Đana Smajo osvojila je publiku i odnijela pobjedu u ''IDJShowu'', no za mladu pjevačicu to je bio tek početak glazbenog puta. U razgovoru za Showbuzz otkrila je kako danas gleda na pobjedu, s čime se najteže nosila nakon showa te zašto joj se zbog jednog trenutka s majkom i danas vraćaju suze.
Glazbena scena posljednjih je godina dobila niz novih mladih imena, no malo je onih čiji je put publika imala priliku pratiti toliko intenzivno kao put Đane Smajo. Šira javnost upoznala ju je kroz ''IDJShow'', iz kojeg je izašla kao pobjednica, ali za Đanu taj trenutak nije bio ni početak ni kraj priče. Iza pobjede stajale su godine rada, nastupa, natjecanja, obiteljskih odricanja, ali i velika želja da glazba od sna postane njezina svakodnevica.
Nakon završetka showa uslijedilo je razdoblje u kojem je morala upoznati i drugu stranu javnog života – tuđa mišljenja, pritisak, očekivanja i kritike. Istodobno je nastavila graditi vlastiti glazbeni identitet, pisati, snimati i planirati ono što tek želi pokazati publici.
U intervjuu za Showbuzz Đana je otvoreno govorila o životu nakon pobjede, trenucima u kojima je sumnjala u sebe, odnosu s Natašom Bekvalac, najdražim i najtežim nastupima te posebno emotivnom trenutku s majkom koji joj i danas tjera suze na oči. Otkrila nam je i što priprema dalje te zašto pobjedu u IDJShowu danas promatra prije svega kao prekretnicu koja joj je omogućila da počne živjeti svoj san.
Nakon prilično intenzivnog razdoblja, ovog je ljeta odlučila malo usporiti. Vrijeme provodi s obitelji u Splitu, puni baterije i pokušava s odmorenom glavom odlučiti koji će biti njezin sljedeći korak. No od glazbe, priznaje, zapravo nikada nema pravog odmora.
''S obzirom na to da je ljeto, dala sam si oduška da provedem što više vremena sa svojom obitelji u Splitu, da napravim neki promišljeniji plan za dalje i s odmorenom glavom vidim što je sljedeći korak, i to mi baš prija. Naravno, muzika se uvijek radi, non-stop pišem, odlazim u studio, radim na novim stvarima jer bez toga ja ne bih bila ja. Zato uskoro očekujte novu glazbu, nastupe i još neke zanimljive projekte.''
Iako će uz njezino ime još dugo stajati titula pobjednice ''IDJShowa'', s vremenskim odmakom na nju gleda nešto drugačije. Danas je ponosna na sve što je tijekom natjecanja prošla, ali ne želi da pobjeda bude jedina asocijacija koju publika ima kada čuje njezino ime. Za nju je to više bila prekretnica nego konačni cilj.
''Kako je prošlo neko vrijeme, kad vratim retrospektivu cijelog procesa, svih nastupa, koliko sam bez obzira na neke teže okolnosti odgovorno, a prije svega srčano išla kroz svaki izazov, ponosno uzimam 'titulu' pobjednice. Naravno da je osjećaj dobar, validirajući, ali ne bih voljela da je to jedina stvar koje se ljudi sjete kad me čuju/vide, nego stvar koja mi je bila prekretnica da napokon mogu živjeti svoj san.''
Zanimljivo je da na samom početku nije ni razmišljala o pobjedi. Štoviše, u ''IDJShow'' prijavila se u jednom od težih životnih razdoblja, bez velikih očekivanja i s mnogo sumnje u samu sebe.
''Prijavila sam se na 'IDJShow' kad sam bila u životnom downu. Nisam znala želim li zapravo otići, ali isto tako nisam htjela propustiti priliku za prijavu. Zato sam poslala prijavu i u međuvremenu zaboravila na nju. Prošlo je neko vrijeme i stiže mi mail od IDJ-a kojim me pozivaju na audicije. Odmah sam se krenula preispitivati je li to za mene, mislila sam da nemam šanse, a pobjeda mi nije bila niti misao bez obzira na prijatelje koji su me nagovarali, bodrili i ohrabrivali da idem uz riječi 'Vidjet ćeš, bit ćeš najbolja'. Na kraju su pobijedili. Drago mi je da jesu.''
