Snježana Banović u emisiji "Nedjeljom u 2" osvrnula se na slučaj Dalibora Matanića istaknuvši kako mu ništa ne vjeruje, a žestoko je kritizirala i njegove "white partyje".
Galerija
Redateljica i profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu Snježana Banović gostovala je u emisiji "Nedjeljom u 2", u kojoj se osvrnula na slučaj Dalibora Matanića.
"Matanić je jedna paradigma kojoj ja ne vjerujem. Ne vjerujem njegovu kajanju i njegovu liječenju. Mislim da on uopće nije na liječenju, a on je takav tip. Ne vjerujem ljudima oko njega koji su složili tu cijelu PR-ovsku priču. Novinarka Večernjeg lista Milena Zajović koja je razotkrila priču kazala je da su je pritiskali sa svih strana da ne objavi priču, iz tih PR-ovskih krugova. Otprilike poznajem te krugove i opisujem ih kao jednu trulu 'glembajevštinu' naše kulture i društva. To su neki uzori koji stalno šalju neke poruke i oni kvare našu djecu", rekla je Snježana, koja je autorica intimne i razotkrivajuće knjige "Kronika sretnih trenutaka" o Zagrebu 80-ih godina prošlog stoljeća.
"Jedna žena koja se javila kazala je kako misli da Matanića štiti netko iz ljevičarskih krugova, koji su, kako ona kaže, trebali sve znati", istaknuo je zatim voditelj Aleksandar Stanković.
"Ja Matanića nikada nisam upoznala i mislim da je nemoguće da nitko nije znao za njegovo ponašanje. Nemoguće je to, svi su znali. Treba vidjeti tko se od njega sad ograđuje i na koji način. Nema žestoke ljutnje na našeg Dadu. Točno je podijeljeno to kako se njega počelo štititi. Ja ne vjerujem da će se njega izbrisati, te da će 'dečko naš' odmoriti i vratiti, kao što se Ozren Prohić vraća na Akademiji već 25 godina", istaknula je Banović.
"Matanićev trag novca je ogroman. Veći od njegove karijere, koja je golema. On ima jednu od najvećih karijera u samostalnoj Hrvatskoj, koliko ja pratim. Kada kažem riječ glembajevština, za to se vežu neke lijepe stvari, saloni na najvećoj drami u Hrvata, naš najveći pisac Krleža... U glembajevštini zapravo nema nikakva šarma. U njoj barunica Castelli kočijom pregazi gospođu od sedamdeset godina, dođe kući i kaže: 'Joj, što me boli glava.' Zatim joj zvoni na vrata snaha sa svojim djetetom od te dotične žrtve koju je pregazila i kaže da nema što jesti. Barunica joj kaže da nema ništa i zalupi vrata. Matanić je kao i barunica Castelli, jedna paradigma po kojoj je on dobrotvor. On se slikao u bijeloj košulji u kampanji jednog tjednika protiv nasilja nad ženama. Uvalio se tu da bi mu bilo jednostavnije doći do svojih žrtava. A žrtve to čitaju kao: 'Mi nećemo biti zaštićene. Nas je strah i krenut će hajka na nas. Ponovno ćemo biti žrtve sustava i parasustava da bi se zlostavljači malo odmorili i opet se vratili'", objasnila je, pa se osvrnula i na Matanićeve "white partyje", koje je u svojoj ispovijesti spomenula jedna od njegovih žrtava.
"Meni su trebala tri dana da shvatim što je 'white party'. To nije ono kad smo išli kod Frane Lasića osamdesetih godina u palaču u Dubrovniku, pa smo svi odijevali bijelu boju. U ovom slučaju to su kokainske zabave. Na tome ne želim čestitati nikome", zaključila je Banović.
1/15 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
