Marijan Felver nam je u intervjuu ispričao sve o počecima svoje karijere te što misli da se poboljšalo na sceni elektroničke glazbe otkad je krenuo u taj svijet pa sve do danas.
Rijetki su DJ-evi koji su u Hrvatskoj dugovječni poput Marijana Felvera. Upravo zato je ovaj doajen klupske scene, oduvijek sinonim za profinjenost i glazbenu kvalitetu, odličan izbor za Studio LIVE Session koji su u vaše domove donijeli DNEVNIK.hr i A1 Hrvatska.
Pogledaj i ovo
U njegovom nastupu u programu Club nights, željno iščekivanog od ljubitelja elektronske glazbe s kojima smo se družili proteklih tjedana u Studio LIVE Sessionu, mogli ste uživati u subotu ovdje i na YouTube kanalu A1 Hrvatska.
Uoči virtualnog partyja, Marijan Felver nam je u intervjuu ispričao sve o počecima svoje karijere te što misli da se poboljšalo na sceni elektroničke glazbe otkad je krenuo u taj svijet pa sve do danas.
Sudjelovali ste u pokretanju najuspješnijeg klupskog programa elektroničke glazbe u Hrvatskoj Stereo Studija koji je prošle godine obilježio 20 godina. Kako ste došli na ideju, odakle naziv, kako je izgledao rad na tom projektu, možete li nam dočarati to razdoblje 90-ih? Jeste li očekivali toliki uspjeh? Kakve su bile reakcije publike?
Tijekom ljeta 1998. dobio sam poziv da se priključim timu ljudi koji je pripremao novi zagrebački koncertno-klupski prostor po imenu Tvornica. Nju je tada sa svojim bliskim suradnicima pokretao Darko Putak. Pored pokojnog Dražena Vrdoljaka bio sam jedan od glazbenih i programskih urednika, što mi je predstavljalo iznimnu čast, a moj zadatak bio je osmisliti program čija je osnova klupska plesna glazba.
Prilikom razrade moje ideje, shvatio sam da ću pored svih ljudi koji su uz mene tada činili Radnički savjet Tvornice kulture, trebati suradnika koji razumije noćni klupski život, a da pri tome ne pripada glazbenim krugovima, već novinarskom svijetu. Pozvao sam tako mog prijatelja Vida Mesarića, koji je tada radio na Radiju 101, da mi se priključi. Nas smo se dvojica, za vrijeme radnog vremena, zasebno i na kolegijima, bavili organizacijom naših ideja. Izvan radnog vremena, te sam ideje dodatno brusio sa Svenom, Tonijem, Nikolom i Christophom (Numen)
Ime nam se samo po sebi nametnulo jer sve se događalo u bivšem televizijskom studiju radio-televizije Zagreb.
Prije internetske ere, promovirali ste se flyerima, a tu je bio i onaj poznati minimalistički dizajn Numena za Stereo Studio. Kako je nastao, tko je bio glavni “krivac“? Kako ste odlučili koristiti plastiku?
U doslovno svakodnevnom zajedničkom druženju u to vrijeme, moji prijatelji Toni Uroda, Sven Jonke, Nikola Radeljković, Jelenko Herzog, i Christoph Katzler, dodatno smo brusili sve naše poslovne ali i one manje poslovne ideje. Vrlo smo rijetko mislili da su stvari poredane na dobar način, i voljeli smo u našim maštama intervenirati u gotovo svim područjima naših interesa. U takvim smo “tihim nadmetanjima“ sa svijetom, osmislili naziv i realizirali vizualni identitet za prvu sezonu Stereo Studija.
Numen tada još nije postojao. Tek nakon što smo našim radom osvojili obje prve nagrade na Hrvatskom bienalu grafičkog dizajna, oni se pretvaraju u Numen, a svi zajedno postajemo zamijećeni.
No nakon toliko uspjeha naišli ste i na probleme sa zagrebačkom Tvornicom u kojoj se sve održavalo. Što se dogodilo?
Na adresu Tvornice stigla je uredba o skraćivanju radnog vremena. Umjesto do 6 sati, usred sezone bili smo prisiljeni raditi do 4 sata ujutro. Naš program išao je svake subote, i bio je utvrđen par mjeseci unaprijed. Nismo željeli otkazivati dogovorene nastupe jer svi ti ljudi nam nisu bili samo zanimljivi, već su nama i našem svijetu, strahovito puno i značili. Mi smo svaku priliku za druženje s njima gledali kao jedinu i konačnu, pa smo i u nemogućim uvjetima pod svaku cijenu željeli da nam je sve moguće.