Dolazak na audiciju donio je novu dozu nesigurnosti, ali ne toliko zbog ljudi pred kojima je trebala nastupiti koliko zbog pritiska koji je sama sebi nametnula. Kao perfekcionist, željela je ostaviti što bolji prvi dojam, a upravo joj je ta želja stvorila najveću tremu.
''Najveća trema mi je bila isključivo zbog toga što sam perfekcionist. Jako mi je bilo važno da ostavim dobar prvi utisak i samim time sam si nabila dosta presinga. Na kraju sam izašla, ispala iz matrice na početku, ali se do kraja izborila da bude što bolje. Što se tiče coacheva, nisam imala tremu, ali sam se veselila što ću, ako prođem, imati priliku raditi s jednim od njih.''
Upravo je tada započela i priča s Natašom Bekvalac. Đana kaže da je na audiciju stigla praktički kao potpuni autsajder – sama, nesigurna i bez poznanstava koja bi joj mogla olakšati put. Ono što je imala bila je velika želja za glazbom, a vjeruje da je Nataša upravo to vrlo brzo prepoznala. Posebno joj je ostao u sjećanju komentar o energiji koju je donijela na pozornicu.
''Ja sam došla na tu audiciju kao padobranac. Sama, nesigurna, bez ikakvih poznanstava, ali s ogromnom željom da se bavim glazbom. Mislim da je to Nataša prepoznala. Sjećam se da mi je osim pjevanja odmah iskomentirala energiju. Mislim da me to odmah privuklo njoj i od tog trenutka sam znala da ću na kraju i biti u njezinu timu.''
Od audicije do pobjede dogodilo se mnogo toga, no među svim trenucima jedan je ostao posebno duboko urezan u njezino sjećanje. Danas, kada pogleda snimke finala, emocija prema vlastitoj pobjedi više nije potpuno ista. Umjesto nevjerice osjeća ponos prema djevojci koja je tijekom cijelog showa ostala svoja. No kada se prisjeti majčine reakcije, emocije se vraćaju punom snagom.
''Nije ista emocija. Sad sam ponosna na tu Đanu i mislim da je itekako bila svoja kroz cijeli show. Ta pobjeda je meni došla kao neka potvrda da ne umišljam da je ovo moje mjesto i da sam upravo gdje trebam biti, a mamu, to je druga stvar. Na nju sam posebno slaba, a njezino plakanje u tom trenutku je zapravo bio samo izdah za silne godine truda, za svaki nastup na koji me pratila, novac koji je uložila na natjecanja, garderobu, noći koje je provela stavljajući mi viklere na kosu da bih izgledala što bolje... I danas mi se, evo i sad dok pišem, vraćaju suze i ta pobjeda, kao i svaka dalje, zajednička je jer da nije bilo nje, ne bi bilo ni mene.''
Pobjeda je donijela potvrdu, nove prilike i publiku, ali s njom je stigla i strana života za koju se teško unaprijed pripremiti. Odjednom više nisu samo glazba i nastupi bili u fokusu – tu su bili komentari nepoznatih ljudi, kritike, očekivanja i hejt. Upravo je upoznavanje s javnim životom za Đanu bilo jedan od najtežih dijelova cijelog iskustva.
''Najteži dio je upoznavanje s javnim životom. Ne samo u smislu da te ljudi sad prate i znaju tko si, već se odjednom moraš nositi s težinom njihovih mišljenja, hejtom i kao netko kome je taj dio bio kompletno nepoznat, u tom periodu mi se poprilično odrazio na samopouzdanje. Bitno mi je bilo okružiti se pozitivom i ljudima koji me vole i samo nastaviti gurati dalje.''
Ni svi izazovi unutar samog showa nisu joj jednako lako pali. Neke pjesme i žanrovi bili su daleko od onoga u čemu se prirodno pronalazi, ali danas i na takve nastupe gleda kao na važan dio iskustva.
