Mladi glumac Domagoj Ivanković, kojeg gledamo kao Josipa u seriji "Kumovi", ima mnogo talenata. Svira nekoliko instrumenata, izvrstan je mađioničar, a odlično se snalazi i u izradi kožnih predmeta. Obiteljski je to zanat koji se u prenosi s koljena na koljeno, a sve tajne Domagoj i njegov tata Milan otkrili su našoj ekipi IN magazina!
Galerija
''Ovo su Vinkovci, iza mene su prizori iz 8. razreda iz zadaćnice - jesen u mom gradu. Odrastati u Vinkovcima, mislim da je bilo pa blizu savršenog, od sadržaja, svega, zraka, prirode'', govori Domagoj Ivanković.
Ne čudi stoga da svaki slobodan dan Domagoj iskoristi za posjet rodnom gradu. Pogotovo u pauzi od serije Kumovi, gdje ga gledamo u ulozi Josipa. Ova uloga, kaže, mnogo mu je donijela.
''Donijela mi je to da se svaki puta kad čujem ime Josip, ako se netko malo drekne, brecnem. Tako da već sam postao, kako bih rekao, naučen na to ime, pa donijela je super nekih stvari. Nisam imao neki osjećaj, da ću ikad snimati takav format. Mislim to je neko glupo klasično razmišljanje, nisi po tim gabaritima po mjerilu neke idealne ljepote Brada Pitta, ovo ono i onda kad je došla audicija - veliki krupni kamiondžija koji radi na pumpi ako sad ovo ne, onda stvarno'', priča Domagoj.
I tako je posljednje tri sezone dijelom ove serije. Na setu vlada odlična atmosfera, a tako je bilo i na Josipovu vjenčanju prije nekoliko mjeseci.
''Divno, baš kako smo Ana i ja planirali, htjeli smo napraviti dobar tulum. Tulum se dogodio. O tulumu se i dalje šuška. Dragi mi je da su ljudi neki koji nikad nisu bili u Vinkovcima došli u Vinkovce. Kod Ane je vjenčanje bilo u Zagrebu, u Aninoj župi, došli smo tu u Vinkovce, zabavili smo se i zaista smo prezadovoljni sa svime. Znate ono od torte, supe, sosa, mesa, sarme, sve je to bilo kako spada. Jako smo zapravo sretni'', kažu.
Gluma je njegov put otkad je kao dijete s 10 godina krenuo na dramsku. Tada se zaljubio u kazalište i mađioničarstvo, što i danas radi. Trenutačno u Teatru Exit priprema dvije predstave. A ovaj svestrani glumac svira i nekoliko instrumenata, što je pokazao i u Kumovima.
''Zapravo sviram sve što je žičano, otprilike što bih mogao uhvatiti, nešto što me zanima, etno instrumenti, narodni instrumenti iz svakakvih dijelova svijeta me isto zanimaju, perzijski tarovi i sve ostalo. Većinom slušam i sevdah, etno glazbu i nekako ta tradicija i baština su upisani u meni'', govori Domagoj.
Na očuvanju baštine radi i s ocem koji je kožar i jedan od rijetkih izučenih majstora za kožnate slavonske narodne nošnje. A ne bi se moglo i bez pomoći mame i supruge Nikoline.
''Ja sam čitav život u biti u ovom zanatu zato što je moj djed to počeo prije 80 i nešto godina 41. godine prošlog stoljeća kad je otvorio svoju radionu. Poslije se moj otac bavio s tim i onda sam od oca to ja nastavio'', govori Milan Ivanković.
''U suštini moj otac, on je, pošto je kod nas bila obrtnička škola, on je završio za kožara, jer moj djed, odnosno njegov djed, moj pradjed, šukundjed i tako dalje su u Starim Mikanovcima imali gdje su radili ove krznene papuče, slavonske. i onda se moj djed plasirao na to tržište radio je kožne prsluke, dakle kožuhe i te ženske prsluke i moj tata je to preuzeo. Nakon tate sam ja preuzeo. Sad trenutačno radimo na tome da oživimo u neku tradiciju.
U ovoj radionici nastaju upravo predmeti koji odišu tradicijom. No ima i detalja koji se mogu koristiti i u svakodnevnom životu, poput nakita, torbica i pojasa.
''Moj otac je znao to nekad izraditi nekom za poklon, kao detalj, to je sa slavonskog kožuška koji sam ja prenio da bude za Vinkovačke jeseni ili ovako ljudi vole nositi dio Slavonije ili ih asocira na Slavoniju. I onda smo mi ornament sa kožuha stavili na ogrlicu. Tako da se to nosi, nosivo je, s time da sam išao korak dalje pa sam radio te etno torbe'', govori Milan.
Većina izrade svakog predmeta je ručna.
''Traje dosta pripreme, jako ima puno sitnih kožnih detalja koji se moraju ručno ušiti na krzno, da bi to izgledalo tako kako bi izgledalo raskošno i bogato'', govori Milan.
Za jedan kožuh treba i tri do četiri tjedna. A u svaki vez utkano je mnogo znanja, iskustva, ali i ljubavi.
''On se sad prvo iskroji. Kad je ovako iskrojen to su prednji dijelovi. Koji se sada detaljno element, po element se ušiva, ubacuju se ogledala koja se isto ručno izrezuju jer nema nekog stroja koji bi radio to strojno da ušije ogledalo na kožu ili na predmet i onda se detalj po detalj slaže, kad se sve izradi, onda se spoji sastavi'', objasnio je Milan.
I tako se korak po korak tradicija čuva od zaborava, zahvaljujući ljudima koji hvalevrijedne obrte prenose s koljena na koljeno.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
