The Patient je psihološki triler koji nema nikakvih sličnosti sa serijama koje se snimaju danas, i zbog toga je genijalan.
Ova serija nema specijalne efekte, predivnu kostimografiju, muzičku podlogu u svakom kadru, puno glumaca, i pompoznu scenografiju. Ona ima dva odlična glavna lika, hrpu napetih situacija i dijaloga, estetski minimalizam, i ono najbitnije - sjajnu priču. The Patient je napeti triler u kojem niti u jednoj epizodi nećete znati što će se zapravo dogodit, ali će vas u potpunosti uvući u situaciju koja je sve samo ne prirodna.
Joel Field i Joe Weisberg su kreatori ove iznimne i orginalne serije, koji su na sveden i minimalističan način napisali priču o terapeutu Dr.Alan Straussu (Steve Carell) i Samu (Domhnall Gleeson) pacijentu koji je sklon ubojstvima. Kreirali su svijet prepun kalustrofobije i nedorečenih osjećaja, koji su podcrtani kod oba glavna lika. Klaustrofobiju ne osjećamo samo kroz priču i scenografiju, nego je podcrtana i krupnim kadrovima kojima su okružena naša dva glavna lika.
Redatelji Chris Long, Kevin Bray i Gwyneth Horder-Payton, su svojim umjetničkim izričajem i redateljskim rješenjima, stvorili jedan nenormalan svijet koji nam se na trenutke čini potpuno normalnim. Flashbackovi Dr.Strauss-a kako razgovara sa svojim mrtvim terapeutom, te prisjećanja na njegovu obitelj, samo su dio narativnih rješenja koja upotponjuju jednu kompleksnu i uznemiravajuću priču o psihoterapeutu koji pokušava odgovoriti svog pacijenta od novih ubojstava kako bi ujedno spasio i svoj sopstveni život.
Majstor komedije, Steve Carell, koji nam je najpoznatiji po ulozi Michael Scotta u kultnom The Officeu, lik Alan Strauss-a je odigrao pomalo i neočekivano, neočekivano dobro. Razlog je taj što ga gledatelji nisu navikli gledati u ozbiljnim dramama i trilerima, ali se apsolutno nemamo potrebu prisjećati njegovih komičnih uloga od trenutka kada ga vidimo na ekranu. Njegov lik prolazi kroz teške obiteljske trenutke, propitkuje sam sebe da li je dobar otac svom sinu, što je učinio loše, prisjeća se svojih predaka, te u situaciji kao zarobljenik serijskog ubojice ostaje pribran, smiren, i sa svojim umirujućim tonom svaku scenu koja je napeta i za nas gledatelje, on umiri. Njegovo pravo stanje uma vidimo kroz flashbackove i razgovore sa svojim mrtvim terapeutom. U tom trenutku vidimo kako i sam terapeut treba pomoć, i ne može sebi racionalizirati u potpunosti situaciju u kojoj se našao. Carell je imao težak i za njega nesvakidašnji zadatak, ući u ulogu lika koji se nađe u dramatičnoj situaciji života i smrti gdje se niti u jednom trenutku ne smije ponašati onako kako bi to zapravo bilo prirodno. Njegov govor i umirujući stav je alat koji je Carell iskoristio na najbolji mogući način, bez ikakve pretjerane dramatizacije.
Lik Sama koji utjelovljuje izvrsni mladi glumac Domhnall Gleeson, je lik koji sam pokušavala shvatiti od prve do zadnje epizode. Ne zato što je bio loš, naprotiv, bio je toliko dobar u glumačkoj igri da sam pokušavala shvatiti što je točno njegov problem, i čak mi se u trenutcima svidio kao lik. Osjećala sam empatiju prema njemu, iako apsolutno nije bilo prostora za to, te sam navijala za njega kao lika i za ispravnu odluku koju sam očekivala da će donijeti na kraju. Gleeson je svoj lik odigrao tako da niti u jednoj sceni taj lik nije opušten. Njegov jezivi lik se može vidjeti u njegovim očima i pogledu. Njegova mimika lica i tijela kao da je u grču u 90% scena, dok ovih 10% njegovog lika nas podsjeti i na njegovu humanost. Potajno se nadamo da će učiniti ispravnu stvar, ali nas on ponovno iznenadi. To je prikaz sjajno napisanog lika, ali koji bez odličnog glumca kao što je Gleeson, ne bi nikada profunkcionirao do te mjere.
The Patient je psihološki triler koji ima svrhu, jasan cilj, i koji ima jednu veliku prednost - serija nije bazirana po istinitom događaju nego je orginalna priča pisana za TV format. Priča nije uzeta kao inspiracija iz neke stvarne priče, te samim tim joj daje jednu posebnost i kreativnost kakvu malo koja serija danas ima. Konstruirana je na način da nam drži napetost, da nas u potpunosti fokusira na priču, te nam ne odvraća pažnju pričama sa strane. Također, The Patient ima kraj koji je za nas gledatelje nezadovoljavajući i neočekivan, ali je dosljedan priči i ne podilazi happy endu na kakav smo navikli.
Orginalna priča, odlična glumačka postava, i sjajan tim kreatora, su dovoljni razlozi da vam se ovaj psihološki triler nađe na listi top serija za pogledati.
1/11 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
