziv našeg renomiranog pijanista Roberta Andresa program pod nazivom „The Most Beautiful Piano Soundtracks“. Dakle, sve su to prekrasna sjećanja, svaki je događaj bio drugačiji i jedinstven, ali moram reći da je publika svugdje bila prekrasna i da sam se svugdje osjećala kao kod kuće", kaže skladateljica.
Nedavno je objavila album "People, Places, Moments" te nam je otkrila što je taj album kod nje promijenio.
"Moj rad na albumu počeo je zapravo u doba pandemije, 2020. godine. Mi smo u Italiji bili u obveznoj potpunoj izolaciji gotovo četiri mjeseca, a ja sam imala veliku želju i potrebu neke svoje osjećaje prenijeti kroz glazbu. Zapravo je ta ideja o skladanju jako dugo sazrijevala u meni, sigurno godinama, ali tada sam jednostavno odlučila sjesti i zapisati te melodije koje sam nosila u sebi. Ja sam diplomirala klavir, dakle ne kompoziciju, tako da je to za mene bio poseban izazov, ali zaista moram zahvaliti izvrsnim profesorima teoretskih glazbenih predmeta koje sam imala u glazbenoj školi i na Akademiji, koji su mi jednostavno prenijeli to znanje i omogućili da se bavim i skladanjem.
Dakle, skladbe s albuma, a ima ih 14, nisu nastale jedna za drugom, nastajale su kroz jedno razdoblje od godinu dana, pisala sam ih kad bih osjetila da znam što i kako želim izraziti kroz glazbu. Sve su to klavirske minijature, jednostavne i nepretenciozne, ali vjerujem, vrlo ugodne za uho. Svaka je zapravo jedna priča, o nekoj meni dragoj osobi, mjestu ili trenutku koji sam duboko intimno proživjela. Otuda i naziv „People, Places, Moments“. Željela sam, dakle, kroz glazbu ispričati te priče koje su meni vrlo bliske i drage, i zato je zapravo svaka skladba drugačija, prenosi drugačiju atmosferu, od tuge i suza do velike sreće… jednostavno, sve ono što život nosi svakome od nas. Kada sam osjetila da zapravo tih 14 skladbi čini jednu cjelinu, odlučila sam snimiti album. Nisam imala tada nikakvog izdavača, distributera ili diskografsku kuću iza sebe.
Jednostavno sam otišla u studio „Classica Viva“ u Dornu kraj Milana, gdje sam uz izvrsnog tonskog snimatelja Maestra Stefana Ligorattija snimila sve skladbe. Nakon toga sam, onako po „starinski“ poslala te snimke na puno adresa, različitim diskografskim kućama u različitim zemljama, uključujući i Hrvatsku. Od tih dvanaestak adresa, odgovorile su mi tri diskografske kuće koje su bile zainteresirane objaviti album, jedna njemačka, jedna češka, i Parma Recordings iz SAD-a. Parma je definitivno nudila najviše, u smislu ugovora i u smislu brige za umjetnika i zapravo mi uopće nije bilo upitno koga izabrati. Oni su odmah prepoznali moju glazbu i ono što sam njome željela reći ili izraziti, i zapravo su mi, vrlo sigurni u tu svoju odluku, odmah ponudili ugovor. Moram reći da su oni zaista izvrsno organizirani i jednostavno fantastični. Preuzeli su brigu oko svega, mastera, likovnog oblikovanja, promocije… iznimno sam zadovoljna našom suradnjom i svakako je planiram nastaviti. Album je izašao 11. studenog ove godine, a izvršni producent je Bob Lord. A što je taj album kod mene promijenio? Svakako mi je otvorio jedna nova vrata, novi put kojim namjeravam nastaviti i pružio mi veliko zadovoljstvo da ljudi širom svijeta slušaju (i izvode) moju glazbu. To mi jako puno znači", komentirala je.
Podijelila je s nama i što je presudilo njezinu povratku kući.
"Kao što sam već rekla, ja zapravo nikada nisam ni otišla „zauvijek“. Uvijek sam se namjeravala vratiti, samo što se to moje razdoblje izbivanja produžilo malo više nego što sam prvotno planirala. Sve ove godine ja sam zapravo redovito boravila u Hrvatskoj, ljeti i blagdanima, a održala sam i nekoliko koncerata u Zagrebu i na Braču. Želja povratka kući uvijek je bila prisutna, iako sam u Italiji zapravo uspjela ostvariti vrlo uspješnu karijeru i jako dobro živjeti. Sada sam jednostavno osjetila da je došao trenutak da se vratim u Hrvatsku i pokušam svo to znanje i iskustvo koje sam stekla prenijeti i primijeniti i ovdje. Jako se tome veselim. Hrvatska je u mene puno uložila i vjerujem da je došao trenutak da joj dio toga vratim. Svakako mislim da je otići na neko vrijeme, upoznati jednu drugu kulturu, drugi mentalitet, i puno toga naučiti, bila dobra odluka, jer mi je to omogućilo da steknem iskustva koja drugačije ne bih mogla steći. Ali dom je dom. I svugdje se mogu osjećati „kao kod kuće“, ali samo se tu osjećam „kod kuće“. Ja imam veliku sreću da zapravo mogu živjeti bilo gdje, bavim se poslom (zapravo ga ne mogu niti nazvati „poslom“, to je jednostavno moj način života), koji mi daje potpunu slobodu prostora i vremena. Ali odabrala sam se vratiti u Hrvatsku.
