Sportski novinar Nove TV Saša Lugonjić proteklih nekoliko dana proveo je u Egiptu s Hrvatskom nogometnom reprezentacijom, a za naš portal otkrio je svoje iskustvo, što ga se nije dojmilo, a što će pamtiti cijeli život.
Galerija
Hrvatsku nogometnu reprezentaciju na posljednjem ACUD kupu u Kairu pratio je i sportski novinar Nove TV Saša Lugonjić.
Pogledaji ovo
Saši je ovo putovanje u Egipat bilo prvo, a za naš portal podijelio je svoje dojmove iz zemlje faraona, ali i svom iskustvo u poslu koji radi već dva desetljeća.
''Ovaj odlazak u Kairo bio je moj prvi posjet Egiptu i nakon svega mogu reći da sam čak i uživao usprkos popriličnom kaosu koji nas je tamo zatekao. Promet je ono što će svi prvo istaknuti kad se nađu u ovom megalopolisu. Koliko god o tome čitali ili gledali klipove na YouTubeu, ne možete si predočiti kako to izgleda dok se ne nađete u toj situaciji. Komentirali smo da su žmigavci tamo potpuno nepotrebni, jer ih nitko ne koristi, ali zato truba radi konstantno. Ne poštuju se trake, nema semafora, auti prolaze na 10-ak centimetara jedni od drugih i to je svima normalno. Moram stvarno odati priznanje kolegi Danijelu Paveliću koji je svakodnevno vozio kroz taj kaos i to tako sigurno kao da je vozački ispit polagao u Kairu, a ne u Otočcu. Ljudi su susretljivi i gostoljubivi, kao i u većini arapskog svijeta, i osjećali smo se izuzetno dobrodošli. Naravno, posjet piramidama bio je apsolutni vrhunac. Jedino od sedam izvornih svjetskih čuda koje i danas postoji, i koje sam maštao posjetiti još dok sam kao klinac o tome učio u školi, čak je i premašilo moja očekivanja. Čudesno'', govori nam.
Stadion na kojem je igrala Hrvatska u finalu oduzima dah, a nama je otkrio je li to najveći na kojem je bio i postoji li neki koji nije posjetio, a želio bi.
''Drugi najveći. Najveći je Camp Nou s kojeg sam 2011. prenosio utakmicu Barcelona – Real u ligi prvaka. ''New Administrative Capital Stadium'', kako je službeni naziv stadiona na kojem smo igrali finale, drugi je najveći stadion u Africi i doista izgleda impresivno u prijenosu. Posebno na snimkama iz zraka'', ispričao je, pa je nastavio:
''Pitali ste me i postoji li stadion na kojem nisam bio, a volio bih ga posjetiti? Postoji. La Bombonera u Buenos Airesu. Bio sam zapravo ispred njega za vrijeme posjete četvrti Boca, ali kako se za vrijeme mog boravka u Buenos Airesu nije igrala ni jedna utakmica na njemu nisam ulazio. Posjetio sam stadion La Monumental, Bocinog velikog rivala River Platea, i uživao u utakmici Rivera i kolumbijskog Santa Fea. To je definitivno najbolja atmosfera koju sam doživio na nekoj nogometnoj utakmici.''
Pogledaji ovo
Kakva je atmosfera nakon velike pobjede Hrvatske? Kako reagiraju Egipćani, navijači?
''Njima je bila čast da su mogli ugostiti Hrvatsku i to se vidjelo na svakom koraku. Dočekali su nas kao nogometnu silu, a način na koji je dočekan Luka Modrić bio je nešto posebno. Luka se na kraju i zahvalio na tom dočeku u razgovoru za Novu TV nakon finala. Sam poraz nije im toliko teško pao, jer su svjesni da je Hrvatska mnogo jača reprezentacija, a oni još nisu imali na raspolaganju Mohameda Salaha'', rekao je.
Lugonjić zbog posla često provodi vrijeme s našim nogometašima, a družio se s njima i u posjetu jednom od sedam svjetskih čuda – piramidama. Kakva atmosfera vlada kad nisu na terenu?
''Ne bih to nazvao provođenjem vremena s našim nogometašima, već prirodom posla koja me s njima spaja na profesionalnoj bazi. Imam korektne, profesionalne odnose s njima i to je to. Mislim da je tako za posao najbolje. Što se atmosfere tiče, čini mi se da je ovakva vrsta okupljanja za to idealna. Kao što je bilo i u Kataru u ožujku 2022. Bez rezultatskog imperativa, igrači se mogu više opustiti, odmaknuti od stresa završnice klupske sezone i dodatno se povezati uoči velikog natjecanja koje ih čeka za manje od tri mjeseca. ''
Pogledaji ovo
Saša je iskusan sportski novinar, iza njega su brojna prvenstva, a otkrio nam je koje je posebno ostalo u sjećanju i zašto?
''Svjetsko prvenstvo u Rusiji je iznad svega. Niti jedno natjecanje ne može mi se s tim usporediti. Rezultat je taj koji u našem poslu diktira većinu toga, pa je jasno da je put Vatrenih u Rusiji definirao cijelu tu priču, ali uživali smo i u stvarima izvan terena. U čudesnom Sankt Peterburgu, čarobnim mjestima poput Carskog sela i Peterhofa, opuštenijem Sočiju, čak i Moskvi koja je lijep grad, ali je bilo dosta hektično nakon tjedan dana Sočija u kojem nam je većina toga bila dostupna pješice, pa je i stres bio bitno manji.''
Pogledaji ovo
Postoji li trenutak iz sportske karijere koji će posebno pamtiti?
''Puno se toga dogodilo u više od 20 godina koliko se bavim ovim poslom. Ali, izdvojio bih tri stvari. Polufinalnu utakmicu na završnici Lige nacija protiv Nizozemske, kad smo domaćine u Rotterdamu nadigrali i na terenu i na tribinama. Nakon utakmice pitao sam Virgila Van Dijka je li ikad igrao domaću utakmicu u kojoj su gosti imali takvu podršku i priznao je da nije. Komentiranje te utakmice bio je poseban gušt. Kao i praćenje utakmice Hrvatska – Engleska u Moskvi. Osjećaj te pobjede i plasmana u finale Svjetskog prvenstva bio je neopisiv. Pobjeda nad Englezima i Ivaniševićevo osvajanje Wimbledona nemaju konkurenciju kad je u pitanju moj osobni doživljaj sportskih uspjeha.''
''Treća stvar koju bih izdvojio je komentiranje posljednje utrke u karijeri Janice Kostelić. Pobijedila je u veleslalomu u Aareu, uvjerljivo osvojila Svjetski kup, a nakon više mjeseci objavila da se povlači. Neki dan je bilo 18 godina od tog nastupa, a protok vremena to je stavio u jedan poseban kontekst. Bilo je zadovoljstvo iz prve ruke pratiti takvu sportsku veličinu'', rekao nam je za kraj.
1/13 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/14 >>
Pogledaji ovu galeriju
