Iako su mnogi još na odmoru i ne žele razmišljati o neizbježnom, nova školska godina je iza ugla. Kako bismo barem malo olakšali to mnogima stresno razdoblje, prisjetili smo se školskih dana naših poznatih Hrvata. Vjerujte, ima tu svega – od odlikaša do ponavljača – koji su na kraju ipak postali uspješni.
''Prvi dan škole – u Njemačkoj je taj običaj – ovo se kupi i onda ti to napuniš nekim slatkišima, gumenim bombonima. Vidi frizurice! Ošišan na teću'', prisjeća se Joško Čagalj Jole.
Dvije godine kasnije, popularni se Jole vratio u Hrvatsku, a ovo je jedna od prvih stvari koje je tu naučio.
''Učitelje i učiteljice se slušalo bez pogovora, i to su bila vremena kad nisi smio reći svašta učitelju ili učiteljici. Kad bismo mi bili na odmoru, a prolazi učitelj, onda bismo svi stali kao vojnici, onako – mirno.''
Sve, samo ne mirno, bilo je u zadarskoj osnovnoj školi koju je pohađao Mladen Grdović.
''U osnovnoj školi, u 6. razredu, nas 20 je palo. Bio sam odličan đak, nikad nisam učio – imao sam trojku, četvorku, matematiku dvojku, a na kraju bih imao trojku, i tako… nikad nisam učio. Ali, s obzirom na to da smo bili divlji, vani smo igrali pikule, frenje talijanske, tako da nas 20 dana nije bilo u školi. Tad me tata prvi put istukao. Pali smo svi, tako da znaš – šesti razred sam pao!''
Tko zna kako bi prošla pjevačica Colonije Ivana Lovrić da joj je mama bila poput Mladenova tate.
''Uhhh, sad je to komplicirano… Neopravdanih sam imala malo, zato što je mama pravdala… hahaha… iskreno! Nisam bila štreberica nikad. Ja sam bila ona zločesta cura iz zadnje klupe koja je imala dobre ocjene.''
Ocjene je imao i Jurica Pađen. A ako bi se i zalomila koja loša, uzeo bi stvar u svoje ruke.
''Svako si je upisao, ispravili smo si neke loše ocjene. Međutim, ovi što su imali topove nisu bili dovoljno pametni da si upišu trojke, nego su upisali petice, i onda su ih provalili, i onda su ocinkali da sam i ja bio u ekipi. Ja sam priznao.''
Iako nije sudjelovao u takvim nepodopštinama, Momčilo Otašević rado bi se vratio u školske klupe.
''Vratio bih se u prvi srednje i nekoliko puta bih živio od prvog do četvrtog – da bude ekskurzija, pa maturalno, i onda opet nekoliko krugova. Škola je super. Ni brige, ni pameti. Daju ti za užinu i ne misliš o računima, obavezama, snimanjima.''
Nekima je, čini se, ipak bolje danas nego tada.
''Ja sam bio užasan u školi… katastrofa. Bio sam stvarno loš'', govori Mario Mandić.
''Ja sam ti u školi bio neki srednji đak. Kad zapnem, to bude super, ali rijetko kad sam zapeo'', prisjeća se Filip Vidović.
Zapinjati je morala i kreativna duša Ane Uršule Najev, koja je završila srednju školu za farmaceutskog tehničara.
''Rado se sjećam osnovne škole, srednje… Pa bilo mi je lijepo, ne mogu reći da nije. Ali, kako sam ja uvijek bila nastrojena ka nekim kreativnim smjerovima, onda me ta farmacija onako malo skoro ukalupila. Nije, ali osjećala sam otpor. Ko tinejdžerka: ''Joj, ma kakva biokemija… daj mi da pišem pjesme!''
Njih je već u školi pisala Mia Dimšić, ali je svejedno imala problema s glazbenim odgojem.
''Nisam voljela što se ocjenjuje pjevanje, to mi se nikad nije sviđalo i dan-danas mi se ne sviđa. Jednostavno nije fer ocjenjivati pjevanje. Kao što nije bilo fer ni na tjelesnom, koji sam ja stvarno mrzila jer nisam nimalo darovita za to.''
Za razliku od Sandre Perković. No, nije naša najbolja atletičarka briljirala samo na tjelesnom.
''Pet nula – štreberko! Nisam bila onaj klasični štreber koji uči po cijele dane.''
A takvih je među našim zvijezdama bilo još.
''Prolazila sam s 5.0 – kampanjac, improvizacija, ne znam. Nisam baš voljela učiti. Više su mi išli logički predmeti – matematika, fizika i to'', kaže Žanamari.
''Moja logika je matematici, fizici, kemiji još u sedmom razredu rekla: ''Ćao, bao!'' Najdraži su mi uvijek bili predmeti – hrvatski, povijest, tjelesni'', rekao je Mario Roth.
''Ma, grozna štreberica! 5.0 uvijek. Oslobođena mature. Dvadeseta na upisu na faks od ne znam koliko tisuća studenata. Preveliki štreber! Ja sam dijete odbačeno od roditelja koje se vječno dokazuje'', prisjetila se Borna Kotromanić.
''Bila sam odgovorna, sve sam zadaće pisala na vrijeme, voljela sam školu, nikad mi nije bilo teško učiti. Zato i imam, evo mogu reći, par diploma, tako da – voljela sam školu i dan-danas se educiram. Idem redovito na kongrese, seminare… nije mi to nikad bilo teško'', rekla je i Natalija Prica.
Pa tko kaže da se učenje ne isplati?
Galerija
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
