Početak srpnja u Zagrebu počeo je novim festivalima i kulturnim manifestacijama na koje će svaki pravi zaljubljenik u film i kazalište trkom pojuriti. Tako je 6. Revija europskog filma na samom početku mjeseca u kino Metropolos MSU-a dovela 5 europskih naslova koji su prethodne godine palili i žarili europskim kinima i festivalima, a mi smo pogledali „Knjižara“, film koji je samo na prvu ruku obećavao.
Ruralna Engleska 1959., zemlja vjetra, sivila i stalne sitne kiše. Maleni uspavani gradić na obali atlantskog oceana leži uspavan, a njegovi stanovnici žive sporim životima utonulima u rutinu – sve dok se ne pojavi jedna zaljubljenica u knjige.
Slobodoumna Florence Green, koju je utjelovila Emily Mortimer, u takvoj tradicionalnoj sredini odluči prodrmati i svoj život, ali i živote sumještana, otvorivši prvu gradsku knjižaru. Zašto bi jedan dućan s knjigama unio razdor u selo, teško je i zamisliti iz današnje perspektive, no kada se uzme u obzir vrijeme i mjesto radnje, kao i činjenica da je dućan vodila žena, udovica i k tome u kući od povijesnog značaja za selo – dolazimo do zavrzlama.
Plaha i dobrodušna Florence tako će svojom knjižarom promijeniti gradić otkrivši sitne privatne interese koji upravljaju takvim mjestima, kao i ljudsku zloću, ali i dobrotu.
„Knjižara“ je britanski film koji je svjetlo dana ugledao 2017. godine, a unatoč tome što se pojavljivao na važnim europskim festivalima – reakcije je bila slaba, ako i ikakva.
Britanci kao da vječno padnu u dvije kategorije kada je riječ o filmskoj produkciji – ili stvore mala, šarmantna remek-djela koja nas nagnaju da želimo trčati njihovim zelenim pašnjacima i zbog kojih se potpuno saživimo sa sudbinama njihovih, nerijetko, samozatajnih junaka, ili stvore osrednju dramu koja očajnički želi pripadati prvoj kategoriji, ali zbog manjka živosti to nikako ne uspijeva.
Nažalost, „Knjižara“ pripada drugoj skupini. Unatoč obećavajućem sinopsisu i odličnoj glumačkoj postavi koja je s Emily Mortimer, Billom Nighyem i Patriciom Clarkson dala naslutiti da će se raditi o kvalitetnom ostvarenju – sve nade propale su u prvih 10 minuta filma.
Neuvjerljivi, monotoni i neprirodni dijalozi uz loše komponirane kadrove glavna su okosnica „Knjižare“. Tako film traje čak 113 minuta, od čega ćete se najmanje 40 pitati zašto gledate upravo ovu priču i zbog čega se ne dižete iz kina. Odgovor je jednostavan – iz pristojnosti.
Gubitak vremena
Iako je radnja davala prilike za stvaranje dobre britanske drame o malom seocetu, stvoren je tek plošan prikaz loših odnosa ljudi u malenom gradiću koji ne prihvaćaju novitete, ali karakteri likova ostaju bolno nerazrađeni.
Zašto likovi djeluju tako kako djeluju, zbog čega se nalaze u situacijama u kojima se nalaze te kako se njihove sudbine međusobno pletu, toliko je loše razrađeno da je cjelokupni dojam koji film ostavlja – dojam nedovršenosti. Nedorečenosti.
Iznenađujuće, ali čak i uz veliki budžet i visoku produkciju uz glumačku postavu koja bi svakako trebala osigurati kvalitetan sadržaj, „Knjižara“ je ostvarenje koje bi se prije moglo pripisati nekom studentu režije prvih godina studija, nego iskusnoj redateljici Isabel Coixet.
Posebno je bolna odlika filma doista katastrofalna fotografija kojom se pokušava dočarati atmosfera gradića, magluštine koja je ovila taj svijet ribara i piljarica. Podrhtavanje kadrova, prizori slomljenog granja i udaranja valova te nebrojeno mnogo krupnih kadrova lica učinili su film vizualno dosadnim, što je šteta. Ako išta, britanski filmovi često znaju biti estetski vrlo primamljivi gledatelju. Nažalost, to ovdje nije slučaj.
Sve u svemu, „Knjižara“ je mogla biti odlična priča o dostojanstvu, upornosti i snazi pojedinca u odnosu na masu, ali ispala je nedorečena storija o sudbini jedne nesretne žene prenaivne za suočavanje s izazovima života.
„Knjižara“ nikako nije film za izlazak u kino u petak navečer. Više se radi o filmu za kišni jesenji dan kad se ušuškate u krevet sa šalicom čaja i ubrzo se uljuljkate u san.
1/10 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