''Najveći izazov su mi bili nastup za Sound Clash i nastup u Back to the Future, najviše zbog izbora pjesama koje meni stvarno ne pašu. Više sam se prilagodila curama s kojima sam pjevala, ali i to je dio showa, da se testiraš i snalaziš u raznim žanrovima bez obzira na to što to sigurno neće biti žanr kojim ćeš se baviti u budućnosti u svojoj glazbi. Ovo drugo pitanje je puno teže jer ih imam više dragih, ali moram izdvojiti dva, ''Ne kuni me majko'' i ''Trebaš li me''. Mislim da su ta dva nastupa nekako obilježila moj put u IDJ-u, jedna na početku, jedna pri kraju. I danas volim poslušati te dvije izvedbe.''
Ako je nešto naučila od trenutka kada je napustila natjecanje do danas, onda je to da pobjeda ne znači da nakon nje sve dolazi samo od sebe. Iza svake nove pjesme, projekta i prilike i dalje stoje rad, odricanje i strpljenje. Posebno joj je važno ne dopustiti da velika želja postane teret zbog kojeg će izgorjeti na putu prema cilju.
''Ništa nije preko noći. Sve iziskuje rad, trud i odricanje. Također, bitno je strpljenje i da ne izgoriš u želji. Ima tu puno stvari koje sam od kraja showa do danas shvatila, ali da je najvažnije ne odustajati. Bit će dobrih perioda, manje dobrih, ali ljubav prema glazbi nikad neće nestati.''
''IDJShow'' joj, međutim, nije donio samo pobjedu i životne lekcije. Otvorio joj je vrata glazbene industrije i povezao je s ljudima koje je donedavno gledala preko ekrana. Ono o čemu je nekada maštala danas joj je postalo stvarnost.
''Povezao me s dosta ljudi, na tome sam jako zahvalna. Neke ljude sam prije svega gledala preko ekrana i maštala da jednog dana budemo rame uz rame i da radimo muziku, a danas imam projekte s istima. Ne mogu biti sretnija zbog toga.''
Ipak, njezina priča više se ne vrti samo oko showa. U međuvremenu je gradila vlastiti glazbeni put. Iako nerado bira favorite među svojim pjesmama, upravo jedan projekt naziva svojim pomalo skrivenim i podcijenjenim draguljem. Važan joj je i zato što je na svakoj pjesmi ostavila vlastiti autorski potpis.
''Svaku pjesmu doživljavam kao važnu. Na neki način svaka je našla svoj put do mene i to mora nešto značiti. Ne volim birati favorite, ali voljela bih izdvojiti svoj EP 'Što osjećaš?' kao jedan hidden, underrated gem. Mislim da je jako zabavan, a u isto vrijeme ozbiljan. Meni ima ogromno značenje jer sam na svakoj pjesmi radila autorski.''
Čini se da je upravo autorski i izvođački razvoj ono na što se sada želi najviše usredotočiti. Dok ovo ljeto koristi za obitelj, odmor i slaganje planova, glazba se i dalje stvara u pozadini. Već razmišlja i o sljedećoj godini, za koju ima nekoliko vizija koje zasad ipak ne želi previše otkrivati.
''Uvijek radim na novim stvarima, pa možete očekivati razne projekte u skorije vrijeme. Veselim se novim pjesmama, nastupima, a i nadam se da će se neke vizije koje imam za sljedeću godinu uspješno ostvariti. Držite mi fige!''
Galerija
Pobjeda u ''IDJShowu'' za Đanu Smajo tako nije ostala trenutak na kojem želi graditi cijelu karijeru, nego potvrda da je odabrala put kojem pripada. Od djevojke koja je prijavu poslala u jednom životnom downu, zatim na nju zaboravila i bila uvjerena da nema šanse, stigla je do toga da danas živi od onoga o čemu je godinama sanjala. Ako je suditi prema onome što nam je otkrila, pobjeda je bila tek prvo veliko poglavlje.
