Rian Johnson je još jednom pokazao da žanr misterije ubojstva može biti zabavan, relevantan, i moderan. Glass Onion je dosljedan nastavak filma Knives Out iz 2019. godine, koji na komičan način prati detektiva Benoit Blanca u rješavanju ubojstva u krugu super bogatih provokatora.
Redatelj i scenarist Rian Johnson se u drugom nastavku popularnog filma usredotočio više na komediju i velike ideje, a manje na ozbiljnost samog zločina. Johnson ovoga puta koristi intimniji narativ fokusirajući se na manju grupu likova koji su bliski prijatelji.
Glass Onion je raskošniji od prvog filma što se tiče scenografije, kostima, ali i prekomjerne šašave glumačke igre. Najveća razlika koja je evidentna od samog starta, je izuzeće stvarnog ubojstva u drugom nastavku. Johnson je s tom scenarističko redateljskom odlukom napravio gotovo dupli zaplet što čini samu priču interesantnijom. Redateljski je ovo zabavan film koji je iznimno brz. Brz u replikama, radnjama, te samom razvoju situacije. U ovom filmu Johnson je vješto napravio to da svaki put kada gledatelji misle da se misterija ubojstva polako rješava, on premotava radnju unatrag da bi se sve ponovno odigralo od početka. Takvo jedno rješenje ima više slojeva koji doprinose priči, ali genijalno doprinosi i tome da su likovi prikazani u novom svjetlu i iz neke druge perspektive. Strukturno, čitav film izgleda kao jedan veliki trik koji mi kao gledatelji ne možemo nikako sustići. Johnson je s filmom Glass Onion dokazao kako i nastavci mogu biti jednako dobri, ili u ovom slučaju, bolji od svojih orginala.
Glumci u ovom filmu imaju nezahvalnu poziciju, a to je da niti jedan lik ne dolazi toliko do izražaja. Naprosto nema dovoljno vremena u filmu da se svaki od osebujnih likova prikaže u punom sjaju. Likove upoznajemo površinski i na prvu, ali za ovakvu vrstu filma je to sasvim opravdano. Razlog tome je njegova izrazito brza dinamika, ali i konstantno mijenjanje perspektiva. Neke likove to potpuno baci u treći plan, dok neki dobiju priliku da dišu na kratko vrijeme. Iako je ovo film koji se razvija na potpuno neočekivane načine, on je usredotočen na nevjerovatnu glumačku postavu. Tako u ovom filmu imamo priliku gledati vrckavu Kate Hudson kao politički nekorektnu zvijezdu, Edward Nortona kao IT milijardera koji živi u svom svijetu, Kathryn Hahn kao perspektivnu političarku, Janelle Monae koja igra svoju mrtvu sestru blizankinju, Hugh Granta, Leslie Odom Jr., i kao poslasticu na kraju, Daniel Craiga u ulozi detektiva Benoit Blanca. Craig izlazi iz mačo slike James Bonda u neke nove, iznenađujuće, i šarmante načine u ulozi detektiva. Njegov prenaglašeni južnjački naglasak, i iskarikirana glumačka igra, čine ovaj lik nezaboravnim. On je suprotnost od detektiva poput Hercule Poirota sjajne Agathe Christie, ali ima jednak šarm i pamtljivost. Craig se odlično snašao u ulozi Blanca kao jedinog lika koji u moru bogatih cmizdravaca ima ispravna moralna načela, dok se u isto vrijeme sa svojom igrom, koja na trenutke podsjeća na crtani film, odlično uklapa u okolinu i ostatak casta.
Glass Onion je film koji ima jasne stavove o današnjem društvu, dotiče se i teme COVIDa, relevantan je, i ima izrazito naglašen komentar na one najprivilegiranije članove naših zajednica.
Johnson je još jednom dokazao da maestralno zna ispričati priču, dok se u isto vrijeme na kreativan način trudi rekonfigurirati žanr misterije ubojstva. Glass Onion je pravi pokazatelj kako Johnson prkosi očekivanjima tog žanra, mijenjajući narativ opet i iznova u manje od dva sata. Vješto čini da publika ne sazna sve detalje, te nas uvlači u priču sa svakom novom scenom.
Film ima odličnu glumačku postavu, iznimnog redatelja i scenaristu, ali ono najbitnije je da je film beskrajno zabavan. Netipičan za žanr i dinamičan, Glass Onion je film koji je savršen ako vam treba puno smijeha nakon iscrpljujućeg radnog dana.