Mira Furlan je 2016. godine, uoči premijere "Jesenje sonate" u riječkom HNK-u progovorila o odnosu s pokojnom majkom, s kojom je bila bliska, ali su se i često svađale, a pročitala je i jedno njezino pokajničko pismo koje joj je napisala nakon svađe.
O njihovu odnosu javno je progovorila 2016. godine, uoči premijere "Jesenje sonate" Ingmara Bergmana u riječkom HNK-u. Mira, koja je u predstavi utjelovila ulogu Charlotte, gostovala je u razgovoru "O majkama i kćerima s Mirom Furlan", koji su vodile Olga Dimitrijević, Sanja Milutinović Bojanić i Brigita Miloš, a pred malobrojnom, ali zainteresiranom publikom, otkrila je detalje o svojem odnosu s majkom.
"Bile smo bliske, ali smo se i svađale", započela je glumica. Zatim je dodala da ju je oduvijek zanimala priča njezine majke, kao i cijele obitelji u kojoj su se isprepleli svi naši etnički sukobi, sva politička stajališta i svi kutovi gledanja. Majka joj je bila Židovka i radila je kao profesorica francuskog jezika i jugoslavistike, a otac je bio istaknut i cijenjen znanstvenik hrvatsko-slovenskog podrijetla.
"Moju mamu njezina je majka napustila, tako da je odrasla kao siroče i odgajana je po tuđim familijama. Spasila ju je profesorica u gimnaziji, žena koja je s vremenom postala moja ‘baka’. Zanimljivo je da je pritom majka obožavala svog oca, mada nisu zajedno živjeli i prepustio ju je drugima. O tome se s njom nije moglo razgovarati, zbog čega do danas žalim. Njezin otac, a moj pravi djed bio je specifična osoba, salonski socijalist i dobrotvor koji je između dva svjetska rata putovao po Europi i pomagao mnogima, a svoju je kćer ostavio da je odgajaju nepoznate obitelji. Završio je tragično, tako što je na početku Drugog svjetskog rata ubijen u njemačkom konclogoru" ispričala je s pozornice.
Govoreći o svojim roditeljima, oca je opisala kao ekscentričnu i zanimljivo osobu, a rekla je da mu nije bilo lako živjeti okružen s tri žene.
"Mi nismo bili klasična obitelj, nego četvero različitih ljudi koji žive zajedno. Ja nisam mogla izabrati obitelj, ali imala sam sreću sa svojom", istaknula je glumica. U svojem izlaganju najviše je vremena posvetila odnosu s majkom.
"Moja mama je bila vrlo muzikalna i ljubiteljica kazališta, intelektualna osoba, široko obrazovana jer je završila francuski i jugoslavistiku. Radila je u dječjoj knjižnici kao bibliotekarka, a zanimljivo je da je izmislila novi način katalogiziranja knjiga, zbog čega su je često pozivali diljem Europe. Predstavljala je svoje katalogiziranje u Kopenhagenu, Kölnu, Frankfurtu i uopće često je putovala po Europi", prisjetila se Mira.
Njihov odnos postao je napet kada se Mira kao djevojčica počela kititi, a posebno pamti svađu zbog bušenja ušiju, kada joj je majka prigovorila da se nije smjela spustiti na tu razinu.
"Ta vrsta nesporazuma vodila je do stalnih drama, sukoba i mirenja, što je sigurno utjecalo i na moj izbor profesije. Mama, koja je cijeli život tražila ljubav, i ja stalno smo se vrtjele u emocionalnim krugovima, pri čemu se ona obično osjećala krivom i ispričavala. Bila je neumjerena u svojoj ljubavi prema meni pa bi mi nakon svađa pisala pokajnička pisma", otkrila je, nakon čega je pred publikom i pročitala jedno od tih pisama koje je sačuvala.
"Draga Mirice, evo ti opet pišem pokajničko pismo", započela je čitati na rubu suza, a iz pisma je publika doznala da ju je majka nazivala "mali Mirček" kao i da je žalila zbog grubih riječi koje joj je izgovorila, a pravdala se svojim iritantnim impulsom dobrog učenika i štrebera.
"Sve činim najbolje što mogu, ali očekujem pohvalu", pojasnila je njezina majka u pismu u kojem je od kćeri tražila oprost.
"Moja majka nikad nije imala masku, mi smo bile dva ljudska bića", zaključila je Mira svoja sjećanja na majku. Dodale je i kako je u odnosu majke i kćeri važno imati pravo na krivu riječ jer, kako je istaknula, "ne možeš imati odnos ako stalno hodaš po jajima".