Današnji selfie iz sobe, iste one u kojoj je nedavno primio Porina za najbolju vokalnu izvedbu, poslao nam je Marko Tolja.
Vaše i naše omiljene glazbenike još neko vrijeme nećemo gledati uživo, na pozornicama klubova, dvorana, festivala i stadiona. Zato vas HDS ZAMP u novoj rubrici "Selfie iz sobe" vodi u njihovu svakodnevicu u kojoj rade na nekim novim pjesmama i albumima, za dane koji slijede.
Današnji selfie iz sobe, iste one u kojoj je nedavno primio Porina za najbolju vokalnu izvedbu, poslao nam je Marko Tolja.
Čestitke na osvojenom Porinu! Osim što je riječ o najboljoj vokalnoj izvedbi, radi se i o tvojoj autorskoj pjesmi – je li stoga ova nagrada i nešto vrjednija nego inače?
Iako je ove godine Porin bio jako čudan jer smo se javljali iz vlastitih domova, za mene je bio uspješniji nego što sam očekivao. Uvijek mi je kao pjevaču kategorija za najbolju vokalnu izvedbu jako bitna. Prvi Porin u toj kategoriji osvojio sam davne 2009. i jako sam sretan što je glasačko tijelo opet prepoznalo moje pjevanje. S obzirom na to da nisam pjevač "visokih i glasnih tonova", veseli me činjenica da je i moj, možda malo drugačiji, stil pjevanja prepoznat. To što je pjesma i autorski moja samo povećava ponos i veselje. Naravno, i Porin u kategoriji za "Najbolju vokalnu suradnju" koji sam osvojio uz Miju Dimšić također mi je jednako važan jer je pjesma "Sva blaga ovog svijeta" svakako obilježila 2019. godinu.
Kako iz tvoje perspektive izgleda popuštanje mjera, čime se baviš posljednjih dana?
Nisam niti doktor niti epidemiolog da bih išta o tome znao pa je jedino što mi preostaje slušati njihove preporuke. Ali sam jedva dočekao popuštanje mjera jer mi muzičari navikli smo na konstantno muvanje i minglanje, pa mi je izolacija dosta teško pala. O povratku na pozornice da ne pričam, jedva čekam kada ću im se ponovo vratiti. U posljednje vrijeme bavim se snimanjem nove pjesme koju sam napisao upravo u izolaciji.
Znači, za tebe su ovi dani ipak bili kreativni?
Kada je počela izolacija, rekao sami si kako je to sada idealno za pisanje pjesama jer će vremena biti napretek. No meni se dogodilo upravo suprotno - nekako mi cijela ta situacija nije bila nimalo inspirativna, pa mi pisanje novih pjesama baš i nije išlo. I onda je jedan dan doslovno u dahu nastala nova, relativno brza i pozitivna pjesma, što je dosta atipično za mene kao autora. Eto, očito ova suluda situacija izvlači iz nas nešto što ni sami ne znamo da imamo u sebi.
Kako općenito pomiriti poriv za kreativom s brigom za osiguravanjem egzistencije za sebe i svoje bližnje?
Pa, vrlo teško, kao što sam rekao. Mi glazbenici funkcioniramo puno bolje u sasvim drugačijim okolnostima. Malo "zdrave depresijice" tu i tamo dobro dođe za inspiraciju, ali ovo je ipak bilo malo previše briga i nesigurnosti. Barem sam ja tako reagirao na sve skupa.
Na svojim si kanalima redovito objavljivao live izvedbe iz svoje sobe. Što te motiviralo i jesu li te izvedbe poslužile svrsi?
Zapravo sam krenuo sasvim spontano u to, da na neki način održim kontakt sa svojom publikom kada su mi počeli otkazivati koncerte. I dogodilo se i više od toga, broj pratitelja na društvenim mrežama u tom mi je periodu dosta skočio. Te moje izvedbe došle su i do ljudi koji dosad nisu bili moja publika i otkrili su neku moju novu dimenziju koja im se očito svidjela. U svakom slučaju, bio je to pun pogodak i za publiku, ali i za mene jer me taj način sviranja i komunikacije sa ljudima držao na životu.
Kako i kada zamišljaš povratak koncertima?
Eh, to je pitanje za milijun dolara. Iako se mjere popuštaju i već bi sada bilo moguće organizirati koncerte u tim nekim novim uvjetima, nisam siguran koliko bi to imalo smisla. Nekako mislim da ljudi još nisu spremni na taj korak. S druge strane, organizirati koncerte po pravilima epidemiološke struke mislim da nije baš ni isplativo jer je broj ljudi ograničen, a neki troškovi ostaju isti. Nadam se da će se situacija još dodatno popraviti i da ćemo se moći što prije vratiti u normalu jer mi koncerti strahovito fale.
Koliko se sada glazbenici, u periodu bez koncerata i koncertnih honorara, oslanjaju na sustav kolektivne zaštite autorskih prava?
Naša autorska prava nikad nam nisu bila bitnija nego sada. Glazbenici u Hrvatskoj uglavnom žive od svirki kojih sada nema već neka tri mjeseca i pitanje je kada ćemo se vratiti nastupima uživo. Neki glazbenici jednostavno nemaju dovoljne zalihe da mogu preživjeti bez ikakvih prihoda pa im je sigurno isplata autorskih prava sada prioritet.
Koje učinke krize već primjećuješ u glazbenoj industriji i kako će se ona odraziti u periodu pred nama?
Učinci su ogromni! Cijela jedna industrija kompletno je stala. Tu nismo samo mi glazbenici već i tvrtke koje se bave tehnikom, organizacijom itd. Mislim da su ljudi tek sada shvatili koliko glazba ispunjava njihov život i svakodnevnicu i koliko neke druge industrije također na neki način ovise o njoj. Možete si npr. zamisliti turističku sezonu bez glazbe?! Mislim da se mnogi možda neće nikada ni izvući iz ove krize. S druge strane, preživjet će oni najkvalitetniji i najuporniji. Ali s obzirom na situaciju u Hrvatskoj, moramo biti pozitivni i ja sam uvjeren da ćemo što prije izaći pred publiku i raditi ono što najbolje znamo i najviše volimo.
Što si, kao glazbenik, naučio iz cijele ove situacije?
Da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo! Sjećam se kako sam u prosincu, kada sam praktički svirao svaki dan, gunđao kako mi je dosta svirke i želim se malo odmoriti. Nakon ove situacije sam sam sebi obećao da ću biti zahvalan za svaki koncert, za svaku dugu vožnju u kombiju i svaku neprospavanu noć.
na instagramu
