Premijerno izvedena prošlo ljeto na Brijunima, predstava „Bakhe“, nasatala u koprodukciji kazališta Ulysses i ZKM-a, od petka 18.1. igra na redovnom programu Zagrebačkog kazališta mladih. Miks suvremenog teatra, psihoanalize i klasične antičke Euripidove drame zaživio je zahvaljujući režiji Lenke Udovički i 12 glumica koje su pokretačka snaga ove predstave.
Galerija
„Bakhe“, Euripidova antička drama koju su u staroj Grčkoj tumačili isključivo muškarci glumeći i ženske i muške uloge, sada je zaodjenula potpuno drugačije ruho te izvrnula stvar „na glavačke“. Tako 12 glumica tumače sve likove u ovoj suvremenoj postavi tog kazališnog klasika, od podivljalih žena bakhi do muških likova, vladara i ratnika.
Ulyssesove „Bakhe“ direktno slijede radnju onako kako ju je inicijalno osmislio Euripid uz dodatak dopisanih scena grupne psihoterapije koje služe kao poveznica između antičkog teksta i njegove suvremenosti, pokazuju gledatelju zašto u „Bakhe“ možemo upisati mnoge neuroze i strahove modernog društva.
Otpustiti osjećaje i strahove znači podivljati, dovesti svijet na rub propasti
Ukoliko se prepustimo hedonizmu, užitku, osjećajima i vlastitim strastima, svijet koji poznajemo i koji volimo propast će. Ljudi koje volimo patit će, a nas same zadesit će strašna kazna u vidu društvenog izgona. Ili nas barem tome stoljećima uče.
„Bakhe“ nas upozoravaju na krhkost naše civilizacije izgrađene na dominaciji muškaraca i submisivnosti žena. Isti je to sustav koji stoljećima podjarmljuje iracionalno pod vladavinu racionalnog, osjećaje pod razum, a ženu pod muškarca. Euripidova drama na sceni nam prezentira kako nas nepravedan poredak, društvene norme i osobne neuroze kolektivno pretvaraju u robove. Kontrola pojedinaca u svakom smislu. Na koju se mora pristati, jer će nas u suprotnom stići kazna gora no što je i možemo zamisliti – rapast će se sustav, a to je ono od čega ljudi najviše strepe. Od nepoznatih, neuređenih odnosa u kojima ne znaju koja im je uloga namijenjena.
Vragolast i luckast Dioniz, "najsuroviji, ali i najblaži Bog"
Radnja „Bakhi“ tradicionalna je priča o borbi za čast, vrijednosti i borbi između smrtnika i božanstava u mističnoj antičkoj Grčkoj. Tako bog Dioniz, božanstvo vina, veselja i plodnosti, bog žena, želi priznanje od polisa Tebe, svog rodnog grada, gdje ga kralj Pentej ne priznaje kao božanstvo zato što mu je majka smrtnica optužena da je lagala da ju je Zeus oplodio.
Klasičan prikaz Dioniza kao grčkog božanstva koje ima i mane i vrline, sjajno je uprizorila glumica Katarina Bistrović Darvaš koja svojom luckastom, a hladnom interpretacijom Dioniza daje cijeloj predstavi posebno uznemirujuću notu zbog koje žalimo smrtnike koji su se odlučili suprotstaviti božanstvu.
Kroz vragolastu zaigranost Dioniz odlučuje kazniti Tebance protjeravši im sve žene u gore, učinivši ih divljima i nesputanima. One zaborave tko su i postanu svećenice Dioniza koje isključivo vode vlastite žudnje. Rađaju se bakhe, sljedbenice boga Dioniza, koje plešu po šumama, odaju se seksu i orgijama, jedu sirove životinje i ne mare za vlastito podrijetlo dok ih ostatak Tebe s grozom gleda i želi ponono pokoriti.
Osim sjajne prikaze Dioniza, lik Penteja sjajno je utjelovila Ivana Krizmanić koja je svojom fizičkom transformacijom najviše doprinijela dočaravanju macho muškarca Penteja. Tako samim svojim držanjem te intonacijom, Krizmanić uspjeva izgledati tri puta viša i jača no što je, postavši na sceni esencija muškosti koja pokušava pokoriti žene. No to ne uspjeva.
Bakantice u čašćenju bakanalijama kapitalizma
Suvremene žene su bakantice u punom smislu riječi, potpuno odane hedonizmu jer je takvo i kapitalističko društvo. Vjeojatno su današnje bakantice mnogo radikalnije no što su to bile žene koje je Euripid inicijalno zamislio kao Dionizove svećenice.
Predstava pokušava poručiti da unatoč sustavu koji propagira nikada dovršen proces zadovoljenja užitaka, postoje i suprotne strukture. Tako duboko uvezene u ljudsku psihu da nas stege društva i dalje koče ukoliko se prepustimo osjećajima. Takva dva suprotna procesa stvaraju neuroze modernog čovjeka. Kako biti potpuno predan sebi, a istovremeno se ne otuđiti od društvenih normi?
Jedna od posljednjih scena predstave jest trenutak u kojem Dioniz prolazi između izgubljenih bakantica koje su žrtvovane na oltaru hedonizma odjevena u haljinu napravljenu od logotipa najpoznatinih svjetskih brendova. Simbolično, današnje je društvo upravo društvo hedonističkih orgija te je Dioniz od doba Euripida kada se morao izboriti za jednakopravan status među bogovima, sada postao vrhovno božanstvo svijeta.
Društvo je sada potpuno Bakhovsko, ali ako se doista za njime preizravno posegne, ponovno će nas stići kazna u vidu društvene osude ili autodestrukcije. Shizofrena situacija za shizofrena vremena.
Ulyssesove "Bakhe" pružaju moderan spoj antike i suvremenosti, koji bi u svojoj izvedbi mogao biti dorađeniji, ali sam pokušaj nije u potpunosti loš. Za svakoga nude ponešto - golotinja, tjelesne izlučevine, deranje, grčka drama pa svaki gledatelj bira na što će se usredotočiti. "Bakhe" svakako nije predstava koja će pobrati kazališne nagrade, ali gotovo dva sata trajanja brzo prolete. U eri kazališta kada su pauze postale omražene, a redatelji vole pretjerano zatupiti gledateljstvo, to da "Bakhe" ne postanu zamorne samo je po sebi uspjeh. Ukupna ocjena - dobar.
ujkfkidfk
