Glumačku zvijezdu iz Srbije gledat ćemo u našem novom TV hitu, a evo kako je ranije završio kao građevinski radnik u Beču!
Mladi srpski glumac Ammar Mešić pokazat će svoj talent u novoj seriji Nove TV ''U dobru i zlu''. Otkrio nam je kako se snašao na setu s našim glumcima, ali i ponešto o privatnom životu.
U novu seriju Nove TV ''U dobru i zlu'' stiže mladi srpski glumac Ammar Mešić.
Za naš portal otkrio je detalje iz privatnog života, ali i kako gleda na ulogu u našoj hrvatskoj seriji.
U seriji utjelovljuje Miru Sriću.
''Miro se zapravo zove Kašmir i to je bila prva stvar koja me je zainteresirala za ovu ulogu, često se smijem stvarima koje su smiješne samo meni, a ovo ime mi je nekako bilo baš takvo, jer tko se još zove kao vrsta vune. A kad u čitanje teksta neke uloge uđete s osmijehom, onda dalje sve ide lakše, čak i onda kada je izazovno. A ova uloga to jest, jer Miro se u seriji susreće s različitim usponima i padovima, situacijama kompliciranim kao kad šal od kašmira uvežete tako da ga je teško rasplesti i zato mi se čini da će ova uloga biti izazovna, komplicirana, ali i da će mi donijeti zadovoljstvo kad se jednoga dana budem na nju osvrtao kao na jednu od najznačajnijih uloga svoje karijere."
Postoji li neka sličnost između njega i Mire?
''Postoji ih i više nego što sam na početku mogao pretpostaviti i čini mi se da ću sličnosti tek otkrivati. Miro je lik koji je često nepromišljen i kroz život ide srcem, a ja sam to privatno radio još i više nego Miro u seriji, što me je naravno znalo mnogo i koštati, ali se nikada zbog stvari koje sam radio srcem nisam pokajao. Miro je vezan za svog oca i svoju obitelj i svoje uzore ne traži vani, nego u svojoj obitelji. Ja dolazim iz Prijepolja, male multinacionalne sredine u Srbiji, na samoj granici sa Crnom Gorom i također sam veoma vezan za svoju obitelj, na njih ponosan i u njima tražim uzore i podršku. Dakle, Miro i ja imamo zajedničko i ponešto dobro, ali i pokoju manu. I još nešto što valjda mogu otkriti, a da se nitko iz produkcije ne naljuti na mene – Miro će u jednom trenutku raditi na gradilištu, baš kao ja. Eto mi prilike da pokažem što sam naučio u Beču'', ispričao nam je.
Miro je pravi mamac za ženski spol, a kako on po tom pitanju stoji u privatnom životu?
''Ne stojim, uglavnom padam'', našalio se.
''I tu idem srcem i tu idem nepromišljeno i tu ustanem svaki put nakon što padnem. A volim i slobodu u kojoj trenutačno uživam.''
Ima li neku zanimljivu anegdotu sa snimanja serije?
''Rano je još za anegdote, ali slutim da će ih dosta biti vezano za tu delikatnu jezičnu barijeru koja postoji između srpskog i hrvatskog jezika. I tu mi čak nisu najveći problem riječi koje su potpuno različite, veći mi je problem prelazak iz ekavice u ijekavicu jer znam da stavljam j i ij i tamo gdje mu je mjesto i tamo gdje nije, a sve u želji da zvučim kao da oduvijek govorim hrvatski. Ali, kao što rekoh, kad se u čitanje krene s osmijehom, bit će na snimanjima još dosta smijeha.''
Kako je započeo svoju glumačku karijeru i šta ga je inspiriralo da postane glumac?
''Mogao bih nabrajati kazališne predstave, uloge iz njih, kao i filmske uloge nekih mnogo starijih kolega koje su mi bile istinska inspiracija da postanem glumac. Ali u duhu ovog razgovora, možda bi najbolje bilo da kažem da sam u sve ovo krenuo iz osobne nepromišljenosti. Jer kada sam upisao Akademiju u Nišu, nisam bio svjestan u kakvu životnu borbu zapravo ulazim. Srbija već dugo ima hiperprodukciju glumaca, imamo više glumačkih akademija no što ih je imala cijela bivša Jugoslavija, a to znači da je mnogo teže doći do posla i zaraditi za pristojan život. Tek u posljednjih nekoliko godina imamo i hiperprodukciju domaćih serija i filmova, pa je mladim glumcima nešto lakše sebi osigurati egzistenciju, ali daleko je to od dobroga. Jer kad uloge ne birate, nego morate uzeti što vam se nudi da biste preživjeli, kad ne možete igrati što biste željeli, no što vam daju, onda se tu gubi umjetnost. Volio bih da sam više igrao u kazalištu, ali tu je tek malo prilika'', priča.
Jedna uloga koju je dosad igrao mu je najdraža.