Iz tog smo se razloga na početku pokušali prilagoditi novim radnim uvjetima, i to smo pokušavali puno predugo. Tako smo se pokazali vrlo djetinjastima, jer smo počeli stvarati i novčane gubitke. Naime, broj se posjetitelja sa 2.500 ljudi svake subote, bitno smanjio.
Situacija je bila izazovna u svakom smislu.
Dugo ste u poslu DJ-a i producenta. Koje su se stvari poboljšale u svijetu elektroničke glazbe kada gledate svoje početke i današnju situaciju, a koje su po Vama neke lošije stvari?
Nisam jedan od onih koji misli da je nekada baš sve bilo bolje, jer sam se na dnevnoj bazi i tada i sada susretao s fantastičnom novom muzikom svih žanrova. A to mi je svo ovo vrijeme bilo i jeste najvažnije.
Sada je ona svakako veća, i kudikamo brojnija nego tada, samo su se pravila igre potpuno promijenila. Kroz oba načina njenog funkcioniranja, učim i razvijam se, a ako mi nešto nedostaje, a imali smo prije, onda je to svakako romantika koja se teško nosi i opstaje uz današnje tehnološke dosege u kreiranju glazbene industrije.
Dobili ste i nadimak oca domaće klupske scene zbog svog doprinosa elektroničkoj glazbi. Kako gledate na sve brojnije festivale u našoj regiji danas?
Festivalski turizam danas je u Hrvatskoj jedan od značajnijih turističkih proizvoda, i mislim da je kod mlađe populacije često i glavni motiv dolaska u našu zemlju. Kao takav osim turističke, svakako pridonosi stvaranju nove i drugačije slike o Hrvatskoj koja nudi različite festivalske projekte. Jedna od značajnijih uloga koju obavljaju jest da su se u nekim dijelovima zemlje, kroz sada već višegodišnji kontinuitet, pretvorili u alat koji je počeo polako mijenjati i društvenu svijest ljudi koji žive na područjima gdje se festivali održavaju.
Kako izgleda Vaš život u doba izolacije od koronavirusa? Jeste li producirali nešto novo za to vrijeme?
Kao i većina ljudi žongliram između želja i mogućnosti. Prije svega bavim se organizacijom sadašnjeg projekta Stereotip, pokušavajući ga premjestiti negdje u budućim mjesecima ne znajući kako će se stvari s koncertima i drugim događanjima odvijati, što je ograničavajući faktor u planiranju.
Što slušate od glazbe u svoje slobodno vrijeme? Je li Vam nekad dosta glazbe, pa samo uživate u tišini?
Dojadila mi je jedino frustracija kako nemam dovoljno vremena da poslušam svu odličnu glazbu koju otkrivam.
Zanimljive ploče trenutno su mi: Trevor Something “Deep Wave Data Dark Web Daemons“, Liquid Saloon ” Liquid Saloon”, Soela ”Genioun Silk”, Oceanvs Orientalis “Ex Nihilo“, Bernays Propaganda ” Vtora mladost, treta svetska vojna”, Shabaka And The Ancestors “ We Are Sent Here By History“, Oded Tzur “Here Be Dragons“, Wolfgang Muthspiel “Angular Blues“, Joey Anderson “Rainbow Doll“, Dean Blunt “ Roaches 2012-2019“, The Pilotwings “Les Portes Du Brionnais“, Westerman ”Your Hero Is Not Dead”.
Imate li neke hobije?
Uobičajeno je viđenje da su hobiji nešto što ljudi rade i čime se bave iz ljubavi, u čemu uživaju i što ih neopisivo ispunjava i to čine prvenstveno zbog vlastitog zadovoljstva. Iako često to zaboravim, čini mi se da sam jedan od sretnika kojima je zapravo hobi posao. Osim što me glazba ispunjava i dio je mog integriteta sretan sam što njome i onim što proizvodim usrećujem i druge ljude.
Što biste poručili mladima koji tek počinju svoje karijere DJ-a? Što je neki ključ uspjeha u tom poslu po Vama?
To pitanje mi dosta često postavljaju. Ponovit ću ono što sam već jednom rekao jer to zaista mislim: u jednom trenutku ipak treba pokušati držati sve svoje ličnosti na okupu.
Snimku nastupa ako ste ga slučajno propustili možete pogledati na službenoj stranici Studio LIVE Sessiona, na kojoj, osim svih prošlih nastupa, možete saznati sve o našim DJ-evima.
U Studio LIVE Sessionu komentirajte, šaljite pozdrave i svakako podijelite zabavu sa svojim prijateljima iako fizički ne mogu biti s vama.
na instagramu
