John Wick, čovjek od malo riječi, 380 u novom filmu da budemo precizni, ali sa jasnim ciljem da u savršeno skrojenom odijelu tri sata precizno ubija skoro pa svaku osobu koja se nađe sa njim u kadru. John Wick: Chapter 4 je sve ono što očekujete od ove uspješne franšize, malo dijaloga i pregršt krvoprolića.
Redatelj filma i bivši kickboksač Chad Stahelski, svoju karijeru u filmskoj industriji je započeo kao kaskader i dubler Keanua Reevesa u Matrixu. Upravo zbog ove zanimljive činjenice Stahelski pridaje ogroman značaj kaskaderskom radu i velikim scenama borbi, a mnogo manje priči koja je strukturalno gotovo ista kao i u prijašnjim nastavcima.
U ovakvom filmu ni ne treba očekvati ništa više, jer većina gledatelja dolazi s prijašnjim znanjem o anti heroju John Wicku, te očekujemo da ćemo gledati višesatnu borbu glavnog lika protiv gotovo čitavog svijeta. O scenariju nemam puno toga za reći jer on nije glavna zvijezda filma nego potpora maestralno izrežiranim scenama krvoprolića.
Stahelski sa svojim prijašnjim iskustvom točno zna kako iskadrirati takve scene, te iako vam se na trenutke čini kako ipak fali malo sočnog dijaloga, jednostavno ste uvučeni u precizno izrežirane pokrete kaskadera i glavnog lika u nadrealnim scenama borbe. Redatelj je evidentno inspiriran japanskim anime filmovima što možemo vidjeti u dugačkim scenama borbi, ali i u pretjeranoj mimici lica pojedinih likova. Scene su popraćene odličnim zvučnim efektima koji doprinose čitavoj atmosferičnosti filma. Direktor fotografije Dan Laustsen zajedno s redateljem je napravio zaista lijep film što se tiče kadriranja, scenografije, te igre sa neonskim svjetlima kako bi razbili mrak koji se prožima kroz čitav film. Za mene osobno je bilo par nejasnih trenutaka s muzičkim podlogama koje mi nisu odgovarale, ali mi je odlična redateljska odluka da ozbiljne trenutke razbije neočekivanim humorom. Takva odluka daje gledateljima prostor za disanje i mogućnost ponovnog vraćanja u iznimno napete situacije.
Keanu Reeves je jedan od onih glumaca koji izgleda kao da se ne trudi puno dok glumi. To posebno dođe do izražaja kada ga gledate u ulozi John Wicka koji ne samo da malo govori, nego kada progovori čini se kao da mu je tlaka izgovoriti i to malo teksta. Ovo nije kritika, dapače, u tome leži genijalnost njegovog lika.
Njegovo izražajno lice i jasan cilj koji kao gledatelji znamo već od prvog filma, dovoljni su da ga samo želimo gledati kako se graciozno osvećuje, te nam njegove riječi zapravo ne znače puno. Reeves je jednostavan glumac, dosljedan, uvjerljiv, i zabavan za gledati. U ulozi John Wicka nudi i jednu dozu humora koja je slojevita i nužna za jukstapoziciju njegovom konstantnom nasilju.
Ostatak glumačke postave je jednako dobar u svojim ulogama, ali su me najviše oduševili Bill Skarsgard koji igra Marquis Vincent de Gramonta, te sjajni Laurence Fishburn u ulozi Bowery Kinga.
Skarsgard je esencijalno sličan lik kao John Wick samo sa drugim ciljem, većom dozom beskrupuloznosti, i mnogo zanimljivijim kostimima. Skarsgard igra svoj lik negativca savršeno uvjerljivo i hladno, baš onako kako lik Marquisa to i zaslužuje. Fishburn u ulozi Bowery Kinga je šarmantan i zadivljujući, te pomalo šekspirovski igra svoj lik što ga izdvaja od ostatka glumačke postave.
John Wick: Chapter 4 je sve ono što ste očekivali od ovog nastavka, ali i malo više. Priča je jasna, cilj je oduvijek kristalno jasan, a scene krvoprolića su veće nego ikada. Možda iz tog žara da takve scene budu još veće i atraktivnije, nažalost se zna desiti kako vidimo da vješti kaskaderi čekaju svoj red u kadru, pa ako zaista pomno pratite film moglo bi vam zasmetati, ali generalno takve scene su više nego odlično izrežirane. Ovo nije film o kojem ćete razmišljati nakon gledanja, ali će vas uz kokice definitivno zabaviti.
John Wick je antiheroj za kojeg znate da je krvoločni ubojica, ali ipak navijate za njega i nije vam žao što je brutalno nasilan, zapravo, to je ono što čini da gledate četvrti nastavak ove planetarno uspješne franšize.
