Iz ovog naslova vjerojatno ćete zaključiti da se radi o nekoj ljubavnoj sapunici ili romanu. U neku ruku i jest tako.
Pogledaj i ovo
Danas ću vam pisati o onom nečem što vas gura iznutra, o životnoj sili, o svrsi... O usponima i padovima koji ne idu jedni bez drugih. Da li sam znala da ću biti poznata pjevačica u Hrvata i šire, da će moje pjesme ljudi pjevati i nakon 20 godina. Duboko u sebi sam znala. Osjećala sam to. Bila sam vođena iznutra i nešto me guralo u tom smjeru. Gurala me sudbina da bih danas znala tko sam. Zapravo to je bio moj veliki zadatak za odrastanje. Mislila sam da moram uspjeti , da budem na vrhu svijeta, da me svi moraju vidjeti i čuti, da se sve, baš sve, vrti samo oko mene. Trebalo mi je to, jer sam tražila ljubav koju nikako nisam samoj sebi mogla pokazati.
Vjerovala sam da kad si na vrhu, svi te obožavaju i vole, svi te slave, zapravo ti si jedno malo božanstvo. Zanimljivo je to da kada okusiš prvi uspjeh, drag ti je, ali ubrzo tražiš nešto novo, bolje, još veći uspjeh, još veće dvorane, još više ljudi oko sebe. Sve to imaš, ali i dalje je prisutan taj osjećaj praznine, osjećaj kao da još nešto nedostaje. Sigurno mora još nešto postojati. Pa onda kreneš u potragu. Uspješan si, ali to nije to, a do nedavno si mislio da kada dođeš na tron do zvijezda da je to upravo ono mjesto gdje ćeš pronaći ljubav. Ali nije tako!
Ivana Banfić nastupa za Svetog Nikolu
Dogodi se jedno veliko razočaranje i naravno tresneš u pod. Jer kako bi znao cijeniti i voljeti svoj uspjeh, ako ne tresneš i ne dogodi se pad. Odjednom više nemaš dovoljno pozitivne energije i iskrene volje, zato jer si razočaran što na vrhu nisi pronašao ono što si tražio i mislio da je to sve. Pad nije nimalo ugodan, niti jednom čovjeku, bilo da si estradna zvijezda, glumac ili veliki menadžer. Počinje te loviti panika, ne znaš više kakve pjesme raditi, nemaš volje više ići na koncerte i turneje. I naravno, ljudi se obično tako zatvaraju u sebe i jako pate iznutra.
Ivana Banfić postaje učiteljica
Neki posežu za slamkom spasa, pa krenu krivim smjerom u alkohol, drogu, kockanje, seksualnu ovisnost. Zato što je bol prevelika i prejaka. Teško ju je podnijeti i pogledati duboko u nju, jer se bojimo da ćemo tamo vidjeti nešto strašno. Zamisli strahote. Zapravo tražimo ljubav, to je naša univerzalna čežnja, tražimo da nas netko voli, zagrli, prizna... I ne shvaćamo da je ta ljubav zapravo u nama samima. Da se trebamo voljeti, potapšati po ramenu, sami sebe pohvaliti i prihvatiti u potpunosti takve kakvi jesmo sa svim svojim vrlinama i manama. Tek tada počinje pravi, iskren život. Tek tada možemo istinski uživati u tome što jesmo i to širiti dalje kroz pjesme. To se zove ljubav i tu vječita potraga za ljubavlju može prestati.
DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
na instagramu
