Jedno od najpraćenijih lica domaće scene o poremećaju koji opisuje kao svoju supermoć: ''Teško je objasniti...''
Luciano otvoreno govori o životu nakon Survivora, disciplini, ADHD-u kao supermoći i sreći, koju danas stavlja na prvo mjesto.
Nakon pobjede u Survivoru Luciano Plazibat postao je jedno od najzanimljivijih i najpraćenijih imena domaće scene. Njegova energija, iskrenost i autentičnost osvojili su publiku, a iza prepoznatljivog osmijeha krije se priča o disciplini, radu na sebi i životu bez kompromisa.
Galerija
U razgovoru nam je otkrio koliko ga je Survivor promijenio, kako danas gleda na uspjeh, ali i što stoji iza njegove transformacije, fizičke i mentalne.
"Iskustvo Survivora donijelo mi je lakoću u životu, sada mi više ništa nije teško! Nakon onog života ovdje sad sve dobro ide", priznao je.
Borbeni duh koji je pokazao pred kamerama prenio je i u privatni život, gdje, kako kaže, najviše štiti svoje snove i ljude koje voli. A za što se najviše bori u privatnom životu?
"Zasigurno za svoje snove i ono što me najviše čini sretnim (ljudi oko mene, obitelj...), ali ne dam nikome da utječe na moje želje i određuje mi što mi u životu treba ili ne!"
U posljednje vrijeme mnogi su primijetili i njegovu fizičku transformaciju. Iako trenira već godinama, priznaje da je tek nedavno napravio najveći zaokret u navikama.
"Počelo je tako da sam probao bez šećera sedam dana i tih sedam dana se pretvorilo u više od sto dana. Nikad se nisam osjećao zdravije!"
Uz to, ubacio je i trčanje, pa je u manje od šest mjeseci već odradio dva polumaratona.
I dok uživa u komplimentima na račun izgleda, naglašava kako mu je još važnije kako se osjeća iznutra.
"Najljepši je osjećaj to koliko ti je tijelo zahvalno... Imam osjećaj da sve mogu, zadovoljan sam sa sobom i najbitnije - sretan!"
Otvoreno govori i o ADHD-u, koji opisuje kao svoju supermoć, ali priznaje da on ima i svoju težu stranu.
"Auuuf, svaki dan imaš plusove i minuse, to je tema o kojoj mogu pričati deset dana. Doživljavam je kao supermoć jer stvarno taj mozak, način na koji radi, daje mi jako, jako puno kreative i nikad nisam miran, a jako otežava što se tiče fokusa, spavanja, odrađivanja najlakših poslova, a tebe mozak vuče na sasvim druge stvari. Teško je objasniti jer ja uopće ne mogu pojmiti da neka osoba može tako lagano obaviti nešto za što meni trebaju dani."
Ipak, danas na to gleda drugačije nego u školskim danima, kada mu je to predstavljalo veći izazov. Kada stvari postanu previše, Luciano ima svoj način nošenja sa stresom.
"U školi, kad gledam unazad, samo tada to nitko nije pričao ni spominjao, ništa, ali ništa nisam mogao držati u fokusu, a čitanje - užas... Danas je lakše jer i sam kužim gdje je prisutno i radim stvari koje volim, pa je puno lakše. Prisutno je, ali ljudi imaju puno ozbiljnije probleme od ovoga pa skužiš koliko si blagoslovljen u životu. Imam prave ljude oko sebe za razgovor i generalno sam sa sobom stvarno dobro. Ne pogađaju me stvari, svjestan sam sebe i zadovoljan sam, tako da i kad bude nešto što me može izbaciti iz takta ili kad se nakupi stvari, isključim se, upalim si ploče da sviraju i izbacim sve iz sebe dok plešem po stanu."
Posebno je vezan za roditelje, s kojima, kako kaže, svake godine ima sve bolji odnos.
