''Danas sam dobro.'' Ovim se riječima Aleksandar Stanković sinoć obratio publici u prepunoj Laubi, koja je došla podržati promociju njegove knjige. Aco je javno progovorio o depresiji i izazvao brojne, mahom pozitivne, reakcije. Ogolio je dušu i pred okupljenima priznao da ga je bilo sram ići u ljekarnu po antidepresive. Danas vlada jedan sasvim drugačiji narativ, a pisanjem ne želi pomoći samo drugima, već i sebi. S kolegom je razgovarala naša Sanja Jurković za In magazin!
U vremenu kad nije popularno biti ranjiv, a društvene mreže nameću savršenstvo kao imperativ, Aleksandar Stanković ogolio je dušu. Već gotovo četvrt stoljeća prepoznatljivo je novinarsko lice za koje vjerojatno nikad ne biste pomislili da se već 14 godina bori s depresijom.
Je li očekivao ovakav odjek zapravo kad je objavio svoju priču?
''Očekivao sam da će biti odjek jer to je svojevrsna novost, svojevrsni izlazak iz ormara nekog relativno poznatog u javnosti, ali nisam očekivao da će biti tako pozitivan. Ovom je sin, ovom je mama, ovaj već 20 godina ima problema, super da si izašao, da i mi možemo, imamo potrebu nekome reći kako nam je teško u životu i kako se borimo s psihičkom bolešću, tako da sam ugodno iznenađen. Da, bilo je i onih gluposti Srbin, četnik, ali to je u manjini, moram priznati, ovaj put je to bilo u manjini'', ispriča je Aleksandar.
Misli li da je kod nas mentalna higijena još uvijek na marginama i da je dosta zapostavljena?
''Pa jest, zato jer ljudi kad imaju nekakvu psihičku bolest i idu na bolovanje, nužno je da prije ili kasnije moraju otići na bolovanje, traže liječnika da im napiše u povijest bolesti nešto drugo, a ne to od čega boluju kako ne bi imali problema i u okolini i na poslu'', otkrio je.
U vladavini svojevrsnog terora sreće, Aleksandar je prepoznao važnost javne diskusije o temi mentalne higijene jer ga je i samog, kako kaže, bilo sram u ljekarni kupovati antidepresive.
''Meni nije teško priznati da ovo što ja imam se zove bolest, dakle ja jesam bolestan, ali sam i radno sposoban. Dakle, funkcioniram već 14 godina s depresijom, radim, imam uspone i padove, u međuvremenu sam dobio dvoje djece, živim jedan, po mom mišljenju, dobar život, nosim se s tim s čim se nosim, moja obitelj se nosi s tom mojom bolešću, ali htio sam drugim ljudima na neki način pokazati – može se'', objasnio je.
Važnost ove knjige, osobito zato što je pisana iz muške perspektive, prepoznala su i brojna poznata lica koja su mu došla pružiti potporu.
''Mislim da je muškarcima puno teže zapravo zbog sredine u kojoj jesmo i tradicionalnog društva govoriti o svojim manama i nedostacima i puno im je teže muškarcima tražiti pomoć. I to je nešto što se isto tako treba promijeniti, a ova knjiga to mijenja'', smatra Tomislav Tomašević, gradonačelnik grada Zagreba.
''Mislim da je knjiga jako potrebna u ovom trenutku za cijelo društvo. Ja se nadam da će ljudima koji se nađu u njoj pomoći. Mnogi ljudi ne žele jednostavno dijeliti svoje probleme s ljudima, to je okej, to nije ništa loše. Ali ljudi koji odluče podijeliti ako to podijele na jedan ovakav način, s jednom ovakvom knjigom, onda je to stvarno plus za cijelo društvo i za sve nas'', smatra reper Edo Majka.
''Ovo je stvarno jako bitna tema ne samo za Zagreb nego i za cijelo hrvatsko društvo i svaka čast Aci, to je i hrabar potez prije svega, da je progovorio o toj temi i na taj način skida tabu i omogućava mnogim drugima koji zapravo boluju od kliničke depresije da pričaju o tome'', zaključio je Tomašević.