Znam da život u Hrvatskoj mnogima nije lak i da zapravo tu ima puno mjesta za napredak i puno bi se toga moglo i trebalo poboljšati. Ali ljudi se varaju ako misle da je „vani“ uvijek bolje. Svaka zemlja ima svoje prednosti i nedostatke, svaka ima neke svoje probleme s kojima se suočava i koje mora riješiti i svugdje ima ljudi koji teško žive. U Italiji pogotovo. A Hrvatska je jedna predivna i vrlo sigurna zemlja, ugodna za život. S nedostacima, sigurno, ali i s prednostima koje, barem meni, nadvladavaju te nedostatke. A tu je i moja obitelj, moj dom. Jednostavno, došlo je vrijeme za povratak", zaključila je.
Otkrila nam je i što publika može očekivati na koncertu u Zagrebu.
"Da, koncert, zapravo promocija albuma „People, Places, Moments“ održat će se u dvorani Hrvatskog društva skladatelja u Zagrebu, 21. prosinca u 19 sati. Na koncertu ću svirati sve skladbe s albuma, dakle 14 klavirskih minijatura, bit će prisutni neki od ljudi koji su sudjelovali na izdavanju albuma, a cijeli program vodit će predivna Jana Haluza. Zaista se jako radujem i veselim tom koncertu i zapravo jedva čekam po prvi put javno izvesti svoje skladbe s albuma. A osobito mi je drago što će to biti upravo u Zagrebu", kaže Nina.
Ne skriva da voli otok Brač te da upravo ondje provodi dosta vremena.
"Oh, to je velika ljubav. Ja sam iznimno vezana za Brač, zapravo od rođenja. Rođena sam u Zagrebu, ali odrasla sam u jednoj velikoj fetivoj splitskog obitelji (Tomić-Ferić) iz Velog Varoša. Naša je cijela obitelj uvijek bila vrlo bliska i uvijek smo sve praznike i blagdane provodili svi zajedno, dakako, u dalmatinskom okruženju, u Splitu i na Braču. U obitelji moga oca bilo je šestero braće i sestara, a sva su njegova braća oženila „Broške“, odnosno Bračanke. Budući da smo uvijek puno vremena provodili svi zajedno, ja otkad pamtim za sebe (a moje sestre, naravno, i prije mog rođenja), svako sam ljeto provodila u Bolu, gdje imamo obiteljsku kuću, iako rodbine zapravo imamo na cijelom Braču. Zatim se to proširilo i na proljetne praznike, pa na zimske, i na kraju bih, tijekom školovanja i studija, znala gotovo pola godine provesti na Braču, a drugu polovicu u Zagrebu. Moram, s velikom zahvalnošću, naglasiti i to da je općina Bol čak i stipendirala moj studij na Muzičkoj akademiji. Vremenom je ta moja povezanost s otokom postajala sve jača i danas je to mjesto na kojem se ja najbolje osjećam i najbolje stvaram. Jako volim Brač. Dobro ga poznajem, a opet, volim ga i dalje istraživati i svaki put otkriti nešto novo. Evo, upravo sam se sada vratila u Zagreb s Brača, gdje sam se u prekrasnom miru i okružena beskrajnom ljepotom pripremala za nadolazeći koncert", ispričala nam je.
Za kraj se osvrnula i na planove za budućnost.
"Imam jako puno planova. Svakako namjeravam i dalje promovirati ovaj album te održati niz koncerata širom Hrvatske, a zatim i u nekoliko europskih zemalja. Sve je zapravo još u pregovorima i dogovorima i nemam točne datume, ali početkom godine bih svakako trebala imati definitivan plan i program. Budući da je moja diskografska kuća iz SAD-a, radimo i na ideji gostovanja tamo. A što se skladanja tiče, već sada radim na nekim novim skladbama i dogovaram neke zanimljive suradnje, tako da se nadam da će krajem iduće godine izaći i novi album. Do tada ću, svakako, puno svirati i nastojati da moja glazba dopre do što više slušatelja. Uvijek mi je velika čast i divan osjećaj svirati pred publikom, a sada kada izvodim vlastite skladbe, zadovoljstvo je još veće", zaključila je Nina Ferić.
1/2 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/3 >>
Pogledaji ovu galeriju
