Ksenija Urličić, "mama Dore" i jedna od najutjecajnijih televizijskih osoba u Hrvatskoj, preminula je u 87. godini života.
Velika dama televizije Ksenija Urličić, zaslužna za neke od najvećih televizijskih produkcija u Hrvatskoj, preminula je u dobi od 86 godina.
Kako piše Jutarnji list, legendarna urednica i producentica, koju su nazivali i Čeličnom Lady, umrla je dva mjeseca prije 87. rođendana i svega nekoliko tjedana nakon što se morala oprostiti od supruga Ive.
Galerija
Za generacije gledatelja bila je jedno od zaštitnih lica televizije, dok je iza kamera bila poznata kao beskompromisna urednica koja je od svojih suradnika zahtijevala disciplinu i profesionalnost. Upravo zbog toga zaradila je nadimak Čelična Lady, a godine u kojima je vodila Zabavni program HTV-a ostale su zapamćene kao jedno od njegovih najplodnijih razdoblja.
Rođena je u Splitu 7. prosinca 1939., a s roditeljima se kao trogodišnjakinja preselila u Zagreb. Odrasla je uz dva starija brata, Zlatka i Žarka, te sestru Maju. Njezin brat Žarko Domljan kasnije je postao prvi predsjednik Hrvatskog sabora.
Televizija joj u početku uopće nije bila plan. Kao 15-godišnjakinja okušala se u glumi u filmu "Mala Jole", no iskustvo pred filmskim kamerama nije ju oduševilo. Upravo ju je taj izlet u glumu ipak doveo do televizije. Ivan Hetrich, koji je radio kao asistent režije na filmu, predložio joj je da se prijavi na audiciju za televizijske najavljivačice.
Pogledaji ovo
Bila je studentica romanistike kada je zakoračila na televiziju, a tijekom karijere prošla je gotovo sve stepenice tog posla – bila je najavljivačica, spikerica, radijska voditeljica, prevoditeljica, urednica manjih informativnih emisija, a naposljetku i urednica Zabavnog programa. Uz posao je završila studij, zasnovala obitelj i televiziji posvetila čak 41 godinu. U mirovinu je otišla 2001. godine.
Najveći trag ostavila je tijekom devedesetih. Pod njezinim uredničkim vodstvom nastajali su projekti poput "Sedme noći", "Brava", "Krušaka i jabuka" i "Jel' me netko tražio", a pomogla je afirmirati i cijelu generaciju poznatih televizijskih lica, među kojima su Mirna Berend, Vlatka Pokos, Daniela Trbović, Mirko Fodor, Ljudevit Grgurić Grga i Joško Lokas.
Posebno mjesto u njezinoj karijeri zauzimala je "Sedma noć", zabavni show koji se prikazivao od 1992. do 1995. godine. Urličić ga je osmislila i uređivala, a u njemu su gostovala najveća imena domaće glazbe, među kojima su Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Dino Dvornik, Doris Dragović i Prljavo kazalište. Popularnost emisije bila je golema, a Ksenija se kasnije prisjećala kako su za vrijeme njezina emitiranja ulice znale biti prazne.
Ipak, jedan projekt zauvijek će ostati najčvršće vezan uz njezino ime – Dora.
Kseniju su s razlogom nazivali "mamom Dore". Bila je jedna od ključnih osoba u stvaranju hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije, a upravo je ona natjecanju dala ime koje nosi i danas. Razmišljala je i o nazivu Tonka, prema pjesmi Rajka Dujmića "Tonka, reci cvrčak", no na kraju se odlučila za Doru, između ostalog inspirirana i skladateljicom Dorom Pejačević.
Priča je počela 1993. godine, kada je Hrvatska prvi put krenula prema samostalnom nastupu na Eurosongu. U Opatiji je organizirana Crovizija, na kojoj je pobijedila grupa Put s pjesmom "Don't Ever Cry", a nakon uspješno izborenog plasmana Hrvatska je prvi put samostalno nastupila na Eurosongu. Iz tog televizijskog i glazbenog projekta razvila se Dora, koja je desetljećima poslije ostala jedna od najprepoznatljivijih televizijskih manifestacija u Hrvatskoj.
I dok je na poslu bila poznata po strogoći, privatno joj je obitelj bila jedno od najvažnijih životnih uporišta. Sa suprugom Ivicom Urličićem, inženjerom i televizijskim stručnjakom, upoznala se još na svojim televizijskim počecima 1966. godine. Njihova ljubavna priča počela je na simpatičan način – Ksenija mu je donijela pokvareni tranzistor kako bi pronašla razlog da mu se približi.
Pogledaji ovo
Ivicu je opisivala kao svoj životni korektiv, mirnog i staloženog čovjeka koji je predstavljao protutežu njezinoj energičnoj prirodi. Godinama je radio u inozemstvu, među ostalim u Kamerunu za Ujedinjene narode te u Ruandi. Njegova smrt samo nekoliko tjedana prije njezine bila je veliki gubitak za Kseniju.
Ksenija je bila majka dviju kćeri, Katarine i Nede, a već s 41 godinom postala je baka. Kasnije je postala višestruka baka i prabaka, a upravo je obitelj zauzimala središnje mjesto u njezinu životu nakon odlaska s televizije. Voljela je govoriti o unucima i praunucima, znala je njihova omiljena jela i ponosno otkrivala da s njima ima i male tajne koje ne prenosi njihovim roditeljima.
Umirovljeničke dane provodila je znatno mirnije nego godine u televizijskim studijima. Uživala je u obitelji, druženjima s nekadašnjim televizijskim kolegicama te vrtlarenju. Imala je vrtove u Zagrebu i Jadranovu, a za svoj zagrebački vrt dobila je i priznanje Floraarta.
Ksenija Urličić pripadala je generaciji koja je odrastala zajedno s televizijom i pomagala oblikovati njezin identitet. Od vremena crno-bijele slike do velikih zabavnih spektakala devedesetih prošla je gotovo sve što televizijski posao može ponuditi.
Iza nje ostaju emisije koje su obilježile jednu televizijsku epohu, voditeljska imena kojima je pružila priliku i, prije svega, Dora – projekt koji je nadživio televizijsko vrijeme u kojem je nastao i koji će trajno podsjećati na ženu koju su zvali Čelična Lady hrvatske televizije.
1/22 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/20 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
