Kratkometražni uradak Nebojše Slijepčevića, s Goranom Bogdanom u glavnoj ulozi, okrunjen je prestižnom nagradom u Cannesu. Zašto je priča "Čovjek koji nije mogao šutjeti" toliko važna, čime je potresla i samog Gorana dok se pripremao za film te kakav je osjećaj donjeti kući ovo povijesno priznanje, ekipa filma otkriva u prilogu In magazina.
Mislili smo da nas je Baby Lasagna odveo na pravu emotivnu adrenalinsku vožnju, no čini se kako ona nije gotova, dapače, nastavila se u Cannesu. Na tamošnjem filmskom festivalu kratkometražni domaći film ''Čovjek koji nije mogao šutjeti'' dobio je prvu Zlatnu palmu od osamostaljenja.
''Kada je žiri pročitao naslov filma ja sam čuo samo The man…i odmah sam znao da je to naš film jer je jedini koji u naslovu ima the man i onda je krenuo aplauz i dalje moraš pogledati na snimci jer se ne sjećam što se događalo'', govori redatelj Nebojša Slijepčević.
U kategoriji za koju se ove godine prijavilo 4400 filmova, a tek je 11 odabrano u konkurenciju, ovakav je uspjeh više od trijumfa.
''Bilo je jako jako..skoro nestvarno, teško vam je vjerovati. U prvom trenutku kad smo dobili poruku We won nismo bili sigurni, pa smo čekali da dođu još dvije da se to stvarno dogodilo'', govori producent Danijel Pek.
''To je dokaz da se može iz male zemlje do velike nagrade.
Imao sam savršenu ekipu, sjajne producente, imao sam najbolje glumce, to uopće ne mislim kao floskulu nego kao najbolje glumce koje imamo'', govori Nebojša Slijepčević.
Glavnu ulogu među njima, imao je Goran Bogdan.
''Ja sam se morao vratit odmah nakon filma tu u Istru na snimanje pa me vijest dočekala na setu i nekako nije nam bilo ni na kraj pameti da bi mogli nagradu dobit, bili smo sretni što smo samo u konkurenciji.
Nisam ni procesuirao, super je, razmišljam odmah da dignem honorar tako da samo dobre vijesti. Radimo kako kažu nogometaši svoj posao, ovo je timski rad'', komentirao je Goran Bogdan.
Priča filma bazirana je na stvarnom događaju iz 1993., tzv. masakru u Štrpcima, kad su srpske paravojne snage iz istočne Bosne zaustavile vlak na pruzi Beograd-Bar i iz vlaka izvele sve putnike muslimanskih imena i prezimena. Jedan jedini putnik se pobunio - oficir JNA, Hrvat iz Kaštela Tomo Buzov.
''Vidjet ćete da smo napravili priču tako da bude univerzalna i da se zapravo radi o svima nama danas i mi koji nismo u ratnim situacijama, ali koji svjedočimo nekom nasilju, a to nažalost svi svjedočimo izravno ili neizravno i svi se tad nalazimo pred istom dilemom kako reagirati ako mi sami nismo žrtve tog nasilja'', dodao je Nebojša.
''Najzanimljivije mi je bilo, u negativnom smislu to što mi je Nebojša dao da čitam transkripte sa suđenja tako da na to zlo me pripremio. Taj strah sam iščitao najviše sa suđenja'', priča Goran.
Nakon ovog uspjeha, s ovom tragičnom pričom zasigurno će se upoznati i šira svjetska publika.
''Naši filmovi su jako rijetko u Cannesu pa to izgleda kao kamenčić u moru i ja se nadam da nećemo opet čekat 15 godina da se to ponovi'', zaključio je Nebojša.
Vjerujemo kako je ovo prvi, ali ne i posljednji hrvatski film s glavnom nagradom na najprestižnijem svjetskom filmskom festivalu.