Iza Maratonca iz našeg glazbenog showa krije se tužna priča o kojoj nam je otvorio dušu: ''Odustati mi nije bila opcija!''
Maratonac iz ''Tko to tamo pjeva'' pravo je nadahnuće zbog svoje životne priče, a u show je stigao čak iz Beograda.
U showu ''Tko to tamo pjeva'' kao tajni glas predstavio se Maratonac, odnosno 27-godišnji Ivan Ilić.
Ivan je u naš show došao čak iz Beograda. Nama je otkrilo što ga je motiviralo da ne propusti ovu priliku.
''Motivacija za učešće u emisiji ''Tko to tamo pjeva'' bila je to što ću biti dio jednog od najvećih projekata na našim prostorima. Kada sam dobio poziv od produkcije i kada su mi objasnili koncept emisije, kao i zbog čega me pozivaju, dilema nije postojala. Osoba sam koja voli izazove te mi je ovo bila savršena prilika da se upustim u još jednu novu pustolovinu, gdje ću imati priliku da se predstavim široj publici u vidu javnog nastupa, na jedan skroz drugačiji način'', rekao je.
Ivan se predstavio kao maratonac, ali iza njega nije nimalo laka situacija. Naime, Ivan je stradao u prometnoj nesreći, a doktori su mu tada rekli najcrnju prognozu – kako više nikada neće stati na noge.
On je pokazao upravo suprotno, a otkad se oporavio, otrčao je već tri maratona.
''Nije lako suočiti se s riječima doktora koji su tako prognozirali moju povredu i oporavak, ali u mojoj glavi su uvijek prisutne dvije jake riječi: upornost i cilj. U skladu s mojim karakterom, opcija da odustanem nije bila opcija. Vodio sam se time da idem do kraja i postanem što jači! Osjetio sam da mogu savladati i tu životnu prepreku, da mi glava govori da svoje tijelo poznajem najbolje. Nisam gubio vrijeme, krenuo sam odmah s laganim vježbama, da bih to postepeno pojačavao i došao do toga da mogu i da potrčim. To je bila prava reakcija na loše prognoze, poslije toga je sve išlo lakše. Osjećaj je neopisiv!''
Tko mu je u tim trenucima bio najveća podrška?
''U trenucima samog oporavka, najveća podrška mi je bila obitelj, prije svega brat. Jaku podršku da to prebrodim dobivao sam i od prijatelja koji su svakodnevno bili uz mene i trudili se da mi što ljepše prođe to vrijeme i da zapravo na trenutak zaboravim u kakvom sam stanju. Uz nesebičan trud prijatelja, svaki dan mi je bio sunčan i radostan, bez sivih oblaka. Oporavak je trajao sve ukupno 6 mjeseci, od čega 2 mjeseca nisam mogao uopće hodati'', ispričao je.
Teški dani sada su iza njega, a Ivan danas radi kao menadžer korisničke podrške te svira u lokalima.
''Povremeno nastupam u lokalima, gdje sviram akustičnu gitaru. U djetinjstvu nisam imao uvjete za pohađanje muzičke škole, pa sam s 20 godina odlučio zavrnuti rukave i sam naučiti svirati. Krenuo sam s vježbama koje sam pronašao na internetu, kasnije samo nastavio sa usavršavanjem'', otkriva.
Po struci je odgajatelj, glumio je i u dječjim predstavama u amaterskom kazalištu, a nama je rekao što ga kod djece toliko veseli.
''Oduvijek volim djecu i rado biram da se nađem u njihovom društvu. Veseli me to što su djeca najiskrenija bića i što su stalno radoznala i željna igre i usvajanja novog znanja. Volio bih u budućnosti da budem i autor neke svoje emisije na TV-u koja će se baviti odgojno-obrazovnim radom i druženju s djecom.''