Od Australije do Chicaga - neki su zimske praznike iskoristili kako bi posjetili Hrvatsku. 110 polaznika škole folklora, koja je ove godine održana u Sisku, svoje je vrijeme provelo uz ples i sviranje. Kako im je bilo te što su naučili, u prilogu In magazina donosi naša Dijana Kardum.
Galerija
Tisuće i tisuće kilometara Bianca je prošla kako bi iz Australije došla u zemlju svojih predaka - Hrvatsku. A vrijeme provedeno ovdje odlučila je iskoristiti i za polazak škole folklora.
''Vidjela sam mnogo na društvenim mrežama, Youtubeu, Facebooku, gledam folklor cijelo vrijeme. Bio mi je san pohađati školu folklora i unaprijediti vještine'', govori Bianca Jovica.
Jer folklor u rodnoj Australiji pleše već 16 godina. Članica je folklornog ansambla Hrvatska zora. Počela je s 4, a posljednjih godina svoje znanje prenosi i na druge.
''Imamo 30 članova u maloj grupi, 20 članova u pripremnoj skupini i u kvalitetnoj 15. Mali tamburaši imaju 10 članova, a veći oko 5'', govori Bianca.
Škola folklora koju organizira Hrvatska matica iseljenika održava se od 1964. godine. Očuvanje kulturne baštine jedna joj je od misija.
''Nakon dugo godina u Koprivnici, prije toga smo dugo godina bili u Crikvenici sad smo prvi put u Sisku. Nas 110, mislim njij ali ja se uvijek guram jer sam i sama nekad bila polaznik sa svih strana svijeta stvarno. Najdalje što dolazi imamo polaznicu iz Australije, s druge strane imamo polaznika iz Chicaga, iz SAD-a a ostali polaznici su većinom iz država u kojem ima najviše Hrvata. To su Njemačka, Austrija, Švicarska, BiH'', kaže Lucija.
I dok jedni plešu, drugi sviraju. Matija je došao iz dalekog Chicaga, a u školi folklora je već treći put.
''Jedino što me vuče, ja mislim je kako je lijepo da se svi možemo skupiti preko svijeta i da radimo stvari koje stvarno volimo i mučimo se da radimo što bolje možemo. Ja sam počeo svirati prije 6 godina'', priča Matija Bebek iz Chicaga.
Osim tambura, ovdje se uče i tradicijska glazbala, no ne samo svirati, već i kako se brinuti o njima.
''Možda negdje oko 50-ak različitih vrsta glazbala. Znači radi se o glazbalima ne samo dinarske zone, nego i svih zona koje mi obrađujemo na našem kolegiju tradicijskih glazbala. Nismo toliko vezani baš striktno za zonu koju obrađujemo nego sviramo i glazbala drugih zona. Kad god nešto radimo onda ponesem gotovo sve'', priča Vjekoslav Martinić.
''Još jedna velika poveznica tog svega je dobro poznavati jer to sama proizvodnja, popravci i to je sve neizostavni dio nekog svirača koji bi trebao znati intervenirati, popraviti, ugoditi svoj instrument'', dodaje Vjekoslav.
Svake godine u školi folklora obrađuju se plesovi, nošnje i glazbala jedne zone. Ove godine to je bila dinarska.
''Ono je interesantno zato što se smatra najstarijim oblikom plesanja ne samo na ovim prostorima, nego općenito u svjetskim okvirima i ishodište takvog plesanja je područje Eufrata i Tigrisa, od tuda se sa tri strane skroz do sjevera Europe proširilo'', kaže Andrija Ivančan.
Dinarska zona među polaznicima nosi titulu i jedne od najtežih.
''Naporno je zato što se pleše na punom stopalu, pleše se bez instrumentalne pratnje, to je karakteristika, zato se i to smatra najstarijim oblikom plesanja. I s obzirom da je to područje ovako u pravilu zaleđe naše obale, to je dinarski, gorštački kraj tu se pleše jako čvrsto'', objasnio je Andrija Ivančan.
Što nauče, prenose u svoje KUD-ove. Tako da će se ova kola plesati diljem svijeta.
IN Magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
