Na Netflix je stigao dokumentarni serijal u četiri dijela o jednoj od najvećih pop zvijezda u zadnjih 30 godina, a ta zvijezda je neponovljivi Robbie Williams.
Moram priznati da sam ovaj dokumentarac pogledala u jednoj dahu, što zbog toga jer dugo o Robbieju nismo ništa čuli, pa i zbog činjenice da mi je jedan od dražih pjevača, ali i zbog samog načina na koji je ovaj serijal snimljen.
Redatelj filma Joe Pearlman je za ovaj dokumentarni serijal odlučio otići jednim nekonvencionalnim putem kada su u pitanju filmovi o ovako velikim slavnim osobama. Pearlman je odlučio svog sugovornika, Williamsa, postaviti na mjesto gdje se osjeća najugodnije.
Tako 95% dokumentarca gledamo pjevača u njegovom donjem rublju kako je udobno smješten u svojoj spavaćoj sobi na krevetu, gdje na laptopu gleda 25 godina svoje karijere i simultano komentira. Ovako iskren i intiman pristup gledateljima približi zvijezdu poput Robbieja na nivo na koji ga svatko može razumjeti. Osjećamo se kao da gledamo ''normalnu'' osobu neopterećenu svojim izgledom, estetikom, te osobu koja je ogoljena kako figurativno, tako i doslovno.
Kada gledamo dokumentarce o slavnim osobama, posebno jer ih je u zadnjem periodu dosta, često ih znamo uspoređivati. Odlični dokumentarac o Beckhamu ima par sličnih redateljskih odluka kada je u pitanju narativ, ali ono što Robbieja Williamsa izdvaja od ostatka je činjenica što je Williams daleko stroži prema sebi nego bilo koja druga slavna osoba koja priča o svom životu. Pearlman je u ovom doku-serijalu netko tko daje potpunu kontrolu sugovorniku da vodi priču na prirodan način. Iako su Williamsu pušteni i neki videi iz prošlosti koji nisu niti malo ugodni za gledati ni nama kao gledateljima, redatelj je s najvišim poštovanjem uvijek Williamsu dao izbor, ali bi ga i pitao zbog čega ne želi gledati neke scene kako bi ipak vodio priču da ima narativnog smisla.
Postoje i divni trenutci kada u par navrata Williamsova mlađa kćer uleti u sobu da se samo pozdravi ili pita tatu da li može jesti kekse, te nam takvi momenti koje je redatelj odlučio ostaviti u filmu daju mini pauzu od jako puno klipova iz Robbijeve karijere i života. Također, takvi nam trenutci približe Williamsa kao oca, te nam je kao gledateljima evidentno po njegovom izrazu lica da su upravo takvi mali momenti ono za što on trenutno živi - za svoju obitelj.
Veliki dio dokumentarnog serijala o Williamsu se zapravo bazira na njegovoj borbi sa samim sobom. Williams veoma iskreno komentira svoje mentalno zdravlje, posljedice koje je slava ostavila na njega kao čovjeka, ali i bez dlake na jeziku priča o borbi s drogama, alkoholom, te koliko je puta bio na odvikavanju. Dok gledamo Williamsa kako kao odrastao čovjek iz udobnosti svojeg doma i s predivnom obitelji priča o svojoj prošlosti, nemoguće je ne primijetiti da ga i dan danas prate demoni iz prošlosti. Navodi na pitanje o tome da li se ljudi zaista mogu promijeniti, jer unatoč sreći i stabilnosti koju Williams ima danas, evidentno je da mu je nelagodno uopće razmišljati o prošlosti, i slavi. Da li je slava bila vrijedna cijene koju je emotivno platio ostaje pitanje na koje se čini kako i sam nema odgovor.
Robbie Williams je dokumentarni serijal koji je emotivan, surov, intiman, i zaista drugačiji. Iako su kritičari podijeljenog mišljenja o tome da li je trebalo uvrstiti i druge sugovornike u dokumentarac, mišljenja sam da to apsolutno nije potrebno. Velik i slavan, kakav Robbie jest, zaslužuje da svoju priču ispriča upravo onako kako on to želi - u gaćama, u udobnosti svog doma, i s apsolutnom iskrenošću.
Do ovog dokumentarca sam poštovala i voljela njegovu glazbu, ali sada poštujem i njega kao čovjeka na jednoj novoj razini. Robbie Williams je naša topla preporuka za kišne dane koji nam dolaze.
