Natjecateljski duh u sportu je neophodan. No što se dogodi kada se sa sportskih terena i borilišta takav duh preseli na, recimo, nedjeljni ručak? S takvim se situacijama redovito susreću sinovi poznatih sportaša koji idu očevim stopama. Zašto su neke sportske nasljednike očevi odgovarali od sportova kojima su se i oni bavili, zna Sanja Jurković, a sve možete saznati u prilogu In magazina.
Da jabuka ne pada daleko od stabla, dokazuju brojni sportaši koji su krenuli stopama svojih očeva.
''Dosta ljudi mi govori da ličim na oca. Paše mi što mi govore da ličim na oca jer otac je meni moj idol'', izjavio je jednom prilikom Antonio Asanović.
Danas, bolje nego ikad prije, shvaća koliko je odricanja bilo potrebno da bi njegov otac gradio nogometnu karijeru.
''Nije bilo baš lako, non-stop smo živjeli vanka, putovali smo gdje god je otac igrao, non-stop smo mijenjali države, nije se bilo lako naviknuti i ići tamo u školu, nije tvoj jezik, još kad si dijete, nikako se priviknuti, ali na kraju moraš, baš mora, nema druge opcije, samo se moraš naviknuti i to je to'', dodao je Antonio.
Dobro to znaju i Martin Baturina i Nikola Soldo, također sinovi bivših nogometaša. Mate Baturina upisao je nastup za Vatrene, a Zvonimir Soldo legenda je brončanih iz Francuske. Nikako ne smijemo zaboraviti ni Tončija i Dragu Gabrića, ali ni legendarnog Cicu i Niku Kranjčara.
''Ponovno sam u Hrvatskom nogometnom savezu kojeg ja, i zbog veze s tatom i sa samim sobom, imamo predivna iskustva i dio samo obitelji od osnovanja Hrvatske nogometne reprezentacije, osjećam se tu najbolje i imam jedno veliko zadovoljstvo da svoje znanje mogu prenositi na buduće naraštaje i to me veseli i ispunjuje trenutno'', priča Niko Kranjčar, bivši nogometaš i trener.
Maknemo li se s nogometnih terena i zavirimo u boksačke ringove, i ondje ćemo pronaći ponekog sportskog nasljednika. Protivno volji njihovih očeva, slobodno možemo dodati.
''Prvo sam trenirao nogomet zato što mi je otac čak zabranio da odlazim u dvoranu, nije htio da se bavim time…'', kaže Bruno Cikatić.
''Ja sam znala reći Branku, - Branko, odvedi ga u dvoranu, malo da se nauči, kao dečkić, obraniti i to, da zna, mislim, muško je, onda bi on rekao - ne, ne, ne dolazi u obzir, ja pitam zašto, a on kaže - zaljubit će se on u taj sport, ja ne želim da se on zaljubi u taj sport'', kaže Ivana Cikatić.
TON Bruno Cikatić
''I sjećam se baš kad sam otišao na prvi trening, otac me pogledao i rekao - radiš veliku grešku'', priča Bruno, no Ivana smatra da bi mu danas bilo drago.
''Je, kako ne. On se još i prije nego se sve desilo, dok je još bio u bolničkom krevetu, Bruno je imao svoj prvi meč, sjećaš se? I onda je gledao na mobitelu i bilo mu je drago i baš je bio cijeli uzbuđen.
rekao je još da će on tebe naučiti, da će on s tobom trenirati'', priča Ivana. Branko im puno nedostaje.
''Bio je jako dobar, i puno fali. Previše. Smijemo se, pa se rasplačemo i tako… Jedino što je meni teško što sad sve ove uspomene koje mi sad stvaramo, ne stvaramo s njim više'', govori Ivana.
No zato privilegij da se u ringu okuša pod budnim okom nekadašnjeg svjetskog prvaka, pa makar samo rekreativno, ima sin Stjepana Božića.
Iz dvorane se selimo na bazen, gdje karijeru nekadašnjeg vaterpolista Elvisa Fatovića danas nastavlja njegov sin Loren.
Slično rivalstvo sa svojim ocem Franjom dijeli i Marko Arapović. Iako će ga otac možda i pohvaliti da je bolji košarkaš, neće zaboraviti spomenuti da on ipak ima više odličja.
No osim natjecateljskog duha, od oca će rado usvojiti i poneki savjet.
''Srećom imam oca koji je sva to prošao i rekao mi je da ništa ne čitam i ne slušam šta pričaju o meni. Jer svoje pokazujem na terenu, hoće to bit danas sutra ili za godinu dana, ja ću uvijek dati sve od sebe'', govori Marko.
Uz ovakve inspiracije u vlastitoj obitelji, ne sumnjamo da će i dečki, barem oni koji to još nisu, ispisati svoje uspjehe.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
na instagramu
