Sve ono po čemu je Guy Ritchie prepoznatljiv u svojim filmovima, u ovom filmu ostavlja u potpunosti po strani kako bi ispričao priču o dvojici muškaraca koji spašavaju jedan drugoga. Guy Ritchie’s The Covenant je afganistanska ratna drama koja je vrhunski napisana, izrežirana, te možda i najbolji Ritchiejev film koji je ikada napravio.
Producent, redatelj, i scenarist Guy Ritchie, napravio je film čija radnja prati narednika za specijalne operacije američke vojske Johna Kinleya, i njegovog afganistanskog prevoditelja Ahmeda. U prvih pola sata filma sam mislila da gledam jedan odličan izrežiran ratni film, ali s pričom koja je već bezbroj puta viđena.
Pogledaj i ovo Malo čudno Bivši serijski zavodnik izveo je 15 godinu mlađu djevojku, ali ni u jednom trenutku nije htio biti kraj nje, kaže da ima dobar razlog za toNa moje oduševljenje ovo je film koji je sve samo netipičan ratni film. Ritchie prikazuje svu okrutnost rata, ali je kao redatelj i producent svjestan da u 2023. godini zaista veoma malo ljudi želi gledati još jedan ratni film. Upravo zbog toga, ono što je u ovom filmu najbolje napravljeno je aspekt ljudskosti koji čini nasumične i zastrašujuće scene borbi još jačim. Iskreno nisam bila upoznata s činjenicom da su hrabri Afganistanci koji su pomagali američkoj vojsci za vrijeme rata, i riskirali svoje živote svakodnevno, bili obećani da će njihove obitelji zajedno s njima dobiti vize za SAD.
U Ritchiejevom filmu me zaintrigirala ta priča, te iznimno veliki fokus koji on kao redatelj i scenarist stavlja na priču koja je bitnija od bilo kojeg rata. Scene borbi su napete, priča teče tako da ne znate u kojem će smjeru otići, te iako pretpostavljate da će film imati happy end, u par trenutaka i to više nije tako sigurno. Guy Ritchie u ovom filmu Talibane prikazuje kao čudovišta kojima jednostavno ne možete pobjeći. Oni su stalno tu, beskonačan im je broj, nemaju milosti, i imate osjećaj kako ih je u filmu u jednom trenutku na tisuće. Ritchie na jasan i simboličan način prikazuje njihovu surovost, ali i besmisao rata u kojem u svakom slučaju obje strane gube enorman broj života, što je u konačnici nedopustivo.
The Covenant je uzbudljiv film koji je u trenutcima i preuzbudljiv kada uzmemo u obzir ozbiljnost teme. Zaista je svaki segment filma napravljen na najkvalitetniji mogući način, te za gledatelje koji ne vole ratne filmove, njegova priča, herojstvo i ljudskost, će nadići rat koji je sekundaran u ovom filmu. Ritchie daje veći značaj riječi covenant, gdje dva glavna lika stvore povezanost koja je veća od samo obveznice, i neke vrste dogovora među njima. Iako je dijaloga puno na početku, te ratnih pojmova koji većina gledatelja vjerojatno neće razumjeti, ono što je predivno napravljeno režijski i glumački, je da kako vrijeme odmiče povezanost dva lika je sve veća, pa tako oni više ne pričaju riječima nego pogledima. Napetost u scenama kada nema dijaloga među likovima, nego iskrenost i jasna mimika u licu, pridodaje ozbiljnosti situacijama, priči, te jednostavno podcrtava odličan scenarij i režiju.
Dar Salim je glumac koji utjelovljuje lik Ahmeda. Nažalost ga nisam imala priliku gledati nigdje drugdje, ali Salim je ulogu Ahmeda napravio izvrsno. On je jedan od onih glumaca čiji pogled govori više od tisuću riječi, dok je u isto vrijeme iznimno karizmatičan i šarmantan. Partnerska kemija koju ima sa Gyllenhaalom je također uvelike doprinijela uspješnosti ovoga filma, te apsolutno ne primijetite da film traje malo dulje od dva sata. Jake Gyllenhaal u ovom filmu igra stoičkog vojnika Johna Kinleya. Njegove plave tugaljive oči savršeno se slažu s karakterom njegovog lika, te mu daju neku toplinu koja se ne vidi na prvu ispod pancira, uniforme, i hrpe oružja. Ulogu vojnika Gyllenhaal glumi dosljedno i uvjerljivo. Njegov lik doživi promjenu tek na samome kraju, ali niti u jednom trenutku se ta promjena ne čini naprasnom ili nevjerojatnom. Salim i Gyllenhaal su uspjeli prenijeti jednu snažnu priču o dva muškarca koja zapravo ovise jedan o drugome kako bi se spasili.
Guy Ritchie’s The Covenant je jedan od najkvalitetnijih ratnih filmova u zadnjih par godina, sa veoma ozbiljnom i relevantnom pričom koja će sigurno dotaknuti bilo koga ko se odluči gledati ovaj film. On nije samo ratni film, on ima dublju poruku, dublju pouku, te nas opet i iznova podsjeća na surovost i besmisao ratovanja. Ovo je, po meni, najozbiljniji i najbolji Ritchiev film koji je itekako vrijedan vašeg vremena.