Peti po redu Zagreb Guitar Festival ove godine održava se od 31. ožujka do 6. travnja na nekoliko zagrebačkih lokacija, a ugostit će najpoznatije svjetske klasične gitariste.
Među izvođačima na Zagreb Guitar Festivalu je i Aniello Desiderio, talijanski virtuoz koji je zbog lakoće kojom pristupa instrumentu postao jedan od najazapaženijih modernih umjetnika. On, naime, već godinama suvereno puni dvorane diljem Europe i svijeta, a drugačije neće biti i na Eurostrings večeri u muzeju Mimara 5. travnja kada će zagrebačka publika imati priliku uživo slušati ovog umjetnika svjetskog renomea. Desiderio je inače ambasador Eurostringsa – prve europske platforme u sektoru klasične gitare koja okuplja gitariste iz 17 različitih država.
Na koncertu Aniella Desideria nastupit će i 10 Eurostrings Artista – mladih pobjednika europskih gitarističkih festivala, koji se raspričao o budućnosti klasične gitare, hrvatskoj publici, ali i o tome kako se zbog svog oca zaljubio u gitaru.
Vi ste se rodili u Napulju, gradu koji je po mnogima srce mediteranske kulture koja osim sunca, vina i dobre hrane nesumnjivo uključuje pjesmu u svoj identitet. Koliko je gitara važna u vašoj lokalnoj sredini i predstavlja li ona nešto više od pukog instrumenta?
U Napulju su gitara i muzika prilično važni. Bez obzira na to radi li se o klasičnoj ili modernoj muzici, gitara i mandolina predstavljaju glavne instrumente.
Jedan ste od najboljih gitarista na svijetu, obišli ste mnogo država. Gdje ste se do sada osjećali najbolje i gdje vas je publika najviše oduševila?
Hvala Bogu, publika svuda odlično reagira na moju muziku, ali ako moram izabrati jednu zemlju s najboljom publikom onda je to Njemačka. Tamo zaista cijene klasičnu muziku i karte su gotovo uvijek u potpunosti rasprodane.
Bili ste već na turneji u Hrvatskoj. Kakvi su vaši utisci o zemlji, ljudima, običajima…? Jeste li boravili samo u Zagrebu ili ste ipak detaljnije upućeni u geografsku kartu Hrvatske?
Imao sam priliku svirati u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku. Ljudi, kultura i hrana u Hrvatskoj slični su kao u Italiji, zato je uvijek užitak doći u vašu prekrasnu zemlju.
Kako danas globalna publika gleda na gitaru? Je li to glazbeni izričaj koji će uslijed evolucije elektronske glazbe te lakih i zabavnih nota uspjeti preživjeti?
Ne sumnjam da će klasična gitara preživjeti u cijelome svijetu, ali za to su potrebni izvođači sa zanimljivijom muzičkom osobnošću.
Tko je vama usadio ljubav prema gitari, kako se to dogodilo i koliko je trajao proces dolaska među top izvođače?
Kada sam imao šest godina, moj otac se vratio kući s dvije ploče: The Wall od Pink Floyd-a i Aranjuez Concerto od Rodrig-a. To je bio razlog zbog kojega sam počeo svirati, a onda su bile potrebne godine vježbanja i pravi profesor da bih uspio prenijeti svoju osobnost u muziku koju stvaram i opstati na pozornicama što duže.
Znakovita je i činjenica kako su i dva vaša brata također vrsni glazbenici. Jedan je violinist, a jedan pijanist. Očito imate u genima predispoziciju za suvereno vladanje instrumentima…
Bez sumnje, naš otac je bio bubnjar i uvijek se zalagao za muziku u našoj kući. Znao je govoriti: “Muzika će te učiniti boljom osobom”.
Vi ste kao gitarist među fanovima najviše prepoznati zbog osebujnog stila i načina na koji pristupate instrumentu: brzina, izmjena ritmova, akrobacije… Koliko je za umjetnika važno imati vlastiti i originalni umjetnički identitet? Koji je vaš forte u stvaralaštvu?
To je ono što sam rekao i prije, ne vidim svrhu u stvaranju muzike ako nemaš svoj osobni stil. To je osobito važno za gitaru jer naš repertoar nije tako bogat kao što je npr. za klavir ili violinu. Mi gitaristi trebamo svirati muziku na naš način, to mi je redovito govorio Leo Brouwer tijekom studija.
Što publika u Zagrebu tijekom “Guitar Festa” može očekivati, spremate li nešto što još nigdje niste izveli?
Uz svoj solo program, svirat ću Croatia Premier of The Walls od Sergia Assada.
Što očekujete od publike u Zagrebu, je li možda suviše zahtjevna?
Nikada ne očekujem ništa od publike, publika je ta koja bi trebala očekivati nešto od umjetnika, a ja im se potruditi dati najbolje od sebe.
Koju poruku biste odaslali mladim gitarističkim talentima koji su tek zakoračili u ozbiljnije glazbene vode?
Budi jedinstven, nemoj pokušavati kopirati nekoga, vjeruj u sebe i voli, voli muziku.