Bilo je dana kada nije mogao ustati iz kreveta, kao i onih kad je jedva bio u stanju odraditi emisiju. I o svemu je tome vrlo otvoreno i, dodat ćemo, uistinu odvažno odlučio progovoriti u svojoj knjizi, za koju tvrdi da nije autobiografska jer njegov je život mnogo više od njegove dijagnoze.
''Depresija je bolest koja je mene razarala na način da traje dugo, kad ti iz dana u dan očekuješ da će ti biti bolje, pa ti nije bolje, sutra, pa ti nije bolje za dva dana, pa ti nije bolje za mjesec dana, pa ti nije bolje za dva mjeseca, pa čekaš tri mjeseca da bi ti bilo bolje 15 minuta i to strahovito umara'', otkriva.
Ovaj posao je dosta hektičan i dosta stresan i bez ove dijagnoze. Kako se nosio s time?
''Kad sam analizirao zašto sam ja depresivan, jedan od razloga je i posao koji radim, ja sam u to sto posto siguran. Dakle, meni se to nakon deset godina bavljenja televizijskim poslom dogodilo. Da ' je to glavni razlog ili jedan od razloga, ne znam, ali sigurno da taj stres i ti zahtjevi okoline, očekivanja okoline od tebe utječu na tebe iako ja to negdje potiskujem, vježbam i trčim, sve da ne bi bio u stresu, međutim negdje to očigledno ostavlja traga. U najtežim stadijima depresije, ne možeš niti trčati niti vježbati. Imao sam razdoblja od po 6 mjeseci kad sam ležao i čekao da mi bude bolje, radio jesam jer mi je psihijatrica cijelo vrijeme govorila dokle god možeš radi jer rad je dobra terapija da si mozak zauzmeš s nečim drugim, ali meni je pomagala i farmakoterapija'', priznao je.
Ima li netko tko ga je možda posebno potaknuo da objavi ovu knjigu?
''Znam da kada je meni bilo najgore, a to znači kada mi se nije dalo živjeti, da su iskustva osoba koje su oboljele od depresije i koje dugo živo s depresijom i koji sasvim uspješno žive s depresijom, koji su kirurzi, nogometaši, koliko znam, ljudi koji rade najzahtjevnije neke poslove, oni su mi davali nadu, a takve ljude sam upoznavao, oni su mi davali nadu, okej Stankoviću, rupa u koju si upao je duboka, ali ovi ljudi ti pokazuju da ima svjetla na kraju tunela'', priča.
Danas, nakon 14 godina borbe kojoj se još uvijek ne nazire kraj, Stanković je odlučio stati uz bok upravo tim ljudima i onima koji vode bitke slične njegovoj. Biti im to svjetlo na kraju tunela i pokazatelj da može biti bolje.
Što kaže na one ljude poput, recimo, Andrewa Tatea, koji je onako dosta u središtu pozornosti, a koji smatra da je depresija stanje uma, a ne klinička dijagnoza, ima li što za poručiti takvim ljudima?
''Da, depresija je bolest protiv koje se ne možeš boriti dobrom voljom nego jednostavno moraš posjetiti liječnika. Ti koji to tvrde nikada nisu bili klinički depresivni tako da ne znaju što to znači i pričaju napamet, da ne upotrijebim neki teži izraz. Depresija je stanje nemira, stanje nedostatka koncentracije, stanje lošeg raspoloženja koje ne prestaje za dan, dva, tri, pet, nego ne prestaje i pogoršava se'', priča.
A što se društva tiče, pretpostavljamo da su prihvaćanje i komunikacija ključni?
''Apsolutno, prihvatite sve osobe koje imaju takve probleme, ne osuđujte ih da su lijenčine, ne osuđujte ih da su ljudi koji ne žele živjeti samo zato što im se tako ćefnulo jer im se nije ćefnulo nego se radi o nekakvom problemu kemijskih spojeva u mozgu koji se u najvećem broju slučajeva može riješiti'', zaključio je.
Mentalna higijena važan je dio zdravlja, a potražiti stručnu pomoć nije sramota nego hrabrost i prvi korak u bolje sutra.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
na instagramu