''Vjerujem da će mi najdraže biti tek one koje dolaze, možda je Miro baš jedna od njih. Od onih koje sam dosad igrao to svakako jest ona u seriji 'Igra sudbine', ali i jedna manje poznata, u Harmsovim Slučajevima u beogradskom kazalištu Madlenianum.''
Po medijima se dosta pisalo o njegovu otkazu u seriji ''Igra sudbine''.
''Kad gledam s ove distance od godinu i nešto dana, to me je ojačalo, kao i sve što vas ne ubije. Nikad nisam želio kriti svoju potrebu za širim društvenim angažiranjem, želju da društvo u kojem živim učinim boljim, onoliko koliko to može jedan pojedinac. Kada su se prošle godine dogodila masovna ubojstva u školi Vladislav Ribnikar, u selima Dubona i Malo Orašje, cijela Srbija izišla je na ulice da digne glas protiv nasilja. Bio sam među tim ljudima, a nekim drugim ljudima koji kontroliraju sve medije u Srbiji to se nije dopalo. I tako sam ostao bez uloge, ali i bez sredstava za život. Ali ne kajem se, smatram da je borba protiv nasilja i protiv nasilničkog režima Aleksandra Vučića osnovna obveza svakog građanina koji voli svoju zemlju.''
Nakon toga je otišao raditi na građevinu u Beč.
''Kad bih morao izdvojiti životna iskustva koja su mi najviše značila u životu, posao građevinskog radnika u Beču bez premca bi bio na prvom mjestu. Čak ispred te male uloge u velikoj 'Igri prijestolja'. Jer na gradilištu sam upoznao ljude koji na druge gledaju bez zavisti i bilo kakve loše namjere, što zna biti prisutno u glumačkom svijetu. Ljude koji su bili spremni da mi pomognu, da me nauče, da me cijene po tome kakav sam čovjek, a ne po tome odakle dolazim ili kako se zovem. A bio sam toliko umoran na kraju svakog dana da mi nije nedostajala gluma, samo odmor.''
I u ovom intervjuu pokazao je da se ne srami javno reći svoju kritiku, a upravo jednu izrekao je i predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
''Vjerujem da je najvažnije u svakom poslu sačuvati kičmu, ili kako se kaže na hrvatskom – kralježnicu? Jer onda kada vam saviju kičmu, kada pred nekim morate ići povijeni, prestajete biti čovjek. To nisam mogao. Od dolaska nekadašnjih radikala na vlast nisam mogao šutjeti na zlo koje nas je snašlo, na rušenje svih institucija, na gušenje slobode medija, na fantome koji su pod maskama noću rušili dijelove grada, da bi sutradan tu gradili njihovi investitori, na siromaštvo, nesreću i smrt koju je ta vlast donosila devedesetih i koje donosi danas. Treba li tu zaista još neki motiv?''
Koliko je važno da poznate ličnosti koriste svoj glas za društvene političke promjene?
''Ako ga ne koriste za opće dobro, šta će im onda uopće glas i utjecaj. Da sebi naprave bolji život, da sebe uzdignu iznad drugih, a da ostanu slijepi na propast koja se događa oko njih? Mislim da s tom većom prepoznatljivošću i većim utjecajem ne trebaju i ne smiju dolaziti samo nekakve privilegije, već odgovornost. Odgovornost prema svima, prema cijelom društvu u kojem živimo i koje nam je omogućilo tu vrstu utjecaja. Oni koji šute ne zaslužuju biti poznati, utjecajni, niti da ih se naziva uspješnima.''
Kako provodi svoje slobodno vrijeme?
''Moj je najveći hobi čišćenje stana, to me odmara i pruža osjećaj instantnog zadovoljstva kad vidim kako mi je sve uredno i čisto. Volim provoditi vrijeme u kući, najradije s prijateljima, ali isto tako volim provoditi vrijeme u prirodi, pa mogu reći da sam u Srbiji obišao skoro sve što vrijedi vidjeti od njezine prelijepe i očuvane prirode. Radujem se takvim avanturama i u prelijepoj Hrvatskoj.''
Može li otkriti hrvatskoj publici tko je Ammar privatno?
''Javit ću vam kad to budem znao. Privatno se trudim ostati normalan, da me ne slome padovi i da me ne uzdignu uspjesi. Da sam s ljudima s kojima sam bio i kad je bilo najteže i kad su se slavile male ili velike pobjede. Volim se smijati, ići u kazalište, gledati filmove i serije, neke i po više puta, slušati glazbu koja mi u tom trenutku paše. Volio bih da ljudi koji me poznaju kad govore o meni kažu samo – dobar je čovjek. Ne treba ništa više.''
Kako planira provesti ljetni odmor?
''Inače već godinama ljetujem u Hrvatskoj, Split je moj grad, Dalmacija je mjesto za traženje mira i odmora, otoke želim upoznati bolje, a ove godine već treći put idem i na krstarenje Jadranom.''