Bili smo u gostima kod najstarijeg zagrebačkog studenta, 82 su mu godine!
Iako mu je izazovno, a katkad i teško učiti, gospodina Antu Pađena uvijek ćete zateći s knjigom u ruci. Sa svoje 82 godine, ovaj umirovljeni arhitekt, čvrsto vjeruje kako je učenje cjeloživotni proces pa je zato ponovno upisao i fakultet. Koji i kako se snašao? Saznajte u prilogu Jelene Prpoš za IN magazin.
''Ora et labora, uči i radi, mene od kada sam se rodio, časna riječ'', ovog svojevrsnog životnog mota gospodin Ante Pađen drži se i danas, kada s ponosom nosi titulu najstarijeg studenta ikad upisanog na Katolički bogoslovni fakultet.
''Brojke, odnosno starosne brojke su samo brojke'', govori.
This browser does not support the video element.
Student je ponovno postao nadomak 80-oj, a sada može reći kako je odslušao sva predavanja i položio sve ispite osim jednog, onog iz Novog zavjeta.
''Prava enciklopedija, dosta zna i bio je aktivan, barem ja mogu reći za svoja predavanja na pastoralnoj teologiji gdje je i postavljao pitanje, gdje je i sa svojim iskustvima nešto pokušavao reći, tako da zaista dosta se to lijepo uklopilo i u predavanja i u sve ona razmišljanja o ostali studenta'', govori jedan od profesora koji je predavao Anti.
Galerija
Danas ima 82 godine i rado se prisjeća vremena kada je kao dječak na ličkim pašnjacima crtao na svojoj prvoj ploči početnici, koju mu je kupila teta. Ipak, u njegovoj karijeri nije prevagnula umjetnost, već arhitektura. Među prvima je imao svoj ured u Zagrebu, o kojem s ponosom govori.
''Najponosniji sam što sam isprojektirao, napravio kuću montažnu i s dva šlepera otišao u Minhen na najveću svjetsku izložbu, Baumu, i u centru Minhena smontirao se, Hrvatska nije ni bila priznata. Ljudi su dolazili i gledali koji su ovi ljudi. Ja sam nabio hrvatsku zastavu i napisao mi dolazimo iz Europe, da Hrvatsku vratimo u Europu'', priča Ante.
Jednom će se tako pričati, nada se, i o njegovoj knjizi Oporuka. Zbog teze postavljene u njoj je i upisao teologiju.
''U vašem tijelu postoji duša, to je ključno. I ona postoji u vašem nesvjesnom. Duša ne umire nikada. To je osnova moje knjige'', objašnjava.
Ova knjiga trebala bi biti i Antin završni rad na fakultetu, a njezine posljednje stranice sadrže i svojevrstan životni zaključak te posvetu njegovim sinovima i unučadi.
Ono što se može naučiti od njega je da nikada ne treba posustati i ne prestati sa svojim obrazovanjem.
''Život me naučio, pokušaj prema svakom biti dobar. Vjerujte, ako je i razbojnik, pokušaj mu pomoći'', tvrdi.
I nije ovo jedina knjiga proizašla iz Antina pera. Uz one stručne, tu je i knjiga poezije, koju je posvetio svojoj velikoj ljubavi, preminuloj supruzi.
''Ja njoj pišem biografiju. Zbog cijele obitelji, svi su je voljeli. To vam je kad je čovjek i žena jedno tijelo , a dvije duše. Eto, to vam je to'', govori Ante.
Te dvije duše, vjeruje, jednom će ponovno biti zajedno i to ga čini radosnim, a ne tužnim što vrijeme prolazi. Dotad nastavlja svoje životno učenje u domu za starije u zagrebačkoj Klaićevoj ulici. Istoj onoj u kojoj je rođen, u kojoj je pohađao srednju školu i Građevinski fakultet.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.