Da oni nisu bili ludi, ne bih sad bio ni ja. Najljepši dio odrastanja mi je što, kako nova godina dođe, odnos je sve bolji jer smo u godinama da nam je prirodno da se družimo. Kad si dijete, drugačije je, ali volim ih najviše i skupa rastemo svake godine!"
Emotivni trenutak bio je i kada im je kupio automobil.
"Ajme, to je meni bilo tako prirodno i iskreno napraviti da uopće nisam razmišljao... Cijela je priča ta da su oni htjeli dignuti kredit da kupe novi auto i nisu mi to uopće spominjali. Ja sam došao u Split na nekoliko dana da ih vidim i neko snimanje sam vjerojatno imao, i govore oni meni da su našli auto, bili su u banci pa će za koji tjedan riješiti kredit i ja slušam i ne kužim – ali zašto? I ništa, pitao koji je auto i gdje i odmah drugi dan otišli ga uzeti i to je to. Nekako nisam to ni gledao kao nešto veliko, već tu smo jedni za druge. Hvala Bogu, zarađujem i mogu to priuštiti, pa zašto ne", iskreno je priznao.
Društvene mreže danas su mu ozbiljan posao, no pravi uspjeh, priznaje, osjetio je tek kada je počeo samostalno raditi.
"Kad sam taman krenuo s ovim poslom, bio sam tri godine ugovorno vezan za jednu firmu, pa se ona brinula za sve moje suradnje i cijene i za te godine to je bio 'okej' novac. Mogao sam normalno živjeti. Kad sam krenuo solo nakon tri godine, kad sam skužio pravu zaradu i koliko se može imati, onda sam ostao u šoku. I, evo, svake godine to samo ide prema gore, hvala Bogu, a uz društvene mreže svake sam godine radio i televizijske i plesne projekte. Rekao bi čovjek da baš volim raditi", našalio se Luciano.
Uz to, iza sebe ima i velike projekte na koje je posebno ponosan.
"Na svaki svoj uspjeh sam ponosan, ali možda najveći uspjesi gdje sam baš bio ponosan na sebe su: Survivor, TLZP, Eurosong, Dino Merlin, Milica Pavlović… To su neki projekti koji su mi baš, baš bili veliki! Ali bit će još puno toga! Svaka godina donosi neki svoj uspjeh!"
Što ljudi najčešće pogrešno pretpostave o njemu?
"Da sam niži nego što jesam. Iznenade se kad uživo vide koliko sam visok. Što se tiče karakterne slike, često misle da glumim svoje ponašanje na društvenim mrežama jer, kao, ne mogu uvijek biti tako sto na sat. Ali stvarno jesam."
Koji ti je najveći strah koji još nije pobijedio?
"Pauci! NE MOGU IH! Ničega se u životu ne bojim što se tiče nekih rizika ili slično, ali pauci... ne, ne i ne!"
Što danas Luciano radi drugačije nego prije nekoliko godina?
"Hmm, dobro pitanje i ne znam kako odgovoriti... Osjetim da sam zreliji i odrasliji, ali opet isti. Nemam potrebu uopće se pravdati ljudima koji me možda ne kuže ili ne razumiju. Naučio sam uživati u svome životu i u njega ne ulazi ništa što ne želim. Recimo da potpuno živim u nekom svom balunu i ne diram u tuđe uopće. Svima se trudim pomoći i biti tu za svakoga. Ne znam kako drugačije reći osim da sam sretan."
Tko je Luciano bez društvenih mreža?
"Ma isti sam skroz! Lik koji uživa u svakom danu. I koja god ideja mi padne na glavu, ne zvuči mi nemoguća. Plešem svaki dan i bitno mi je samo da sam kreativan!"
Iako ne otkriva previše, daje naslutiti da mu poslovnih planova ne nedostaje.
"Uvijek ima i uvijek se radi, samo određeni projekti čekaju pravo vrijeme! Ali kad bude, bit će iznenađenje", iskreno nam priznaje Luciano.
1/32 >>
Pogledaj i ovo
1/30 >>
Pogledaj i ovo