Sutra se obilježava Svjetski dan darivatelja koštane srži kako bi se podsjetilo na važnost upisa u registre dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. U idućoj priči upoznat ćete 57-godišnju Anu, kojoj se život promijenio nakon što je saznala da ima malignu bolest. Ono što ju je tijekom svih ovih godina držalo da ne poklekne je njezina voljena atletika. Priču donosi Matea Slogar za In magazin.
Galerija
Još od djetinjstva i mladosti Ana se bavila atletikom. Skok u dalj i višeboj bili su njezine discipline. S vremenom ju je tempo života udaljio od sporta, a onda se kao veteranka svemu vratila s 42. godine
''Zapravo kako je moj sin krenuo na atletske treninge, tako sam i ja ustvari dok sam ga čekala nisam htjela stajati na stadionu otišla sam na nasip, otrčala sam svoje, napravila par vježbica i onda se u meni počela stvarati ideja da počnem malo ozbiljnije trenirat'', priča Ana Mrčić.
Ana je tada marljivo trenirala, počela se natjecati u skoku u vis, skoku u dalj i troskoku. A onda je odjednom uslijedio šok - teška dijagnoza.
''Dijanoza mi je nakon nekog vremena bila mijelodisplastični sindrom - to je bolest koštane srži, maligna dosta rijetka'', objasnila je Ana.
Bila je to bolest koja je u početku sporo napredovala, a Ana je nastavila trenirati. Nije htjela ostati u krevetu i predati se. Išla je i dalje na svjetska i europska veteranska natjecanja. No stanje joj je bilo sve gore.
''Već nakon 3 i pol godine je bilo u toliko lošem stanju pa sam morala ić na transfuzije krvi i trombocite i eritrocite. Na tom svjetskom veteranskom prvenstvu na kojem sam pobijedila tad sam imala manje od 10 trombocita u krvi, imala sam krvarenje iz nosa i ustiju'', prisjetila se.
Za Anu je to bio već crveni alarm. Transplantacija koštane srži je bila nužna, što je zahvaljujući donorici i učinjeno 2017. godine. Nakon transplantacije, počeli su problemi s kukom i zglobovima pa se jedno vrijeme prebacila na planinarenje. Navjerojatno je da se nakon transplatacije popela na Triglav, i čak na Kilimanjaro.
''To je bilo dosta zahtjevno, ja sam znala da to mogu kondicijski izgurati, 7 dana u planini to penjanje po fazama otprilike oko 1000 metara, savladavanje visinske razlike dnevno međutim bilo me najviše strah kako će bit s tim nedostatkom kisika na tim visinama od 5-6 000 metara'', priča.
Kada se stanje s kukom popravilo, nastavila je s atletikom. Ove godine na Europskom prvenstvu transplantiranih i dijaliziranih u Portugalu osvojila je zlato u skoku u vis i srebro u skoku u dalj.
''Ja sam saznala tek nedavno da to postoji jer sam se ja natjecala isključivo na veteranskim natjecanjima gdje su zdrave osobe'', govori.
Ono što je ondje doživjela posebno ju je dirnulo.
''Svi ti transplantirani su se u jedna veliki krug namjestili i onda polako sužavali taj krug, kad smo došli skroz blizu jedni drugih onda smo se rukovali ili grlili, bilo je tu i suza jedna cura do mene je plakala i ovaj koji je bio voditelj je govorio sad se prisjetimo naših donora, ljudi koji su nam omogućili da budemo tu gdje jesmo'', prisjetila se.
Ana i dalje ima brojne probleme zbog bolesti, a neizmjerno je zahvalna svojoj donorici. Zaklada Ana Rukavina i Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica pomogli su joj da živi i dalje. U registar koji će mnogima spasiti život, mogu se upisati sve zdrave osobe od 18 do 40 godina.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
